Connect with us

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Klima

Istraživanje morskih struja korištenjem uranija-236

Tijekom atmosferskoga nuklearnog testiranja 1950-ih i 1960-ih, znatna količina uranija-236 distribuirana je po cijelome svijetu. Unatoč tome, uranij-236 je do sada izbjegao otkrivanje.

morske-struje

Tim sastavljen od triju znanstvenika sa sjedištem u Austriji i Australiji, vođen Stephanom Winklerom, identificirao je ovaj izotop u koraljima u Karipskome moru. Uranij se brzo otapa u morskoj vodi i zato ga morske struje nose. To čini uranij-236 idealnim alatom za istraživanje morskih struja. Stephan R. Winkler, Peter Steier, i Jessica Carilli objavili su svoje istraživanje u poznatome znanstvenom časopisu Earth and Planetary Science Letters (EPSL).

Akcelerator spektrometrije mase

Atmosfersko testiranje nuklearnoga oružja pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća ispustilo je mnogo umjetnih izotopa u okoliš. Iako je to testiranje ispustilo najviše uranija-236, njegovo otkrivanje smatralo se nemogućim dugo vremena. Uz veliku osjetljivost sustava ionske spektrometrije mase (Vienna Environmental Research Accelerator`s), uranij-236 prvi je put izmjeren u koraljima Karipskoga mora.

Posebna struktura koralja

Zbog posebne strukture koralja u njihovome je kosturu pronađen izotop uranija.
Tim otkrićem moguće je izmjeriti koncentraciju uranija-236 u sadašnjosti, ali je moguće i rekonstruirati kronologiju nuklearnoga testiranja.

uranij-236Istraživanje morskih struja korištenjem uranija-236

Zahvaljujući svojemu dugom vremenu poluraspada i maloj količini, ne postoji opasnost zračenja od uranija-236. Uranij se lako otapa u morskoj vodi i nose ga morske struje. To čini uranij-236 idealnim sredstvom za proučavanje mora i morskih struja. Znanje o morskim strujama je važno za razumijevanje prijenosa topline oceanom i za klimatska istraživanja.

Najvažniji atmosferski testovi dogodili su se prije pedesetak godina, točnije 1962. Posljednji test bio je 25. prosinca te godine. Uranij-236 koji je nastao tim testovima u potpunosti je pao na Zemljinu površinu u roku od dvije godine. Opći obrazac pada poznat je iz drugih radioaktivnih tvari. Globalni pad uranija-236 nije jednako podijeljen između sjeverne i južne Zemljine polutke: U odnosu na južnu polutku, na sjevernoj ima četiri puta više urana-236.  Ovaj efekt omogućuje istraživanje prijenosa vode između sjeverne i južne polutke, prateći uranij-236.

Jezgra koja je posebno izabrana za ovo istraživanje uzeta je s atola u Karipskome moru. Iako se ova lokacija nalazi na sjevernoj polutci, morske struje nose vodu s južnoga Atlantika prema toj lokaciji. Taj učinak je vidljiv u zapisima. U prvih deset godina nakon velikoga atmosferskog testiranja, količina uranija-236 pala je više nego što je to moglo biti objašnjeno miješanjem površinske vode s dubljom vodom. Ovaj je efekt objašnjen dolaskom morskih struja s južne polutke.

Izvor: Phys

2 komentara

2 Comments

  1. Tibor Bartholomew Sklepić

    15 siječnja, 2013 u 10:32 am

    Ovakve stvari me više uopće ne čude. Čudi me što to i dalje dopuštamo i mislimo da su to sve gluposti koje su izmislili umovi teoretičara zavjere, kao da ima nade u establišmentu…
    Promijenili bi mi to, ali ne bi nasilje, a sodomiziraju nas, našu zemlju i bogatsvo, ne desetljećima već stoljećima…
    I to ista ekipa vuče konce… Zašto? Jer dopuštamo davanje slobode nekome ko kaže da to tak treba bit. Što smo dobili od tog povjerenja? Zagađeni planet i iPhone?

  2. Sabo Tabi

    15 siječnja, 2013 u 11:03 am

    deo problema su kreteni koji mogu ovakvu stvar da liše njenog istorijskog i političkog konteksta i da “distribuciju uranijuma-236” prikazuju kao naučno relevantnu i čak dobru stvar. dakle, nema goreg idiota i većeg kriminalca od tobože apolitčnog, pseudo objektivnog i svojevoljno instrumentalizovanog naučnika, ili “naučnika”, svejedno. o njihovim gikovskim sledbenici da ni ne govorim.

    iole osvešćen i odgovoran pojedinac bi morao da na odgovarajući način kvalifikuje “atmosfersko nuklearno testiranje”, a ne da reprodukuje ovo odvratno propagandno smeće iz pentagona. pa jebem vas lude, šta uopšte znači “atmosfersko nuklearno testiranje”?! najpre, testiranje čega? letećih nuklearnih reaktora? rendgen aparata? ili su u pitanju jebene bombe zbog kojih sav živi svet u svojim kostima nosi tragove njihovih radioaktivnih izotopa. drugo, postoje dobro poznati istorijski razlozi zbog kojih se fabrikuje priča o dobrim, civilnim, mirovnim itsl. stranama radioaktivnih izotopa koji su zapravo nusprodukti vojne industrije. svako naučnjačko trućanje ovog tipa samo dodatno normalizuje taj nuklearni kriminal i stvar još čini benignom.
    kaže gosn student elektrotehnike i ponosni suvlasnik nekakvog domena da “ne postoji opasnost zračenja od uranija-236”. da je samo pogledao wikipediju mogao bi da vidi da se ne radi o bezopasnom izotopu, već da se uranijum-236 “is generally considered a nuisance and long-lived radioactive waste.” da ne govorimo o tome da ne postoji bezbedni nivo radijacije, i da nisu jebeni ljudi jedina živa bića na ovoj planeti, i da postoji efekat biokoncetrancije i biomagnifikacije i da se na taj način ipak do ljudi vraća, i to u akumuliranom stanju, ta tvoja bezopasna radijacija itd. itd.

    serem vam se u znanost, lakrdijaši.

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Oglašavanje

Možda će vas zanimati

Ekologija i okoliš

Nizozemski službenici su kao mogućnost naveli izvor sa zapada Rusije zbog oštećenja na nuklearnoj elektrani.

Inženjerstvo

Moći će raditi gotovo samostalno (bez tima operatora ili potrebe za punjenjem goriva) dva desetljeća jer radi kao dugotrajna baterija.

Energija i gorivo

Postojanje uranija u oceanima nije novost, no znanstvenici smatraju da su pronašli način za njegovu ekstrakciju na brz, jednostavan i tri puta učinkovitiji način...

Energija i gorivo

Trebaju li nuklearke redizajn? Kritičari nuklerne energije misle da trebaju, a isto misli i Taylor Wilson, mladi genijalac na području fizike i najmlađa osoba...

Oglašavanje