Connect with us

Znanost

Psihologija

Mazohizam, parafilija i njihovi uzroci


Riječ mazohizam izvedena je od imena austrijskog pisca Leopolda V. Sacher-Masocha (1836.-1895.), čiji su likovi seksualno uživali u boli.

U seksualnom mazohizmu, osoba osjeća seksualnu stimulaciju i zadovoljstvo kroz bol i poniženja od strane svog partnera. Prema DSM-IV-TR, osoba mora imati iskustva ponavljajuće, intenzivne seksualne fantazije, nagona ili ponašanja uključujući akte poniženja, udarce ili vezanje, često kroz ritualna ponašanja. Međuljudske mazohističke aktivnosti zahtijevaju participaciju dvoje ljudi – jednog superiornog “starješine” i jednog poslušnog “sluge”. U rijetkim slučajevima, žene koje se nađu u takvim odnosima s muškarcima bile su seksualno ili fizički zlostavljane kao djeca.

Takvi dogovori, u blažim oblicima, nisu nepoznati heteroseksualnim ili homoseksualnim parovima. Mazohisti obično ne žele ili ne surađuju s pravim seksualnim sadistima, nego s osobama koje su spremne biti povrijeđene ili osramoćene prema njihovim pravilima. Mazohizam je dosta učestaliji od sadizma, a prisutan je kod oba spola. Naročito opasna vrsta mazohizma je takozvana autoerotična asifikcija, kod koje seksualno uzbuđenje nastaje zbog uskraćivanja kisika, a prati ga i strah od smrti zbog gušenja. Seksualno uzbuđenje povećava se smanjenjem dotoka krvi u mozak, pogotovo za vrijeme masturbacije. Policajci su u više navrata pronašli osobu kako visi mrtva, a pored nje pornografsku literaturu i druge seksualne parafilije. Prema podacima iz SAD-a, godišnje se dogodi oko 500-1000 nesreća sa smrtnim ishodom u kojima su žrtve mazohisti.

PARAFILIJA

Osobe s parafilijama imaju ponavljajuće, intenzivne seksualno uzbuđujuće fantazije, seksualne nagone ili ponašanja koja generalno uključuju: nežive objekte, patnju ili ponižavanja sebe ili partnera i djecu ili druge osobe koje ne pristaju na odnos.

Kako bi se zadovoljio DSM-IV-TR kriteriju, ovi šabloni moraju biti prisutni barem šest mjeseci. Prema DSM-IV-TR, pet ovakvih stanja mogu biti dijagnosticirana samim tim što osoba pokazuje fantazije ili nagone bez obzira na to što ne osjeća bol i ne preživljava neprilike kao rezultat. Na ovaj način, osobe koje su egzibicionisti mogu dobiti dijagnozu, čak i kada svoje ponašanje ne vide kao problematično. Iako u blažim formama neki od ovih problema postoje i kod mnogih normalnih ljudi, osoba koja ima parafilije se razlikuje od njih, jer je seksualna aktivnost uvijek fokusirana na jedan od objekata bez kojih je orgazam nemoguć.

Parafilije često imaju kompulzivan karakter, pa neke od osoba imaju nagon da orgazam kroz objekt ostvaruju četiri do deset puta na dan. Osobe sa parafilijama često ne žele promijeniti svoje sekusalne sklonosti. Većina ovakvih osoba su muškog spola i česti konzumatori eskort usluge.

Parafilije se smatraju prilično rijetkima, iako ne postoje točni podaci o prevelenciji. To je vjerojatno zato što ljudi nerado priznaju svoja devijantna ponašanja. Neke od parafilija su telefonska skatologija (nepristojni seksualni pozivi), nekrofilija (seksualna želja za mrtvacima), zoofilija (seksualni interes za životinje), apotemnofilija (seksualno uzbuđenje u svezi s invalidnošću), koprofilija (seksualno zadovoljstvo od izmeta).

UZROCI PARAFILIJA

Nekoliko činjenica o parafilijama čine se bitnim za njihov razvoj. Većina osoba sa parafilijama su muškarci. Žene parafiličari u literaturi se javljaju u vidu studije slučaja. Parafilije obično počinju u vrijeme puberteta ili rane adolescencije. Ljudi s parafilijama često imaju više nego jednu parafiliju. Moguće je da muško seksualno uzbuđenje u većoj mjeri zavisi od fizičkih podražaja, dok žensko seksualno uzbuđenje ovisi o emocionalnom kontekstu kao što je osjećaj zaljubljenosti u partnera. Ako je to istina, onda su muškarci skloniji razviti seksualne asocijacije prema neseksualnim podražajima, što se najčešće događa u vrijeme puberteta kada je seksualni nagon najjači. Kada se promatra npr. slika modela u donjem rublju ili fantazira o parafiličnom podražaju, dječaci mogu masturbirati, a potkrepljenje kroz orgazam uvjetuje intenzivnu privlačnost ka parafiličnom podražaju.

Mazohist je žrtva, koja na to pristaje i koja to stvarno želi. Mazohistu je potreban partner koji mu dozvoljava da ga muči. Mazohist iskreno ljubi osobu koja ga muči. To je način na koji pokazuje zahvalnost. Ako osoba ljubav doživljava kao dužnost, onda je sklona i to dobrovoljno podrediti svoje žudnje prohtjevima partnera. Mazohist ispunjenje i zadovoljstvo dobiva kroz samoprijekor, vrijeđanje, omalovažavanje. Međutim, ovakvo “nesebično” davanje ne egzistira na duge staze. Partner mazohist nakon nekog vremena zamrzi svoj položaj pa promijeni ulogu s partnerom koji mu je do tada naređivao te mu nanosi razno razne neprilike. Zbog toga kažemo da mazohizam nikada ne ide bez sadizma i svaki je mazohist ujedno i sadist. Uzrećica “krpa uvijek nađe zakrpu” može se primijeniti na sadomazohistički odnos. Sadomazohist pronalazi drugog sadomazohista kako bi “uspješno” izmjenjivali uloge u odnosu. “Ne mogu s tobom, ne mogu bez tebe” je osnovna parola ovakve veze. Često se kaže kako su ovakvi ljudi sretni što su nesretni i u tome ima mnogo istine. Njihovo ponašanje okarakterizirano je kao samoporažavajuće.

Mnoge sadomazohističke veze prerastaju u brakove. Iako su oba partnera svjesna da su u lošoj vezi, oni kao da se ne mogu odvojiti jedno od drugog.  Oba partnera u ovakvom braku pate od niskog samopoštovanja. Prema tome, lako se razbjesne ako im partner ne poklanja dovoljno pažnje i ohrabrenja.  Kako nisu svjesni svoje ranjivosti, često se ponašaju agresivno prema partneru koga vide kao “uzrok” svoje potištenosti i niskog samopoštovanja. Otkrivanje bijesa im ulijeva osjećaj jačine i moći. Međutim, i ovaj osjećaj moći je kratkog daha. Nakon otkrivenog bijesa, osoba ubrzo osjeti jaku krivicu jer smatra da se nedolično ponijela, te  svom partneru daje povod za njegov izljev besa. Ovo je obrazac koji zapravo predstavlja samu srž i začarani krug sadomazohističkog odnosa.  Osobe sklone samoporažavajućim postupcima su osobe koje posjeduju veoma strogu savjest. Kako osobe s prestrogom savješću ne smiju sebi dopustiti mnogu užitaka, lako je shvatljivo da se dvoje ljudi koji sami sebe mrze pronađu i godinama pomažu jedno drugom u svom zajedničkom jadu. Ovo je ujedno i sama suština sadomazohizma.

Izvor: Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja, Gerald C. Davison, John M. Neale

Tražili ste na googlu:

mazohizam, Sado mazo psihologija, mazohist, zoofilija psihologija, mazohizam psihijatrija

9 komentara

9 Comments

  1. Grgo Petrov

    listopad 21, 2013 kod 8:47 pm

    Filip Kurt

  2. Peter Siroka

    listopad 21, 2013 kod 8:49 pm

    Paindivine De La Muerte

  3. Zeljko Gti Swift

    listopad 21, 2013 kod 8:57 pm

    A cujte neko voli brutalnosti a neko ne♋

  4. Toni Djakic

    listopad 21, 2013 kod 9:35 pm

    Haha ja imam sve to troje…sve osim zivotinja. Lol

  5. Posebni Majstor

    listopad 21, 2013 kod 11:56 pm

    Dragi moji,Utakmica kvote 32 je prosla,Pogledajte sliku listica na mom zidu,Nakon duzeg vremena imam dojavu za sutra kvote 15-35,Placanje NAKON UTAKMICE,Samo ozbiljni i 18+ me dodajte,Hvala!

  6. Vedran Grozdanic

    listopad 21, 2013 kod 11:57 pm

    bolesno!

    • Melanie

      ožujak 18, 2019 kod 12:57 am

      Nije bolesno, svatko voli nesto

  7. Dino Alberini

    listopad 22, 2013 kod 12:31 am

    parafilija? jel to kad voliš pare?

  8. Paindivine De La Muerte

    listopad 22, 2013 kod 9:31 am

    yeah!

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Psihologija

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh