Connect with us

Znanost

Društvene znanosti

Epidemija rubeole promaknula pravo na pobačaj

Deset godina prije odluke Vrhovnog suda iz 1973. o legalizaciji pobačaja, epidemija rubeole odigrala je važnu ulogu u senzibilizaciji javnosti o potrebi izmjene kaznenog zakona o pobačaju, navodi povjesničarka Leslie Reagan s University of Illinois u svojoj novoj knjizi.

Pobačaj, dotad ilegalan i sramotan čin, postao je predmetom otvorene javne rasprave. Usred epidemije rubeole, veliki broj uglednih bijelih žena, udatih, iz srednjeg sloja i majki, počeo je otvoreno govoriti o svojim trudnoćama, svojoj zabrinutosti o donošenju na svijet djeteta s teškim malformacijama i svojoj potrebi za pobačajem. U borbi za izmjenu zakona o pobačaju ženama su se pridružili: udruge roditelja i učitelja, republikanci, sindikati, medicinske udruge i znatan broj protestantskih crkava stvarajući danas teško zamislivu koaliciju. Povijest borbe za pravo na pobačaj i uloga epidemije rubeole u njoj danas je uglavnom zaboravljena, navodi Reagan, profesorica povijesti, prava i ženskih studija.

“Rubeola je obilježila početak borbe za pravo na pobačaj, ali i utjecala na pokret za prava osoba s invalidnošću. Djelovala je i na socijalne infrastrukture SAD-a poput prava, medicine, znanosti, društvenih pokreta i suvremene politike”, navodi Reagan u knjizi “Opasne trudnoće: majke, invalidnost i pobačaj u modernoj Americi ” (University of California Press). “Rubeola je bila katalizator za postizanje temeljnih promjena u kulturi, javnom zdravstvu i ustavnom zakonu”.

Reagan vodi kroz priču od otkrića povezanosti između bolesti i prirođenih defekata u 1941, do epidemije 1963/65 i njezinih posljedica, te kroz razvoj i promociju cjepiva u kasnim 1960-ih i kasnije. Pri tome, ona rubeolu povezuje s dugom povijesti pobačaja, stavova žena o trudnoći, i društveno duboko ukorijenjenim strahovima o invalidnosti i njezinim posljedicama. Rubeola, bezazlena dječja bolest, stvorila je toliko straha i to ne zbog ozbiljnosti svojih simptoma, nego naprotiv zbog njihove pritajenosti. Žena može biti zaražena, a da pritom nema znakova bolesti. Ali, dobije li virus tijekom trudnoće, to može naškoditi razvoju ploda.

Rubeola kod majki izaziva spontane pobačaje, smrt čeda zbog teških prirođenih grešaka, uključujući gluhoću, sljepoću, srčane greške i mentalnu retardaciju. U vrijeme epidemije pokrenuto je nekoliko ustanova za pomoć obiteljima u brizi za ili edukaciju djece s teškoćama u razvoju. “Mogućnost lošeg ishoda uzdrmala je povjerenje javnosti da će većina beba preživjeti porod i biti zdrava i normalna. Epidemija je zastrašila sve trudnice u zemlji, ali i one koje su sumnjale na moguću trudnoću ili žene koje bi tek mogle zanijeti. Prenošenje ovih strahova i na muževe i obitelji tih žena značilo je da je veliki dio društva bio zahvaćen.”

Za mnoge obitelji i liječnike nije bilo dvojbe da žene izložene riziku trebaju prekinuti trudnoću i odgoditi proširenje obitelji na neka kasnija vremena. Ali dobivanje dozvole za pobačaj uključivao je arbitražu bolničkih odbora, koji su je teško izdavali. Liječnici nisu bili voljni provesti pobačaj ilegalno zbog teških kazni koje su prijetile prekršiteljima vrijedećeg zakona o zabrani iz kasnih 1800-ih. Čak i oni koji su pobačaje obavljali desetljećima, na mareći za zakonsku zabranu, prekinuli su takvu praksu tijekom razdoblja epidemije. Prije epidemije rubeole na žene koje su imale pobačaj gledalo se s pogrdom i nazivalo ih se “seksualno devijantnim osobama, rasno sumnjivim i psihički bolesnim”, navodi Reagan. Članci u novinama i časopisima su povezivali pobačaje s kriminalom, mafijom i društveno neprihvatljivim ponašanjem afro Amerikanaca.

Zbog epidemije rubeole žene počinju govoriti o svojim obiteljima, tjeskobama i pobačajima, te traže zakonske promjenu, koju će izboriti znatno kasnije. “Rani pokret za pravo na pobačaj započeo u vremenu epidemije, zbog zabrinutosti trudnica i njihovih obitelji u 1950-tim i 1960-tim. Skupine uglednih i moralnih, koje počinju govoriti o pravu na pobačaj, doista su promijenile stav u društvu. Pobačaj će od devijantne pojave postati pravo pojedinca zahvaljujući promijenjenom mišljenju javnosti.”

Izvor: University of Illinois at Urbana-Champaign

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Društvene znanosti

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh