Connect with us

Znanost

Planete i mjeseci

Mars je siguran od radijacije, ali nije i putovanje do njega

Na Marsu se nećete spržiti. Iščitavanja s NASA-inog vozila Curiosity sugeriraju nam da je razina radioaktivnosti na Marsu gotovo jednaka onoj u niskoj zemljinoj orbiti gdje na internacionalnim svemirskim stanicama ljudi borave mjesecima. Mars će i dalje biti opasno mjesto zahvaljujući dugogodišnjem putovanju do njega i natrag.

Za razliku od Zemlje, Mars nema magnetosferu koja bi ga štitila od Sunčevog i galaktičkog zračenja. No, ima tanku atmosferu, a očitanja s dva instrumenta s Curiosityja sugeriraju da je to dostatno za određenu zaštitu.

“Ovo su prva mjerenja radijacije okoliša ikad napravljena na nekom drugom planetu osim Zemlje”, izjavio je član Curiosity tima na konferenciji za novinare održanoj 15. studenog. “Astronauti mogu živjeti u takvom okolišu.”

Meteorološka stanica s vozila bilježi na Marsu dokaze postojanja onog što zovemo termalnom plimom. Sunce zagrijava planeta na onoj strani koja je okrenuta njemu uzrokujući širenje atmosfere i njeno podizanje prema gore, što izaziva pad tlaka. Stvari se brzo izjednačavaju na drugoj strani tako da se atmosfera ispuhuje i postaje gušća.

Kako Mars rotira, nakupine zraka putuju “dnevnom” stranom, od istoka prema zapadu. Curiosity ove efekte osjeća kao promjene tlaka zraka za vrijeme trajanja Marsovog dana, izjavio je na konferenciji Claire Newman iz istraživačke skupine Ashima u Kaliforniji.

Radijacijski štit

U isto vrijeme monitor za mjerenje radijacije na Curiosityju zabilježio je dnevno spuštanje nabijenih čestica koje se poklapaju s povećanjem tlaka zraka koje dolazi s gušćom atmosferom. “Atmosfera djeluje kao radijacijski štit”, izjavio je Hassler.

Znanstvenici se ne usude dati precizno određenje dnevne doze radijacije koju bi ljudi mogli primiti na Marsu.

“To je otprilike ono što smo i predvidjeli”, izjavio je za New Scientist astrobiolog Lewis Dartnell s UCL-a.

Najveća prijetnja putnicima na Mars bit će izloženost kumulativnoj radijaciji tijekom dugog putovanja. NASA-ina su predviđanja da bi povratni put za Mars trajao, otprilike, tri godine. Tijekom tog vremena astronauti bi mogli primiti sedam puta veću dozu zračenja nego za vrijeme šestomjesečnog boravka na ISS-u.

Postavljanje granica

Izlaganje radijaciji povećava rizik od razvoja različitih vrsta raka pa se NASA morala pozabaviti granicama do kojih može ići ukupno izlaganje astronauta radijaciji tijekom njihovog radnog vijeka. Točno predviđanje rizika boravka na Marsu ključno je za razumijevanje ukupnih doza s kojima će se suočiti ljudske misije na Marsu i određivanje sigurnih granica, izjavio je Hassler.

Solarne baklje također bi mogle predstavljati problem. Na Zemlji, erupcije nabijenih čestica sa Sunca široko su raspršene djelovanjem magnetosfere. Mars ne uživa takvu zaštitu, ali, s obzirom na to da izvještaji o bakljama tek slijede, još je nejasno koliku zapravo zaštitu pruža tanka atmosfera.

Dartnell predlaže gradnju podzemnih baza ili misija kako bi se izbjegla površinska radijacija. Ili, ako bi astronauti bili upozoreni na vrijeme, mogli bi se smjestiti u zaštitna skloništa za vrijeme djelovanja solarnih baklji. No, glavni se problem postavlja u pitanju ima li potrebe uopće slati ljude tamo gdje su roboti već ostvarili određeni napredak.

“Astronaut ili geolog koji je znanstveno obrazovan, ima mozak, par ruku, nogu i očiju i naoružan je svojim alatom za iskopavanje, može više na površini Marsa napraviti do doručka nego što robot može napraviti za nekoliko tjedana”, rekao je Dartnell.

Izvor: NewScientist

12 komentara

12 Comments

  1. Luka Vrkić

    1 prosinca, 2012 kod 9:42 pm

    To su vjerojatno otkrili po onima šta su pali s navedenog planeta

  2. Mile Zepina

    1 prosinca, 2012 kod 10:01 pm

    Kuda srljate bezboznici, na cijelom univerzumu nema liepse planete nego sto je ova nasa ZEMLJA, samo je trebamo njegovati i cuvati kao dijete u povoju….., od zlih i opakih ljudi….

  3. Ernes Palic

    1 prosinca, 2012 kod 11:16 pm

    zemlja je prenaseljena, treba nam vise prostora….

    • lovac

      2 prosinca, 2012 kod 11:20 am

      ti si puko kako bolan prenaseljena sve stanovnistva sto ima na zemlji stali bi komotno u afriku i svi imali viska prostora…

      o ostatku da ne pricamo

  4. Tina Pencinger

    2 prosinca, 2012 kod 7:04 am

    Ja bih isla na Mars, odmah!

    • Čing Čung FU

      2 prosinca, 2012 kod 6:13 pm

      ajmo zajedno…

  5. Paolo Costantini

    2 prosinca, 2012 kod 7:18 am

    zemlja nije prenaseljena nego neravnomjerno naseljena

  6. sir.oliver

    2 prosinca, 2012 kod 10:40 am

    Zemlja NIJE prenaseljena…prema posljednjim podacima prosjecna gustoca naseljenosti Zemlje je oko 34 stanovnika na km2 sto je prilicno malo. Ne vidim neki jaki razlog zbog cega bi trebalo poslat covjeka na Mars osim da se pokaze da se to moze.

  7. Boba Delic

    2 prosinca, 2012 kod 2:59 pm

    Jao,sta vam je svima,kao da ste pali s´ Marsa 🙂

  8. Marko

    2 prosinca, 2012 kod 4:45 pm

    Istraživanja planeta rade se zbog toga jer naš planet Zemlja “umire”, a kako bi ljudska rasa mogla egzistirati potrebno je pronaći novi naseljivi planet sličan našem planetu Zemlji.
    To je prvi i glavni razlog istraživanja planeta

    • Sir.Oliver

      2 prosinca, 2012 kod 6:08 pm

      Ne znam koji su to pokazatelji da nas planet “umire”? Ako mislis na ozonske rupe i zagadjenja onda su to pojave koje bi se mogle sanirati s vremenom da se hoce. Da je Zemlja u mnogo vecem stupnju zagadjenja nego sto je to danas i dalje bi bila mnogo gostoljubljivija za zivot od svih do sada pronadjenih planeta, Mars da i ne spominjem. Smatram da je glavni cilj ovih istrazivanja potraga za bilo kakvim oblikom zivota nebi li se nekako dokazalo da Zemlja nije jedinstvena u Svemiru, sto je danasnjoj znanstvenoj zajednici vrlo vazno.

  9. Stric

    3 prosinca, 2012 kod 9:15 am

    Takvi smo. Kao vukovi, delfini i slične socijalne, inteligentne i energične životinje. Sudbina nam je da se širimo i osvajamo nove prostore. Inače 34 ljudi na km 2 je previše. To plačju ostale vrste na zemlji kojih je sve manje i manje. Osobno ne bih volio živjeti u svijetu mega gradova, betona, asfalta, bez šuma, čistih rijeka, životinja, čistog zraka i dobre hrane. Najprije trebamo uredit sebe same i uravnotežit se s majčicama zemljom i prirodom a za mars uvijek ima vremena.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Planete i mjeseci

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh