Connect with us

Znanost

Ekologija i okoliš

Emisije metana mogu se pratiti sve do rimskih vremena

Emisijama metana iz staklenika u atmosferi može se ući u trag zabilježen u grenlandskom ledu tisućama godina unatrag. Koristeći posebne analitičke metode, istraživači Instituta Niels Bohr ustanovili su kolika količina metana potječe iz prirodnih izvora, a kolika potječe od čovjekovih aktivnosti. Rezultati dobiveni istraživanjem sežu od rimskih vremena pa sve do danas, kada je više od pola emisija uzrokovano čovjekovim djelovanjem. Rezultati su objavljeni u znanstvenom časopisu Nature.

Metan je važan staklenički plin, a danas se dijelom emitira iz prirodnih izvora, a dijelom od ljudskih aktivnosti. Emisije iz prirodnih izvora variraju ovisno o klimatskim promjenama ili sezonalnosti. Na primjer, bakterije u močvarama emitiraju manje metana u suhom razdoblju kada se močvare smanjuju.

Emisije metana u atmosferu proizlaze i iz ljudskih aktivnosti . Na primjer, metan se emitira iz polja riže koja su močvarnog karaktera i gorenja biomase (spaljivanja šumskih površina radi uzgoja drugih kultura ili korištenja drva za ogrjev). Proizvodnja električne energije putem sagorijevanja ugljena također proizvodi metan. Kako onda utvrditi odakle dolazi metan?

“Različiti izvori metana imaju različite izotopne sastave. Metan proizveden gorenjem biomase, primjerice drva, sadrži više težih izotopa (ugljik–13) u kontrastu s brojem laganih izotopa (ugljik–12), nego metan proizveden u močvarama”, objašnjava profesor Thomas Blunier iz Centra za led i klimu Instituta Niels Bohr na Sveučilištu u Kopenhagenu. Istraživači su izmjerili izotopne sastave metana u jezgrama leda koje su izvadili iz ledenih kapa tijekom projekta NEEM na sjeverozapadu Grenlanda. Ledena kapa nastaje dugogodišnjim padanjem snijega koji postepeno pod pritiskom postaje led. Taj led sadrži male mjehuriće atmosferskog zraka iz snijega pa se analizom tog zraka može dobiti klimatska krivulja koja nam govori o godišnjoj temperaturi i metanskom sadržaju.

Pitanje je koliko već vremena čovjek ima utjecaj na koncentraciju metana u atmosferi.

“Analizirali smo sastav metana od prije više od dvije tisuće godina. Vidimo da su se već prije dvije tisuće i stotinu godina, u doba Rimskog Carstva, neke kulture širile i koristile velike količine drva u pećima za obradu metala, za što su potrebne visoke temperature. Razina emisija metana, unatoč tome, bila je niska. Idući veliki porast emisija bio je tijekom srednjeg vijeka, prije oko tisuću godina. Bilo je to toplo i suho razdoblje pa možemo pretpostaviti kako je bilo više šumskih požara koji su emitirali metan dok su močvare nestajale, a njihova se emisija smanjivala. Nalaze se i emisije iz prirodnih šumskih požara i nestanka šuma tijekom “Malog ledenog doba” (od 1350. do 1850), koje je bilo vrlo hladno i suho razdoblje. Emisije metana drastično su se povećale oko 1800. godine, kada je industrijska revolucija uzela maha i kada je povećan broj stanovnika Zemlje”, objašnjava Thomas Blunier.

Analize pokazuju da je od oko 1800. godine došlo do velikog porasta emisija uzrokovanih čovjekovim djelovanjem. Otprilike pola emisija je bilo uzrokovano proizvodnjom hrane, pogotovo poljima riže i uzgojem stoke. Idući veliki izvor je bila razgradnja organske materije, kao što je izgaranje ugljena kako bi se dobila energija.

“Opseg utjecaja naših predaka na emisije metana je zapanjujući. Od 100. godine pr.n.e. do 1600. godine n.e. uočava se veza između porasta prisvajanja zemljišta za poljoprivredu i emisije metana. Danas, pola emisija metana potječe od ljudskih djelatnosti”, kaže Thomas Blunier.

Kao magistar informacijske znanosti, iz profesionalnih razloga posebno prati razvoj kako gospodarskih i znanstvenih prilika u zemlji i svijetu, tako i općih kulturnih i drugih događanja poput razvoja tehnologije i njezinog utjecaja na društvo.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Ekologija i okoliš

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh