Connect with us

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Društvene znanosti

Kraće radno vrijeme ne jamči sretnije radnike

(Credit: AP Photo/Elise Amendola)

Skraćivanje radnog vremena zaposlenike ne čini nužno sretnijima, već bi prije moglo povećati stres u njihovom radnom okolišu. Na to ukazuje istraživanje Roberta Rudolfa sa Sveučilišta Korea u Seoulu, koje se bavilo utjecajem petodnevne radne politike nedavno predstavljene u Južnoj Koreji.

(Credit: AP Photo/Elise Amendola)

(Credit: AP Photo/Elise Amendola)

Članak objavljen u Journal of Happiness Studies na internetskoj stranici Springer.com usmjerava se na općenitu individualnu i obiteljsku sreću vjenčanih i nevjenčanih parova koji žive zajedno s djecom, a ispituje i utjecaj radnog vremena na ljudsko općenito radno i životno zadovoljstvo. Južna Koreja službeno je počela uvoditi svoju reformativnu radnu politiku u 2004. godini, prema kojoj su subote postale službeni neradni dani. To je također smanjilo službeni radni tjedan s 44 na 40 sati. Takva politika je potaknuta kako bi se poboljšao životni standard, pojačala slaba državna industrija slobodnog vremena, te kako bi se smanjili negativni utjecaji prekomjerno dugog radnog vremena, uključujući smanjenu produktivnost i visoke stope industrijskih ozljeda.

Prirodno eksperimentalni pristup južnokorejskoj reformi petodnevne radne politike pruža uvid u to kako radno vrijeme utječe na subjektivnu dobrobit radnika. Rudolfovo istraživanje prvo je takve vrste koje ispituje utjecaj takvog vanjskog smanjenja radnog vremena na subjektivnu dobrobit individualnih osoba i obitelji. Njegova analiza temeljena je na detaljnom i nacionalno reprezentativnom longitudinalnom istraživanju urbanih korejskih kućanstava, Korean Labor i Income Panel Study, provedenom između 1998. i 2008. godine.

Rudolf je otkrio da su zaposlene supruge i majke reformativnim mjerama općenito zadovoljnije od zaposlenih muškaraca. Ovo se javlja zbog toga što se žene u tradicionalnom korejskom društvu suočavaju s većim konfliktom radne i obiteljske uloge, te posljedično više pate zbog dugih prekovremenih sati. Iako su radnici koji su zaposleni na puno radno vrijeme (pogotovo žene) općenito zahvalni što im je radni tjedan u prosjeku smanjen za 4 sata, to nije imalo značajnog efekta na njihovo općenito radno i životno zadovoljstvo. To je zato što su mnogi pozitivni ishodi proizašli iz kraćeg radnog vremena, često neutralizirani zahtjevima poslodavaca za povećanim intenzitetom posla, dok neke tvrtke imaju tendenciju davanja kraćeg godišnjeg odmora.

Ovi nalazi mogli bi ukazivati na to da je tradicionalna teorija o negativnom utjecaju dužeg radnog vremena na osobnu sreću zaposlenika netočna, ili pokazuju da povećan intenzitet posla, nastao zbog smanjenja službenog radnog vremena, potpuno neutralizira bilo kakve pozitivne efekte koje bi to smanjenje moglo imati. “Ako je ovo posljednje točno, bilo bi naivno vjerovati da smanjenje radnog vremena samo po sebi može povećati dobrobit radnika”, upozorio je Rudolf.

Izvor: Springer Science+Business Media

9 komentara

9 Comments

  1. Josip

    24 kolovoza, 2013 u 9:55 pm

    …”Na to ukazuje istraživanje Roberta Rudolfa sa Sveučilišta Korea u Seoulu”…Koliko je ovaj uvaženi gospodin dobio za rezultate svoga istraživanja? Možda dokaže da bi radnici bili najsretni ako bi radili 24 sata dnevno i to bez plaće. Svaku gospodatsku recesiju ili krizu plate milijuni onih koji ostaju bez posla. Nezaposlenost je za liberalni kapitalizam ili za kapitalizam uopće nerješiv, ajmo reći problem. Kako je krenulo nije daleko dan kada će nezaposleni radno sposobni građani postati većina. Stari Marks je na kraju grandioznog djela “Das Kapital” ponudio rješenje. ..”Skraćenje radnog dana je jedini uvjet”… Ako je misio i na skraćenje radnog vijeka eto rješenja ali pod uvjetom da se odklone neracionalnosti prije svega ratovanje.

    Izvor: https://geek.hr/znanost/clanak/krace-radno-vrijeme-ne-jamci-sretnije-radnike/#ixzz2cutezus7

  2. Robert Boki Okadar

    1 listopada, 2013 u 9:47 pm

    Mogao si je taj Rudolf uštedjeti vrijeme i jednostavno mene pitati. Svakome tko ima imalo pameti, sasvim je logično da skraćenje radnog vremena samo po sebi (odn. samo radnicima) ne čini nikoga sretnijim, jer poslodavcima još uvijek ostaje slika u glavi da 4h nedostaju i netko ih mora nadoknaditi. Umjesto da to učine poboljšanjima u organizaciji posla, ulaganjima u automatizaciju ili obrazovanje na temu operativnog upravljanja, oni tjeraju radnike da rade još i više nego ranije – sve u ime nadoknađivanja izgubljenih 4h.
    Dakle, ne može se dogoditi promjena ukoliko se ne dogodi svim uključenima. Ako ona postoji samo na papiru, a ne u glavama svih uključenih, uzalud donošenje bilo kakvih odluka. To se odnosi na sve promjene i dio je znanja o upravljanju (Change Management).

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Oglašavanje

Možda će vas zanimati

Neuroznanost

U kakvu god osobu da odrastemo, u jednoj stvari ćemo se gotovo sigurno složiti – vrijeme je naprosto počelo letjeti od kad smo izašli...

Fizika

Jeste li oduvijek imali goruću želju putovati kroz vrijeme? Dobre vijesti! Putovanje kroz vrijeme je moguće. Zapravo, već to radite. Krećete se kroz vrijeme...

Znanost

Prošla godina bila je druga najtoplija od industrijske revolucije, iza 2016., objavila je u srijedu Svjetska meteorološka organizacija (WMO). Prosječna globalna temperatura bila je...

Društvene znanosti

Vjerojatnije je da će muškarci sabotirati svoje profesionalne konkurente nego žene, pokazala je studija Tehnološkog instituta u Karlsruheu (KIT).  Nije to zbog toga što su muškarci...

Oglašavanje