Connect with us

Znanost

Nanotehnologija

Kako spremiti 1000 terabajta na DVD?


Živimo u digitalnom svijetu u kojem broj informacija trenutno raste. Budući da je oko 90% svjetskih podataka generirano, u posljednje dvije godine postavlja se sasvim opravdano i logično pitanje: kako sve to spremiti?

(Credit: Nature Communications)

Optički diskovi koriste se za pohranu filmova, softvera, privatnih podataka… Pouzdani su, dugotrajni i jeftini. Jedini praktičan nedostatak optičkih medija je njihov slab kapacitet. Postupak spremanja podataka je prilično jednostavan. Informacija se pretvara u binarni niz (kombinacija znamenki 0 i 1 bitova). Svaka od tih znamenki se laserom “sprži” u obliku točaka na disk putem svjetlosne zrake. Kapacitet optičkog medija tako je ograničen dimenzijama medija i točaka koje laser može upisati u medij.

Njemački fizičar Ernst Abbe objavio je 1873. godine zakon o ograničenjima dimenzija svjetlosnih zraka, prema kojem promjer zrake svjetlosti fokusirane pomoću leće ne može biti manji od polovine valne duljine svjetlosti, što za svjetlost vidljivog spektra iznosi oko 500 nm. Pa kako onda uz takvo ograničenje kapacitet DVD-a s 4,7 gigabajta povećati na 1.000 terabajta (50.000 filmova visoke rezolucije)?

U Nature Communications today-u misle da su pronašli odgovor na to pitanje. Dosadašnja tehnologija koja koristi jednu upisnu zraku nije dovoljna za nove zahtjeve pa su umjesto jedne zrake upotrijebili dvije. Svaka zraka zasebno ne može biti ništa manjeg presjeka, ali dvije zrake  u kombinaciji značajno mogu suziti područje upisa.

To se postiže formacijom kao s fotografije; crvena zraka aktivira upis podataka, a ljubičasta zraka koja ju ovija sprečava upisnu funkciju tako da se upis podataka vrši samo preostalim dijelom crvene zrake, čija je površina znatno manja od površine bilo koje od zraka pojedinačno. Prostor upisa time se svodi na točke promjera 9 nm što je jedna desettisućinka promjera vlasi kose.

Ova tehnologija mogla bi omogućiti razvoj visoko-kompaktnih diskova, ali i daljnji napredak nanotehnologije. Duboko prodiranje zraka moglo bi omogućiti i 3D zapis, čime bi se kapacitet medija višestruko povećao. Zbog niske cijene, dugovječnosti, prenosivosti i male energetske potrošnje, optički mediji visokog kapaciteta bili bi idealni za podatkovne centre. Unatoč predviđanjima o prestanku upotrebe optičkih medija, možda još nismo vidjeli sve mogućnosti.

Izvor: TheConversation

Nastavi čitati
Advertisement
14 komentara

14 Comments

  1. Ermin Melic

    kolovoz 28, 2013 kod 9:12 pm

  2. Igor Vihnanek

    kolovoz 28, 2013 kod 9:24 pm

    teško.

  3. Almir Bajrovic

    kolovoz 28, 2013 kod 9:30 pm

    Teorija je čudo 🙂

  4. Branko Jermanis

    kolovoz 28, 2013 kod 9:38 pm

    Jedna je firma prije dosta godina razvila još jednu metodu, imala gotove uređaje, ali su je jednostavno maknuli sa scene (financijeri kontroliraju bankrot firme)… Plastična pločica je bila prozirna i fluoroscentna, a kontrolom leće se kontolirala dubina fokusa zrake koja razbija fluorescenciju materijala. Tako je bilo moguće snimati u vertikalnom prostoru u više slojeva. Isto oko 1 TB po pločici, što je onda bilo jako mnogo. Zato mi se čini da je i ova gornja tehnologija samo za zadovoljavanje umnih potreba za informacijom… Ali tko zna? Interesantno bi bilo spojiti ova dva principa (ako su uopće izvediva)…

  5. Ejub

    kolovoz 28, 2013 kod 11:47 pm

    vec postoje ti diskovi nazvani dual layer disk to je disk sa dva sloja al ne tolikog kapaciteta …. sada su Blu-ray diskovi sa najvecim kapacitetom oko 100GB po jednoj strani …… tako da DVD disk od 1TB nece postojati a kamoli od 1000TB pozz

  6. Mate

    kolovoz 28, 2013 kod 11:56 pm

    kakav komentar, strašno.

  7. ja

    kolovoz 29, 2013 kod 12:24 am

    Ha, ha, ha, optički mediji dugotrajni?!?!? Koliko ja znam trajnost podataka na optičkim medijima je 20 +-5 godina, a u praksi i dosta manje. Zapis s vremenom blijedi, medij (refleksni sloj propada, a da ne govorim o oštećenjima površinskogsloja koja se mogu reparirati, ali skupo. Tako da se već sad javlja problem kako trajno sačuvati zapise tipa fotografije, kućni video i sl. Današnja tehnologija nije po kvaliteti ni blizu zapisu na mikrofilm ili još dugotrajnijem zapisu klinastim pismom u granitu. Dugotrajno? Iza nas neće ostati ništa do li kemijskog onečišćenja, a i ovo će priroda očistit puno brže nego mislimo.

  8. Zoran

    kolovoz 29, 2013 kod 12:30 am

    Živi bili pa vidjeli.

  9. Matko Horvat

    kolovoz 29, 2013 kod 2:45 am

    puno putra, puno mlijeka !

  10. Domagoj Soski

    kolovoz 29, 2013 kod 5:01 am

    pomalo!

  11. Azra Mustedanagić

    kolovoz 29, 2013 kod 6:57 am

    još samo primjena, pa da vidimo funkcjonalnost

  12. Mario-Inga Bešenji-Selthofer

    kolovoz 29, 2013 kod 8:39 am

    A u sljedećem nastavku pročitajte – kako ne ogrepsti DVD i time baciti petabajt u smeće? 🙂

  13. Latz

    kolovoz 29, 2013 kod 3:22 pm

    Kako spremiti 1000 terabajta na DVD – odgovor – nikako — jer ako se promijeni tehnologija kojom se to radi, način na koji se tehnologija koristi itd. itd. onda više ne govorimo o DVD-u jer on predstavlja prihvaćeni standard. Kako spremiti 1000 terabajta na optički disk je ono o čemu članak govori i same ideje nisu nove, ali je vijest ako netko uspije izvesti ono što je zdravorazumska nadogradnja tehnologije to već je nešto.

  14. WEDO

    rujan 3, 2013 kod 9:10 pm

    Teoretski moguće, a nije nemoguće ni praktički izvesti, samo smanjiti veičinu pitova 😀

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Nanotehnologija

Popularno

Advertisement
Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh