Connect with us

Znanost

Geografija i geologija

Konstrukcija novog svijeta

Fascinira li vas brzina promjene? Kratkoća vremena potrebnog da se neki prostor promijeni, da zaživi drugačijim životom? Tek useljeni stan, novi, sa čistim bijelim zidovima, ili stari, sa uspomenama prijašnjih vlasnika – ovdje rupa od čavla, ondje ostatci tapeta, tamo nevješto obojani zid. Godinu dana kasnije to je sasvim neprepoznatljiv, sasvim vaš prostor.

A širenje gradova? Nostalgične riječi moje bake o kući koja je bila na samoj periferiji Splita davnih 1930-ih kada je sagrađena. Danas su svuda oko nje zgrade i još zgrada oko tih zgrada pa par redova nebodera pa nove periferijske kuće koje se spajaju sa okolnim gradićima… Moji povremeni posjeti Zagrebu, svakih nekoliko mjeseci. Brat se uselio u novi stan prije tri godine. Prvi posjet i njegova zgrada je jedna od dvije u ulici. Sve ostalo je šikara. Drugi posjet. Šikare su posječene, zemlja je preorana, kamenje nabacano na hrpe. Treći posjet. Duboke rupe ispunjene ljetnim kišama ograđene su visokim ogradama i pločama sa slikama nekih budućih zgrada. Mjeseci prolaze. Temelji su udareni. Kostur zgrade je uočljiv. Kostur zgrade je obložen izolacijom i betonom. Završna bojanja. Pokoji mjesec praznine. Osvijetljeni prozori. Ovi gledaju televiziju, ovi ne. Ovi sjede na balkonu. Ovi se grle na kauču. Samo je trenutak potreban za temeljitu promjenu ljudskog okoliša.

Što je sa nedirnutom prirodom? Daleko od utjecaja ljudi, koliko života treba proći prije nego se neki zagubljeni svijet temeljito promijeni? Možete li zamisliti baku galeba kako leti sa unukom galebicom i kaže joj, e moja ćerce, kad sam ja bila mlada tu nije bilo ničeg, samo plavetno more, a pogledaj sada sav taj život? Ako ne možete, pokušajte još jednom.

Ovo je zapis o otoku Surtsey.

Tridesetak kilometara jugozapadno od obala Islanda, početkom studenog 1963. godine, započele su podmorske vulkanske erupcije. Neprimijećen od čovjeka, iskašljavajući prašinu i stijenje, pod morem je rastao vulkan. Napokon, 14. studenog iste godine, iz mora je izronio nekoliko kilometara visok stup crnog vulkanskog dima. Nekoliko dana kasnije pojavio se i otok. Islanđani ga nazvaše Surtsey, po vatrenom divu Nordijske mitologije. Erupcije su bile veličanstvene i dugotrajne, i iako sa brojnim prekidima, trajale su godinama. Za vrijeme erupcija otok je rastao, za vrijeme utiha, otok se smanjivao, vjetar i valovi raznosili su njegove djeliće. Pogledajte kako su izgledale erupcije. Naposljetku, 5. lipnja 1967., erupcije su prestale.

Zahvaljujući upornoj udruženoj snazi vjetra i mora, većina vulkanskih otoka nestane tek nešto sporije nego što je nastala. U srpnju 1831. godine, između obala Sicilije i Tunisa izrastao je vulkanski otok Ferdinandea. Nakon što je nekoliko mjeseci izazivala buru u međunarodnoj javnosti (vječno pitanje: kome li će samo pripasti?!), Ferdinandea je početkom 1832. godine tiho nestala pod površinom mora. Surtsey je imao više sreće. Dugotrajne erupcije prekrile su dijelove otoka lavom koja se stvrdnula i tako zaštitila krhke slabo povezane nakupine prašine i stijenja. Druge, slabije zaštićene dijelove otoka more i vjetar već su raznijeli (od zadnje erupcije površina otoka smanjila se za čitavu četvrtinu!), ali ostatak se dobro drži i očekuje se da će poživjeti još stoljećima prije nego što napokon potone. A potonuti najvjerojatnije hoće! Ali dok je još tu, promotrimo čudo koje se na Surtseyu događa.

Nošene vjetrovima i vlastitim krilima, na Surtsey su prvo pristigle muhe. Svega nekoliko tjedana nakon što je izronio na otoku su viđeni i prvi galebovi. Odmah potom, na Surtsey su pristala trojica pustolova spremnih da zauzmu otok u ime Francuske. No, na opću radost Islanđana, podrhtavanje tla brzo ih je otjeralo s otoka. Ali pustolovi na stranu… Ptice u svom perju i izmetu nose sjemenke raznih biljaka. Već 1965. godine na otoku je uočena prva biljka, usamljeni pionir. Mahovina se pojavila dvije, a lišajevi četiri godine poslije. Danas je Surtsey prava oaza. Na otoku je otkriveno 69 različitih vrsta biljaka, od čega ih se čak 30 primilo i dobro razvija. Ptičji i biljni život razvijaju se paralelno. Ptice donose sjemenke biljaka. Biljke rastu i pružaju pticama materijal za gnijezda. Ptice izmetom oplođuju tlo. Biljke mogu narasti veće. Ptice umiru i trunu, biljke i lišajevi rastu na njihovoj truleži. Mušice se hrane biljkama, ptice jedu mušice. Isprepleten, život se razvija nevjerojatno brzo. Na naplavinama trulog drveća pristiglim tko zna otkud dolaze prvi crvi i paukovi. Odnekud se pojavljuju i puževi golaći. Na obalama otoka u početku se odmaraju, a zatim i nastanjuju tuljani. Tuljani privlače orke koje se povremeno njima hrane. U pličinama oko otoka plivaju jata riba i rastu alge. Ptice se hrane ribama. Orke se hrane pticama. Orke posjećuju otok sve češće. Kosti kita trunu na plaži. Lišajevi ih obrastaju.

Ljuski utjecaj je minimiziran. Surtsey samo povremeno posjećuju znanstvenici koji proučavaju razvoj života. Znanstvenici se temeljito pregledavaju da ne bi kojim slučajem donijeli kakvu sjemenku na otok. Treba biti oprezan u svakom pogledu! Jedne godine je iz nezbrinutog ljudskog izmeta narasla stabljika rajčice!

Tamo gdje je do jučer bilo more, danas cvate život, ili ponešto promijenjenim riječima Duška Radovića: “Nema života na Mjesecu, nema na Marsu. Onolika Venera, pa i na njoj pustoš. A na Surtseyu grakću galebovi, rano proljetno cvijeće otvorilo oči, gladni tuljančići dozivaju roditelje, jedan crv kopa kopa tunel u lavi, puž se lijeno vuče… Kad biste pričali nekom u svemiru, ne bi vam vjerovao: na Surtseyu ima života, lijepog, malog, skromnog, ali pravog.”

Za još informacija o Surtseyu i posebnu o razvoju života na otoku proučite i ovaj veoma dobar site.

Nastavi čitati
Advertisement
Možda vas zanima...

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Geografija i geologija

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh