Connect with us

Znanost

Planete i mjeseci

Cassinijeva opažanja Saturnovog prstenja i vremenskih uvjeta

Sa Zemlje, Saturn možda izgleda kao mirna kugla okružena savršeno skladnim prstenjem, ali NASA-ina letjelica Cassini već dugo vrši mjerenja na plinskom divu i bilježi burnu dinamiku među prstenjem. Također, pokazala je da je i vrijeme na samom planetu prilično burno uz promjenjive uzorke nabijenih čestica. Dva članka objavljena u ožujku u časopisu Science rezimiraju Cassinijeva istraživanja od dolaska do Saturna 2004. godine.

“Ovaj dinamičan sustav može nam dati uvid u ponašanje ranog Sunčevog sustava,” rekla je Linda Spilker, planetarna znanstvenica i članica Cassinijevog znanstvenog tima u NASA-inom “Jet Propulsion Laboratory“ u Pasadeni, u Kaliforniji. “Ovako precizni i bogati podaci mogu se dobiti samo orbitiranjem letjelice oko planeta i veselimo se sljedećih sedam godina misije oko Saturna, jer nas možda očekuje još iznenađenja.”

U članku koji opisuje elegantni nered aktivnosti u prstenju, glavni je autor Jeff Cuzzi, interdisciplinarni znanstvenik na projektu Cassini, koji radi u NASA Ames Research Center, Moffett Field, Kalifornija. Zadužen za prstenje i prašinu, opisuje kako je Cassini pokazao da su sudari u prstenju učestali i da komadi leda ostavljaju tragove krhotina uzrokovane sudarima. Podaci s letjelice također su pokazali kako Saturnovi mjeseci povlače materijal prstenova, a planet ih povlači natrag što onemogućuje da od tog materijala u prstenu nastane novi mjesec.

Tijekom ekvinocija, perioda kada je sunčeva svjetlost paralelna s prstenjem, Cassini je svjedočio kako se prstenje debljine 10 metara, koje je inače ravno, mijenja u objekt visine 4.5 km. Letjelica je također pokazala kako se prstenje uglavnom sastoji od leda i misteriozne crvenkaste tvari koja bi mogla biti hrđa ili male organske molekule slične onima koje nalazimo u crvenim biljkama na Zemlji.

“Bilo je nevjerojatno vidjeti kako prstenje oživljava pred našim očima, mijenjajući se dok promatramo, prepuno boja i kako poprima opipljiv 3-D oblik,” rekao je Cuzzi. “Za vrijeme dok sam bio student, čak i s najboljim teleskopima, prstenje je izgledalo nestrukturirano, ali Cassini nas je konačno bolje upoznao s njima.”

Cuzzi je rekao da su znanstvenici koji sudjeluju u projektu bili iznenađeni tako finom strukturom gotovo po cijelom prstenju, što ih je prisililo da budu vrlo oprezni oko generaliziranja rezultata na cijeli Saturnov prsten. Otkriće da je prstenje grudasto također je dovelo u pitanje prijašnje procjene mase prstenja, zbog nepoznavanja mogućih materijala unutar komada.

U članku o Saturnovoj atmosferi, ionosferi i magnetosferi, glavni autor je Tamas Gombosi, interdisciplinarni znanstvenik za magnetosferu i plazmu na projektu Cassini, koji radi na University of Michigan u Ann Arboru. Opisuje kako je Cassini pomogao znanstvenicima pri razumijevanju južnog polarnog vorteksa promjera 20 do 40 puta većeg od uragana na Zemlji i bizarno stabilnog toka čestica heksagonalnog oblika na sjevernom polu. Znanstvenici projekta također su izračunali varijacije brzine Saturnovih vjetrova na različitim visinama i utvrdili da su varijacije 10 puta veće nego na Zemlji.

Prema Gombosijevom članku, Cassini je također pokazao da uzrok najvećem doprinosu nabijenih čestica u Saturnovoj magnetskoj okolini nije Titan, najveći Saturnov mjesec ili Sunce, nego mali mjesec Enceladus. Nabijene čestice s Enceladusa, mjeseca iz kojeg pršti vodena para i ostali plinovi s južnog pola, također doprinose aurori oko polova planeta. “Također smo naučili da Saturnova magnetosfera pliva u vodi,” rekao je Gambosi. “Ovo je jedinstven fenomen u Sunčevu sustavu i čini Saturnovu plazmu fascinantnom.”

Naravno, Cassinijeva intenzivna potraga otvorila je mnoge nove misterije. Primjerice, Cassini nam je pokazao slike objekata sličnih topovskim kuglama koje izlijeću iz jednog od vanjskih F prstenova, bez mnogo tragova otkud su došle i gdje su nestale.

Pokrenute su nove debate o Saturnovoj rotaciji, kako smo više saznali o vrsti radio emisija, takozvanim “kilometarskim radijacijama” (kilometric radiation). Dok su regularni periodi kilometarskih radijacija dali znanstvenicima osjećaj za rotaciju Jupitera, Saturn sada ima drugačije rotacijske periode nego tijekom NASA-ine misije Voyager 1980. i 1981. Varijacije su oko 30 sekundi do minute, ali varijacija uopće ne bi trebalo biti. Nepostojanost bi mogla biti povezana s izvorom magnetskog balona oko planeta, prije nego s jezgrom planeta, ali znanstvenici su još uvijek neodlučni.

“Cassini je odgovorio na pitanja za koja čak nismo znali da postoje za vrijeme planiranja misije i otvorio mnoga nova.” rekao je Cuzzi. “Na tragu smo da i na njih odgovorimo.”

Misija Cassini-Huygens kooperativni je projekt NASA, ESA i Talijanske Svemirske Agencije (ASI). JPL, odsjek na Caltechu, vodi projekt za NASA-in Science Mission Directorate u Washingtonu. Cassinijev orbiter dizajniran je i napravljen u JPL-u. Cassinijev radio podsustav zajednički je napravljen u NASA-i i ASI.

Izvor: NASA

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Planete i mjeseci

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh