Kontinentalna kora najvažniji je zapis uvjeta na Zemlji u posljednjih 4,4 milijarde godina. Njezino nastajanje utjecalo je na sastav plašta i atmosfere, a osim toga ona podržava život i djeluje kao odvod ugljikovog dioksida putem raspadanja i erozije.
Kontinentalna kora stoga je imala ključnu ulogu u evoluciji života na Zemlji, no samo vrijeme njezinog stvaranja ostaje tema značajne rasprave. Pretežno se vjeruje da se mlada kontinentalna kora razvila iz osiromašenog gornjeg sloja plašta. Jedan od uobičajenih načina za procjenu kad se formirala nova kora je određivanje radiogenskog izotopnog sastava bilo kojeg uzorka iz kore te usporedba s njegovom izotopnom signaturom uzorka iz osiromašene kore. Drugim riječima, radiogenski izotopi mogu se koristiti kako bi se izračunala `modelna starost` formacije kore, koja predstavlja vrijeme od odvajanja uzorka kore od njegovog ishodišta u plaštu.
Koncept `modelne starosti` često se koristila u posljednjih tri desetljeća u studijama evolucije Zemljine kore. Međutim, sve je jasnije da korištenje izotopnog sastava osiromašenog plašta kao referentne vrijednosti za računanje modelne starosti nastanka kontinentalne kore može dovesti do nepotpune interpretacije. U radu objavljenom danas u časopisu Science, dr. Bruno Dhuime i njegovi kolege iz Škole za znanosti o Zemlji iz Bristola opisuju računanje modelne starosti na temelju izotopnog sastava prosječne nove kontinentalne kore.
Dr. Dhuime kaže: “Starost izračunata na ovaj način znatno je mlađa od modelne starosti izračunate prema izotopnom sastavu osiromašenog plašta. Nove starosti više odgovaraju geološkim zapisima, što otvara nove perspektive za studije evolucije Zemljine kore utemeljene na radiogenskim izotopima.”
Izvor: University of Bristol
