Connect with us

Znanost

Životopisi velikana

Carl Sagan – američki astronom

Carl Sagan bio je američki astronom koji se bavio proučavanjem površina planeta i njihovih atmosfera, provodio eksperimente vezane za podrijetlo života na Zemlji, aktivno sudjelovao u debatama o ekološkim posljedicama uporabe nuklearnoga oružja te napisao veći broj znanstveno popularnih knjiga koje objašnjavaju razvoj astronomije, biologije i fizike.

Carl Edward Sagan rođen je 9. studenog 1934. godine u New Yorku. Kao dijete Sagan je bio opčinjen zvijezdama. Do svoje devete godine već je postao astronom amater te je bio siguran kako na planetima van našeg postoji život. Kada je napunio 12 godina, svojem je djedu obznanio da želi postati astronom. Za vrijeme pohađanja srednje škole saznao je da su astronomi čak i plaćeni da obavljaju svoj posao. Obitelj Sagan preselila se u Rahway u New Jerseyu gdje je Carl završio srednju školu 1951. Sagana su u školi pratili epiteti „izvanrednog studenta“ te onoga koji ima najveće šanse za uspjeh u životu.

Uz pomoć stipendija upisao je studij astronomije na University of Chicago. Diplomirao je 1954. stekavši diplomu iz prirodnih znanosti i fizike, a doktorirao je 1960. Prvi Saganov znanstveni rad bavio se istraživanjem površine planeta Venere i njezine atmosfere. Krajem 1950-ih znanstveno mišljenje o Veneri je bilo da je to relativno hladan planet na kojem bi u nekom obliku mogao postojati život. Radio signali koji su dolazili sa planete pripisivali su se aktivnostima nabijenih čestica u Venerinoj atmosferi.Sagan je srušio stare teorije pokazavši da bi signale mogla uzrokovati iznimno visoka temperatura planeta koja iznosi preko 300 stupnjeva Celzijusa što su uvjeti u kojima život ne može opstati. Sagan je iznio ideju da visoku temperaturu uzrokuje „efekt staklenika“ u kojem je sunčeva toplina zarobljena između planetove površine i atmosfere koju tvori ugljični dioksid. Saganove teorije su potvrđene kada je Sovjetski savez poslao istraživačku sondu na Veneru 1967.

Fizičke karakteristike površine Marsa dugo su vremena intrigirale astronome i pisce znanstvene fantastike. Teleskopska opažanja planeta otkrila su jasno vidljiva svjetla i tamna područja na površini. To je neke znanstvenike nagnalo na pomisao kako se radi o vegetaciji koja se pojavljuje i nestaje s godišnjim dobima. Sredinom 20. stoljeća započinje uporaba radara i drugih instrumenata za promatranje kako bi se prikupile informacije o topografiji (karakteristike površine planeta), temperaturama, brzinama vjetra i atmosferi Marsa. Analizirajući prikupljene podatke, Sagan je zaključio kako su svijetla područja nizine na kojima se nalazi pijesak koje je nanio vjetar dok su tamna područja vrhovi ili planine.

Sagan se bavio i proučavanjem podrijetla života na Zemlji te je pionir egzobiologije (biologija izvanzemaljskog života). Sredinom 1950. Harold Urey i Stanley Miller uspješno su u laboratoriju proizveli ključne organske sastojke potrebne za život simulirajući uvjete slične onima koji su vladali na Zemlji prije formiranja prvih oblika života. Nastavljajući njihovo istraživanje, Sagan je mješavinu metana, amonijaka, vode i vodika izložio radijaciji što je kao rezultat imalo stvaranje amino kiselina i adenozin trifosfata, složenih kemijskih spojeva koji su ključni za razvoj živih organizama.

Sagan je poznat i po članku kojeg je objavio zajedno s kolegama R. P. Turcom, O. B. Toonom, T. P. Ackermanom o J. P. Pollackom, pod nazivom „Nuclear Winter: Global Consequances of Multiple Nuclear Explosions“ (Nuklearna zima: globalne posljedice višestrukih nuklearnih eksplozija). U članku se navodi kako bi se u slučaju nuklearnoga rata u atmosferu podigle velike količine čađe i prašine čime bi se stvorio golemi crni oblak koji bi prekrio veći dio sjeverne hemisfere. Crni oblak blokirao bi 95 posto Sunčeve svjetlosti u razdoblju od nekoliko tjedana te bi utjecao na promjenu klime koja bi trajala više godina. Tijekom hladne i mračne nuklearne zime vegetacija koju ljudi i životinje trebaju za preživljavanje višestruko bi se smanjila te bi velika šteta bila učinjena okolišu i ljudskome društvu. Sagan se bavio znanošću do svoje smrti 20. prosinca 1996. Umro je u Seattlu u državi Washington od upale pluća koja se razvila kao rezultat rijetke bolesti koja zahvaća koštanu srž.

Izvor: Notablebiographies

Tražili ste na googlu:

carl sagan

Nastavi čitati
Advertisement
Možda vas zanima...

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Životopisi velikana

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh