Connect with us

Znanost

Foto: Gabriela Ferreira, CC BY

Psihologija

Hipnoza – veliki psihološki misterij čije znanstvene osnove počinjemo shvaćati

Neki tvrde da je hipnoza samo trik. Drugi, međutim, vide hipnozu kao graničnu s paranormalnim – tajanstveno preobrazujući ljude u bezumne robote. Sada naš nedavni pregled niza istraživačkih studija na ovu temmu otkriva da se ne radi ni o jednom ni o drugom. Hipnoza bi mogla biti aspekt normalnog ljudskog ponašanja.

Hipnoza se odnosi na niz procedura koje uključujuju indukciju – koja se može realizirati kao fiksiranje na objekt, opuštanje ili aktivno zamišljanje nečega – nakon čega slijedi jedan ili više prijedloga poput “Bit ćete potpuno nesposobni osjećati lijevu ruku”. Svrha indukcije je poticanje mentalnog stanja u kojem su sudionici usredotočeni na upute eksperimentera ili terapeuta, i nisu uznemireni svakodnevnim brigama. Jedan razlog zbog kojeg znanstvenici izražavaju interes za hipnozu leži u tome što sudionici često prijavljuju da su njihove reakcije bile automatske ili izvan njihove kontrole.

Većina indukcija proizvodi jednake učinke. Ali indukcije zapravo nisu toliko važne. Iznenađujuće, uspjeh hipnoze ne oslanja se ni na posebne sposobnosti hipnotista – iako će izgradnja odnosa s njima zasigurno biti vrijedna u terapeutskom kontekstu.

Zapravo, glavni pokretač uspješne hipnoze je razina “hipnotičke sugestije” pojedinca. Ovo je pojam koji opisuje koliko smo osjetljivi na sugestije. Znamo da se hipnotička sugestija ne mijenja tijekom života i da je nasljedna. Znanstvenici su čak pronašli i da ljudi s određenim varijacijama gena imaju veću sugestivnost.



Većina ljudi umjereno reagira na hipnozu. To znači da mogu imati jasne promjene u ponašanju i iskustvu kao odgovor na hipnotičke prijedloge. Nasuprot tome, mali postotak (oko 10-15 posto) ljudi uglavnom nema nikakvu reakciju. Ali najviše istraživanja hipnoze usredotočuje se na drugu malu skupinu (10-15 posto) koja je vrlo osjetljiva na hipnozu.

U ovoj skupini, sugestije se mogu koristiti kako bi spriječile bol ili proizvele halucinacije i gubitak pamćenja. Značajan broj dokaza iz snimanja mozga otkriva da se ovi pojedinci ne pretvaraju i ne izmišljaju ove reakcije. Uistinu, mizak se ponaša drukčije kada ljudi imaju reakciju na hipnotičku sugestiju nego kada zamišljaju ili svojevoljno proizvode iste reakcije.

Preliminarno istraživanje pokazalo je da visoko sugestibilni pojedinci imaju neobično funkcioniranje i povezanost u prefrontalnom korteksu. To je područje mozga koje ima važnu ulogu u nizu psiholoških funkcija, uključujući planiranje i praćenje mentalnih stanja.

Postoje dokazi i da visoko sugestibilni pojedinci imaju slabije rezultate na kognitivnim zadacima koji ovise o prefrontalnom korteksu, poput radne memorije. No, ove rezultate komplicira mogućnost da postoje različiti podtipovi visoko sugestibilnih pojedinaca. Ove neurokognitivne razlike mogu posuditi svoje uvide u to kako visoko sugestibilni pojedinci reagiraju na sugestije: oni mogu imati jaču reakciju zato što su manje svjesni namjera koje podupiru njihove reakcije.

Primjerice, kada im je dana sugestia da ne osjećaju bol, oni mogu potisnuti bol a da ne budu svjesni svoje namjere u tome. Ovo bi moglo objasniti zašto često prijavljuju da se njihovo iskustvo odvilo izvan njihove kontrole. Studije snimanja mozga nisu još potvrdile ovu hipotezu, ali hipnoza očito uključuje promjene u područjima mozga koji su uključeni u praćenje mentalnih stanja, samosvijest i srodne funkcije.

Iako učinci hipnoze zvuče nevjerojatno, naširoko je prihvaćeno da vjerovanja i očekivanja mogu dramatično utjecati na ljudsku percepciju. To je zapravo prilično slično placebo učinku, u kojemu se nedjelotvorni lijek ili terapeutski tretman pokaže kao djelotvoran samo zato što ispitanici vjeruju da će djelovati. U ovom svjetlu, možda hipnoza i nije tako bizarna. Naizgled senzacionalne reakcije na hipnozu mogu biti upadljivi slučajevi moći sugestije i vjerovanja u oblikovanju naše percepcije i ponašanja. Ono što mislimo da će se dogoditi preobražava se neprimjetno u ono što u konačnici i iskusimo.

Hipnoza zahtijeva pristanak sudionika ili pacijenta. Ne može vas se hipnotizirati protiv vaše volje i, suprotno popularnim zabludama, nema dokaza da bi se hipnoza mogla koristiti da vas natjera na nemoralne radnje protiv vaše volje.

Hipnoza kao medicinski postupak

Metaanalize, studije koje integriraju podatke iz više studija na određenu temu, pokazale su da hipnoza postiže rezultate kada je riječ o liječenju određenih oboljenja i poremećaja. To uključuje sindrom iritabilnog crijeva i kroničnu bol. No, za druga stanja poput pušenja, tjeskobe ili posttraumatskog stresnog poremećaja, dokazi su manje jasni – često zato što nema dovoljno pouzdanih istraživanja.

No, iako hipnoza može biti od vrijednosti za određena stanja i simptome, ona nije lijek za sve bolesti. Bilo tko tko razmišlja o hipnoterapiji trebao bi se savjetovati s treniranim profesionalcem. Nažalost, u nekim zemljama svatko se može legalno predstaviti kao hipnoterapeut i početi s tretiranjem klijenata. No, tko god koristi hipnozu u kliničkom ili terapeutskom kontekstu mora imati konvencionalo obrazovanje u relevantnoj disciplini, poput kliničke psihologije, medicine ili stomatologije kako bi se osiguralo da su dovoljno stručni u ovom određenom području.

Vjerujemo da hipnoza izvire kroz kompleksu interakciju neurofizioloških i psiholoških faktora – od kojih su neki ovdje opisani, a drugi su nepoznati. Isto tako, čini se da ovi faktori variraju među pojedincima.

No, kako znanstvenici postupno uče više, postalo je jasno da ovaj zadivljujući fenomen ima potencijal otkrivanja jedinstvenih uvida u djelovanja ljudskog uma. Ovo uključuje temeljne aspekte ljudske prirode, poput načina na koji naša vjerovanja utječu na percepciju svijeta i načina na koji doživljavamo kontrolu nad svojim akcijama.

Autori: Devin Terhune, predavač psihologije na Sveučilištu u Londonu i Steven Jay Lynn, istaknuti profesor psihologije i voditelj Klinike za psihologiju na Sveučilištu Binghamton u državi New York

Ovaj članak originalno je objavljen na The Conversation.

gnothi seauton

2 komentara

2 Comments

  1. Don Bosko Boich

    rujan 8, 2017 kod 12:44 pm

    mi to živimo

  2. Mario Lažeta

    rujan 12, 2017 kod 9:32 am

    NE uvijek su ganjali ropstvo i kmetstvo

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Više u Psihologija

Popularno

Na Vrh