Connect with us

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Biljke i životinje

Klimatske promjene prisiljavaju na pristup ‘premjesti ili izgubi’ prema očuvanju vrsta?

Što je potrebno da se očuva vrsta u 21. stoljeću? Spektar klimatskih promjena, s predviđenim gubicima bioraznolikosti i do 35 posto, neke su znanstvenike i menadžere potaknuli da iznesu svoje strategije za očuvanje.

Upravljano preseljenje (MR) je doslovno fizičko premještanje ugroženih ili gotovo ugroženih vrsta biljaka i životinja, od strane ljudi na nova i strana geografska podneblja. To se odnosi na zabrinutost da klimatske promjene mogu učiniti mnoge vrste povijesnima zbog negostoljubivog ekološkog raspona te da će ih nagla brzina promjena i fragmentacija staništa spriječiti u prilagođavanju tim novim uvjetima ili njihovim samim kretanjima. I dok konzervatori tvrde da praksa ne može očuvati neke vrste, kao što su polarni medvjedi, preseljenje je i dalje žestoko debatirana opcija za dugoročni opstanak drugih.

Etičar okoliša s Arizona State University Ben Minteer i ekolog James P. Collins postavljaju teška pitanja o praksi, također poznatoj kao pomoćna kolonizacija, pomoćna migracija ili pomoćna translokacija, u svom članku “Premjesti ili izgubi”, objavljenom 1. listopada u časopisu Ecological Applications. Stres na autohtone vrste je samo jedna od nepoznanica koje su u igri s translokacijama vrsta. Tu također ostaje i više kritičko pitanje o tome kako procijeniti takve odluke menadžmenta; iznose Minteer izvanredni profesor na ASU`s School of Life Sciences i istraživač u Center for Biology and Society te Collins, Virginia E. Ullman profesor povijesti prirode i okoliša na ASU`s School of Life Sciences in the College of Liberal Arts and Sciences.

“Novi pristupi prema očuvanju, kao što su MR znače potrebu za novim `ekološki etično` usmjerenim prema rješavanju problema u ekološkim istraživanjima i politici”, kaže Minteer. “Iza pitanja `trebamo li` to učiniti, postoji više pragmatično etičko pitanje: što razdvaja `dobru` od `loše` MR aktivnosti?” U vrijeme brzih globalnih promjena, Collins kaže da će “ekolozi i menadžeri bioraznolikosti morati dobro razmisliti ne samo o akcijama menadžmenta koje su moguće, već i o onima koje su etički prihvatljive.” Takva rasprava je kritična kao i ona tehnička i znanstvena pitanja o preseljavanju: “možemo li to učiniti i kako ćemo to učiniti”, navode autori. Minteer ističe da premještanje vrsta nije ništa novo, a razlog tome su klimatske promjene. “Gledajući prošlost stvaranja parkova i zaštite vrsta od metaka, buldožera i izlijevanja nafte u korist upozoravajućeg preseljenja za konzervacijske svrhe pogađa toliko pojedinosti, u smislu motiva a možda čak i opseg posljedica.”

Minteer i Collins pozivaju na pravovremeno preispitivanje konzervacijskih ciljeva pred licem klimatskih promjena. Iako praksa nema garancije za uspjeh, upravljano premještanje već je dio prakse. Primjer je stablo floridske Torreye, zajedno s predloženim preseljenjem leptira Euphydryas editha quino i iberijskog risa. Collins kaže da je prava znanstvena pozornost oko preseljenja vrsta – koje zagovaraju istaknuti skeptici – upravo oko evolucijskog prijelaza granica preko upravljanog premještanja koje će proizvesti niz negativnih ekoloških i genetičkih posljedica za vrste i sustave samom kraju.

Kako preskočiti etičke struje koje odvajaju odluke o tome koje vrste treba premjestiti i “spasiti” također je vrlo kritično za raspravu. Iako neki tvrde da je ljudsko djelovanje već odigralo aktivnu ulogu u pomicanju vrsta te da neke populacije “prirodno” prolaze kroz niz promjena bez pomoći uslijed klimatskih promjena kao odgovor na ljudske pritiske, kao i na one prirodne. Međutim, kao što Minteer ističe: “Tu je i više filozofski prigovor na činjenicu da `mi` to činimo, nego sama populacija i da je to stoga još jedan primjer ljudske bahatosti prema divljim vrstama i okoliš općenito.”

Da li pomak u fokusu na strategije preseljavanja znači da će više tradicionalnije rute za očuvanje vrsta, kao što koridori za migracije vrsta koji povezuju komadiće šuma zastarjeti? “Tradicionalna filozofija i politika očuvanja vrsta će se vjerojatno promijeniti da bi odražavala više upozoravajući i intervencijski način razmišljanja”, kaže Minteer. “A to znači za konvencionalne norme ekološke očuvanosti da će možda morati dati priliku više dinamičnijim i `novijim sustavima` modela nego onim povijesnim.” Drugim riječima, “metabolizam” očuvanja će morati ubrzati kako bi držao korak s klimatskim promjenama, iznosi Minteer.

Neki vjeruju da će zaobilaženje korištenja tradicionalnih zaštićenih područja i povijesnih sustava modela, te također kada se jednom upravljano preseljenje legitimizira, otvoriti ustave i ljudi će hoćeš nećeš početi micati vrste oko krajolika. “Mislim da je strah pretjeran, iako je presedan koji će biti postavljen za ekološku politiku formalnog usvajanja MR, čak i kao posljednji izbor, doista značajan problem”, kaže Minteer. “Kako formulirati nove pristupe za ekološka istraživanja i upravljanje krajolicima u doba brzih i globalnih promjena u okolišu, koja podižu originalna i teška etička pitanja o tome kako spasiti vrste i zaštititi krajolika”, navodi Collins. “Mi možemo poboljšati odluke koje donosimo koristeći se više suradničkim i interdisciplinarnim pristupima prema takvim rješavanjima problema i donošenjima odluka.”

Izvor: Arizona State University

Ostavi komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Oglašavanje

Možda će vas zanimati

Ekologija i okoliš

Saudijska Arabija se obavezuje da će smanjiti svoj utjecaj na okoliš, iako se planirani vremenski okvir neće svidjeti kritičarima. Prestolonasljednik Mohammed bin Salam i...

Ekologija i okoliš

Svima nam je dobro poznata činjenica da bi se plastika trebala reciklirati. Upravo zato, boce, vrećice i ostale jednokratne plastične materijale odlažemo u posebne...

Ekologija i okoliš

Dvadeset tvrtki proizvodi više od polovice cjelokupnog svjetskog plastičnog otpada od proizvoda za jednokratnu uporabu, a odgovorno je za poticanje klimatske krize i stvaranje...

Klima

Unatoč činjenici da još uvijek postoje oni koji osporavaju klimatske promjene, snimke koje je zabilježio Google Earth od 1984. godine do danas prikazuju njihove...

Oglašavanje