Connect with us

Znanost

Društvene znanosti

Drevne veze između jezičnih obitelji


Kako se jezične obitelji razvijaju tijekom nekoliko tisuća godina? Koliko su strukturne značajke jezika stabilne tijekom dugog protoka vremena? Istraživači Dan Dediu i Stephen Levinson sa njemačkog Instituta za psiholingvistiku Max Planck u Nijmegenu uveli su novu metodu koristeći Bayesianovu filogenetsku metodu za analizu evolucije strukturnih značajki u više od 50 jezičnih obitelji. Svoj članak s naslovom u prijevodu „Sažeti profili strukturne stabilnosti ukazuju na univerzalne tendencije, specifične obiteljske čimbenike i drevne veze između jezika” objavili su u mrežnom časopisu PLoS ONE.

Jezik je jedan od najboljih primjera kulturnog evolucijskog sustava. Dosad se opsežno proučavalo kako evoluiraju rječnici, ali znanstvenici znaju relativno malo o stabilnosti strukturnih svojstava jezika, fonologije, morfologije i sintakse. U svom su se članku Dan Dediu i Stephen Levinson zapitali koliko su strukturne značajke jezika stabilne tijekom vremena, npr. aspekti jezika poput redoslijeda riječi, inventara zvukova ili obilježavanje množina imenica.

“Ako su barem neki od njih relativno stabilni tijekom dugih vremenskih razdoblja, onda oni obećavaju da je moguće doći do drevnih jezičnih veza”, tvrde istraživači u svom radu. “No, mišljenja su podijeljena, neki istraživači drže da postoji univerzalna hijerarhija stabilnosti takvih značajki, a drugi tvrde da pojedina jezična obitelj pokazuje svoju vlastitu posebnost u tome koje su značajke stabilne, a koje ne.”

Koristeći veliku bazu podataka i mnoge alternativne metode, Dediu i Levinson su pokazali da su obje pozicije u pravu: postoje univerzalne tendencije za neke značajke da budu stabilnije od drugih, ali i pojedine jezične obitelji imaju svoj prepoznatljiv profil. Ovi osebujni profili se onda mogu koristiti kako bi se istražile drevne veze između danas neovisnih jezičnih obitelji.

“Koristeći ovu tehniku, na primjer, našli smo moguće drevne veze između jezika u obje Amerike i onih u sjeveroistočnoj Euroaziji, koje vjerojatno potječu iz doba naseljavanja obiju Amerika prije 12 tisuća godina ili više”, objašnjava Levinson. “Pronašli smo i vjerojatne veze između većine euroazijskih jezičnih obitelji, vjerojatno otprije odvajanja Indoeuropljana prije oko 9 tisuća godina.”

Ovo djelo stoga ima implikacije za naše razumijevanje diferencijalne stope promjene jezika, te utvrđivanjem razlikovnih obrazaca promjena otvara novi pogled u vrlo stare povijesne procese koji su oblikovali jezičnu kartu svijeta. To pokazuje da ne postoji sukob između postojanja univerzalnih tendencija i čimbenika specifičnih za pojedinu jezičnu obitelj ili zemljopisno područje. To nas snažno upućuje i na to da se informacije o dubokim vezama između jezika nalaze u apstraktnim, nadređenim značajkama izvedenim iz velikih skupova strukturnih značajki, za razliku od samo nekoliko vrlo stabilnih aspekata jezika. Osim toga, ovaj rad uvodi inovativne kvantitativne tehnike za pronalaženje i testiranje statističke pouzdanosti i univerzalnih tendencija i prepoznatljivih profila jezičnih obitelji.

“Naši rezultati snažno podupiru postojanje univerzalne tendencije koja se proteže preko jezičnih obitelji, a koja čini da neke određene strukturne značajke budu istinski stabilne u svim jezičnim obiteljima i zemljopisnim područjima”, zaključuje Dediu.


Kao magistar informacijske znanosti, iz profesionalnih razloga posebno prati razvoj kako gospodarskih i znanstvenih prilika u zemlji i svijetu, tako i općih kulturnih i drugih događanja poput razvoja tehnologije i njezinog utjecaja na društvo.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Društvene znanosti

Popularno

Advertisement
Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh