Connect with us

Znanost

Klima

Istraživanje morskih struja korištenjem uranija-236


Tijekom atmosferskoga nuklearnog testiranja 1950-ih i 1960-ih, znatna količina uranija-236 distribuirana je po cijelome svijetu. Unatoč tome, uranij-236 je do sada izbjegao otkrivanje.

morske-struje

Tim sastavljen od triju znanstvenika sa sjedištem u Austriji i Australiji, vođen Stephanom Winklerom, identificirao je ovaj izotop u koraljima u Karipskome moru. Uranij se brzo otapa u morskoj vodi i zato ga morske struje nose. To čini uranij-236 idealnim alatom za istraživanje morskih struja. Stephan R. Winkler, Peter Steier, i Jessica Carilli objavili su svoje istraživanje u poznatome znanstvenom časopisu Earth and Planetary Science Letters (EPSL).

Akcelerator spektrometrije mase

Atmosfersko testiranje nuklearnoga oružja pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća ispustilo je mnogo umjetnih izotopa u okoliš. Iako je to testiranje ispustilo najviše uranija-236, njegovo otkrivanje smatralo se nemogućim dugo vremena. Uz veliku osjetljivost sustava ionske spektrometrije mase (Vienna Environmental Research Accelerator`s), uranij-236 prvi je put izmjeren u koraljima Karipskoga mora.

Posebna struktura koralja

Zbog posebne strukture koralja u njihovome je kosturu pronađen izotop uranija.
Tim otkrićem moguće je izmjeriti koncentraciju uranija-236 u sadašnjosti, ali je moguće i rekonstruirati kronologiju nuklearnoga testiranja.

uranij-236Istraživanje morskih struja korištenjem uranija-236

Zahvaljujući svojemu dugom vremenu poluraspada i maloj količini, ne postoji opasnost zračenja od uranija-236. Uranij se lako otapa u morskoj vodi i nose ga morske struje. To čini uranij-236 idealnim sredstvom za proučavanje mora i morskih struja. Znanje o morskim strujama je važno za razumijevanje prijenosa topline oceanom i za klimatska istraživanja.

Najvažniji atmosferski testovi dogodili su se prije pedesetak godina, točnije 1962. Posljednji test bio je 25. prosinca te godine. Uranij-236 koji je nastao tim testovima u potpunosti je pao na Zemljinu površinu u roku od dvije godine. Opći obrazac pada poznat je iz drugih radioaktivnih tvari. Globalni pad uranija-236 nije jednako podijeljen između sjeverne i južne Zemljine polutke: U odnosu na južnu polutku, na sjevernoj ima četiri puta više urana-236.  Ovaj efekt omogućuje istraživanje prijenosa vode između sjeverne i južne polutke, prateći uranij-236.

Jezgra koja je posebno izabrana za ovo istraživanje uzeta je s atola u Karipskome moru. Iako se ova lokacija nalazi na sjevernoj polutci, morske struje nose vodu s južnoga Atlantika prema toj lokaciji. Taj učinak je vidljiv u zapisima. U prvih deset godina nakon velikoga atmosferskog testiranja, količina uranija-236 pala je više nego što je to moglo biti objašnjeno miješanjem površinske vode s dubljom vodom. Ovaj je efekt objašnjen dolaskom morskih struja s južne polutke.

Izvor: Phys

Student elektrotehnike na Tehničkom Veleučilištu u Zagrebu. Veliki obožavatelj Android operativnog sustava, programskog jezika Java i mikrokontrolera. Uskoro ponosni suvlasnik portala www.nalijepi.me

2 komentara

2 Comments

  1. Tibor Bartholomew Sklepić

    siječanj 15, 2013 kod 10:32 am

    Ovakve stvari me više uopće ne čude. Čudi me što to i dalje dopuštamo i mislimo da su to sve gluposti koje su izmislili umovi teoretičara zavjere, kao da ima nade u establišmentu…
    Promijenili bi mi to, ali ne bi nasilje, a sodomiziraju nas, našu zemlju i bogatsvo, ne desetljećima već stoljećima…
    I to ista ekipa vuče konce… Zašto? Jer dopuštamo davanje slobode nekome ko kaže da to tak treba bit. Što smo dobili od tog povjerenja? Zagađeni planet i iPhone?

  2. Sabo Tabi

    siječanj 15, 2013 kod 11:03 am

    deo problema su kreteni koji mogu ovakvu stvar da liše njenog istorijskog i političkog konteksta i da “distribuciju uranijuma-236” prikazuju kao naučno relevantnu i čak dobru stvar. dakle, nema goreg idiota i većeg kriminalca od tobože apolitčnog, pseudo objektivnog i svojevoljno instrumentalizovanog naučnika, ili “naučnika”, svejedno. o njihovim gikovskim sledbenici da ni ne govorim.

    iole osvešćen i odgovoran pojedinac bi morao da na odgovarajući način kvalifikuje “atmosfersko nuklearno testiranje”, a ne da reprodukuje ovo odvratno propagandno smeće iz pentagona. pa jebem vas lude, šta uopšte znači “atmosfersko nuklearno testiranje”?! najpre, testiranje čega? letećih nuklearnih reaktora? rendgen aparata? ili su u pitanju jebene bombe zbog kojih sav živi svet u svojim kostima nosi tragove njihovih radioaktivnih izotopa. drugo, postoje dobro poznati istorijski razlozi zbog kojih se fabrikuje priča o dobrim, civilnim, mirovnim itsl. stranama radioaktivnih izotopa koji su zapravo nusprodukti vojne industrije. svako naučnjačko trućanje ovog tipa samo dodatno normalizuje taj nuklearni kriminal i stvar još čini benignom.
    kaže gosn student elektrotehnike i ponosni suvlasnik nekakvog domena da “ne postoji opasnost zračenja od uranija-236”. da je samo pogledao wikipediju mogao bi da vidi da se ne radi o bezopasnom izotopu, već da se uranijum-236 “is generally considered a nuisance and long-lived radioactive waste.” da ne govorimo o tome da ne postoji bezbedni nivo radijacije, i da nisu jebeni ljudi jedina živa bića na ovoj planeti, i da postoji efekat biokoncetrancije i biomagnifikacije i da se na taj način ipak do ljudi vraća, i to u akumuliranom stanju, ta tvoja bezopasna radijacija itd. itd.

    serem vam se u znanost, lakrdijaši.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Klima

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh