Connect with us

Znanost

Oboljenja i poremećaji

Izliječena epilepsija kod miševa pomoću moždanih stanica

Epilepsija otporna na lijekove može se kod miševa zaustaviti transplantacijom određene vrste moždanih stanica, a znanstvenici sa Sveučilišta u San Franciscu (UCSF) se nadaju da bi ova metoda mogla funkcionirati i kod liječenja nekoliko teških oblika epilepsije kod ljudi.

Znanstvenici su uspjeli kontrolirati napadaje kod miševa s epilepsijom transplantacijom stanica (MGE – medial ganglionic eminence) koje zaustavljaju signale u previše aktivnim neuronskim krugovima u hipokampusu, dijelu mozga povezanim s napadajima, učenjem i memorijom. Drugi su istraživači transplantirali druge vrste stanica kod glodavaca, no nisu uspjeli zaustaviti napadaje.

“U istraživanju epilepsije fokus je na terapiji stanicama zbog trenutno dostupnih lijekova koji, i kad su učinkoviti, liječe samo simptome, a ne uzrok bolesti”, rekao je voditelj studije, Scott C. Baraban. “Kod mnogih tipova epilepsije trenutni lijekovi ne pomažu niti na koji način.”

“Naši rezultati predstavljaju ohrabrujući korak za korištenje inhibicijskih neurona za transplantaciju stanica kod odraslih ljudi s teškim oblicima epilepsije”, rekao je Baraban. “Pomoću ove metode možemo kontrolirati napadaje i spriječiti kognitivnu štetu koja nastaje kod pacijenata.”

Uslijed epileptičkih napada događaju se snažne mišićne kontrakcije i gubitak svijesti zbog čega pacijenti izgube kontrolu te mogu pasti i ozbiljno se ozlijediti. Iza toga leži abnormalna ‘paljba’ ekscitatornih živčanih stanica u mozgu u isto vrijeme.

U ovoj studiji transplantacija stanica zaustavila je ovu sinkroniziranu signalizirajuću ‘paljbu’ eliminirajući napadaje kod polovice liječenih miševa i smanjujući spontane napadaje kod ostalih.

U mnogim tipovima epilepsije, gubitak tih inhibicijskih stanica u hipokampusu igra ključnu ulogu. MGE stanice se formiraju vrlo rano u embriju i sposobne su stvoriti odrasle inhibicijske stanice pod nazivom interneuroni. U studiji Barabanova tima, transplantirane MGE stanice kod embrija miša su migrirale i stvorile interneurone koji su zamijenili one stanice koje ne uspijevaju zaustaviti epilepsiju. Te su se nove stanice integrirale u živčani sustav.

“Te su nove stanice migrirale i integrirale se u odrasli mozak kao novi inhibicijski neuroni”, rekao je Baraban. “Ovo je prvi put da je odrasli miš s epilepsijom prestao imati napadaje nakon liječenja.”

Bolest na kojoj su Baraban i njegov tim radili slična je teškom obliku epilepsije, otpornom na lijekove kod koje se napadaji javljaju u hipokampusu, nazvanom epilepsija mezijalnog sljepoočnog režnja. Za razliku od transplantacija u hipokampusu, one u amigdali, dijelu mozga za memoriju i emocije, nisu smanjile napadaje kod miševa. Ta se vrsta epilepsije često razvija u adolescenciji – u većini slučajeva dugo nakon što se pojavio napadaj u ranom djetinjstvu uslijed visoke temperature. Slično stanje može se izazvati kod miševa izlažući ih kemikalijama. Uz napadaje, miševi s ljudima dijele druge patološke faktore – gubitak stanica u hipokampusu, promjene ponašanja i smanjena mogućnost rješavanja problema.

U ovoj su studiji liječeni miševi koji su imali manje napadaje, bili i manje hiperaktivni, uznemireni i bolje su rješavali testove.

Izvor: University of California, San Francisco (UCSF)

Babuške su zle.

3 komentara

3 Comments

  1. Bent Edge

    svibanj 8, 2013 kod 1:40 pm

    I? Što bi to točno trebalo značiti, osim da se radi o potpunom promašaju, i znanosti i etike. Neka ostave jadne miševe i neka si nađu pametnijeg posla, nije da ga nema.

  2. Dino Alberini

    svibanj 8, 2013 kod 1:51 pm

    Da čujem mudar prijedlog za testiranje novih lijekova a ne na životinjama.

  3. Bent Edge

    svibanj 8, 2013 kod 2:13 pm

    Zašto misliš da sam ja mudar i/ili da ti mogu dati takav prijedlog?
    Ostale (ne-ljudske) životinje imaju u potpunosti različite organizme, prehrambene navike, životni prostor i utjecaje. Ekstrapolacija podataka dobivenih u prije svega neetičnim pokusima je manje pouzdana od bacanja kocke. A ponavljam, nije ni etički prihvatljiva.

    In vitro, klinička ispitivanja, matematički i računalni modeli, dobrovoljci, ma metoda je puno i SVE su pouzdanije i etički prihvatljive.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Oboljenja i poremećaji

Popularno

Advertisement
Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh