Connect with us

Znanost

Arheologija i paleontologija

Fosili dvaju sisavaca iz razdoblja jure pronađeni u Kini


333-1

Dvije nove vrste izumrlih sisavaca otkrivene su u sedimentima iz razdoblja jure u Kini. Jedan je živio na drveću, a drugi ispod zemlje. Oba su imala razvijene sofisticirane, specijalizirane značajke za koje su znanstvenici mislili da su se razvile tek milijunima godina kasnije. Rezultati, objavljeni u dvije studije u časopisu Science, pokazuju da su rani, daleki rođaci modernih sisavaca iskorištavali veliku raznolikost staništa dobro se prilagođavajući njihovim specifičnim zahtjevima.

Mezozoik, koji uključuje razdoblje trijasa, jure i krede, dugo je smatran kao era u kojoj su dominirali isključivo dinosauri. Ali više ne! „Sa svakim novim pronađenim fosilom, nailazimo na dosljedne podatke o tome da je i kod najranijih sisavaca bila prisutna raznolikost u hranjenju i lokomotornoj prilagodbi kao i kod modernih sisavaca. Čini se da su temelji za uspjeh današnjih sisavaca postavljeni davno“, rekao je Zhe-Xi Luo sa Sveučilišta u Chicagu.

Luo je vodio međunarodni tim prilikom opisivanja 160 milijuna godina starog Docofossor brachydactylusa, najstarijeg poznatog podzemnog sisavca. Bio je dug oko 7 centimetara, težio do 16 grama, a živio je u jazbinama na obali jezera gdje se hranio crvima i kukcima u tlu. Skeletne značajke, proporcije tijela i brojne druge značajke Docofossora, slične su onima današnjih afričkih zlatnih krtica: šape za kopanje nalik lopati,  široko držanje za dobro kretanje podzemljem te kratki, široki gornji kutnjaci za uspješno pronalaženje hrane u podzemlju. Osim toga, smanjeni koštani segmenti u prstima nastali su zbog fuzije kostiju zglobova tijekom razvoja. Ovaj proces nastao je pod utjecajem gena BMP i GDF-5, što ukazuje na to kako su ovi genetski mehanizmi djelovali mnogo prije razvoja modernih sisavaca.

333-2Također, Luo je bio i dio drugog tima na čelu s Qing-Jin Mengom iz Prirodoslovnog muzeja u Pekingu, koji je opisivao 165 milijuna godina starog Agilodocodon scansoriusa, najranijeg poznatog sisavca koji je živio na drveću. Pronađena u jezerskim sedimentima iz srednjeg razdoblja jure u mjestu Daohugou u Kini, ova životinja imala je 13 centimetara dugo tijelo i težila između 27 i 40 grama.

Agilodocodon je imao zaobljene, rožnate kandže na rukama i nogama, kao i razmjere ekstremiteta prilagođene životu na drveću. Njegovi dobro razvijeni, fleksibilni laktovi, ručni zglobovi i gležnjevi, omogućavali su mu veću mobilnost pri penjanju. Agilodocodon je koristio svoje kandže poput sjekutića za glodanje kore kako bi došao do smole i soka stabla. Oni su najstariji poznati dokaz takvog hranjenja u sisavaca.  Danas se na sličan način hrane marmoseti i drugi manji primati.

Nadalje, čini se da su razlike u kralješcima i prsnom košu oba pronađena sisavca nastale pod utjecajem Hox 9-10 i Myf 5-6 gena identificiranih kod modernih sisavaca. „Ovi fosili dokaz su da su određene genske strukture koje su uzrokovale varijacije u koštanom razvoju modernih sisavaca, također djelovale na sisavce čak i u razdoblju jure”, zaključio je Luo.

333-3

"If the facts don't fit the theory, change the facts." A. Einstein

2 komentara

2 Comments

  1. Johnny A Goto

    veljača 25, 2015 kod 3:42 pm

    znao sam ja kakoko su kinezi stari narod (zato kod nas ne mogu naći fosilne ostatke …)

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Arheologija i paleontologija

Popularno

Advertisement
Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh