Connect with us

Znanost

Geografija i geologija

Kako su geografija i klima utjecale na drevnu rasprostranjenost vrsta

regirajući gotovo cijelu kopnenu masu Zemlje, Pangea je bila kontinent kakav naš planet nije vidio zadnjih 200 milijuna godina. Zbog njezine veličine bilo je puno mjesta za lutanje životinja, budući da je bilo malo geografskih barijera poput planina ili ledenih kapa koje bi ih zadržavale. No začudo, životinje su ograničavale same sebe.

Proučavajući transekt Pangee (fotografija desno) koji se protezao od otprilike 3. stupnja južne geografske širine do 26. stupnja sjeverne geografske širine (dugačko područje u sredini kontinenta koje obuhvaća tropsku i semiaridnu umjerenu zonu), tim znanstvenika pod vodstvom Jessice Whiteside sa Sveučilišta Brown odredio je da su gmazovi, koje je predstavljala vrsta iz porodice Procolophonidae (naslovna fotografija), živjeli na jednom području, dok su sisavci, koje je predstavljala vrsta iz skupine Cynodontia, živjeli na drugom području. Iako su u mnogo čemu bili slični, njihovi putevi se očito nisu križali.

„Odgovaramo na pitanje koje nas vraća skroz u Darwinovo vrijeme” kaže doc. Whiteside s odsjeka geoloških znanosti Sveučilišta Brown, koja proučava drevnu klimu. „Što utječe na to gdje organizmi žive? Dva glavna faktora su geografija i klima.”

U kontekstu klime, učestalost padalina uzduž linija geografske širine direktno je utjecala na to gdje su životinje živjele. U tropskoj zoni gdje su živjeli cinodonti (fotografija dolje lijevo), rođaci sisavaca, kiše slične monsunima padale su dva puta godišnje. No, dalje na sjeveru Pangee, u umjerenim regijama gdje su dominirali gmazovi, velike kiše su padale samo jednom godišnje. Istraživači su zaključili da je razlika u percipitaciji izolirala sisavce od gmazova.

Znanstvenici su se usredotočili na važnu fiziološku razliku između ove dvije skupine: na koji način izlučuju otpadne produkte iz organizma. Sisavci gube vodu tijekom izlučivanja te moraju nadomjestiti ono što izgube. Gmazovi (i ptice) se rješavaju tjelesnog otpada u obliku mokraćne kiseline u čvrstom ili polučvrstom obliku koji sadrži jako malo vode.

Sisavcima je na Pangei bilo potrebno područje bogato vodom, pa je dostupnost vode igrala odlučujuću ulogu u određivanju mjesta gdje će živjeti. „Zanimljivo je da nešto osnovno poput toga na koji način se tijelo nosi s otpadnim produktima može ograničiti kretanje cijele jedne grupe” kaže doc. Whiteside.

U područjima s ograničenom količinom vode gmazovi su imali kompetitivnu prednost nad sisavcima, te zbog toga gmazovi nisu migrirali u ekvatorijalne regije budući da su već pronašli svoju ekološku nišu.

Istraživači su sastavili klimatski zapis za Pangeu tijekom perioda kasnog Trijasa (od prije 234 milijuna godina do prije 209 milijuna godina) koristeći uzorke sakupljene iz jezera od današnje savezne države Georgia (SAD) do pokrajine Nova Škotska (Nova Scotia) u Kanadi. Pangea je tada bila paklena: temperature su bile oko 20°C više ljeti, a atmosferski ugljikov dioksid je bio 5 do 20 puta veći nego danas. No, postojale su regionalne razlike, uključujući i one u količini padalina.

Prazninu u padalinama istraživači temelje na varijacijama u Zemljinoj precesiji, ili pomacima na njezinoj osi, zajedno s ekscentričnim ciklusom, koji se bazira na položaju Zemljine orbite prema Suncu (Milankovićevi ciklusi). Zajedno, ovi ciklusi su utjecali koliko sunčevog svjetla ili energije dolazi do različitih područja na planeti. Tijekom kasnog Trijasa ekvatorijalne regije su primale više sunčevog svjetla, dakle više energije za generaciju češćih padalina. Više geografske širine, s manjom ukupnom količinom svjetla, imale su manje kiše.

Ovo istraživanje je važno budući da projekcije u promjeni klime otkrivaju područja koja će imati nižu razinu percipitacije, što može dovesti sisavce do stresa.

„Postoje dokazi da je promjena klime tijekom zadnjih 100 godina već promijenila distribuciju vrsta sisavaca” kaže Danielle Grogan, postdiplomantica koja sudjeluje u radu istraživačke skupine doc. Whiteside, te nadodaje: „Naše istraživanje nam može pomoći u predviđanju negativnih klimatskih efekata na sisavce u budućnosti.”

Izvor: biologija.com.hr

Reci ljudima da postoji nevidljivi čovjek koji je stvorio svemir i vjerovati će ti, reci im da je boja mokra i morat će taknuti da budu sigurni!

1 komentar

1 komentar

  1. Asmir Dautovic

    lipanj 3, 2011 kod 3:01 pm

    pa jedni su isli tamo jedni ovamo.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Geografija i geologija

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh