Connect with us

Znanost

Foto: Zhigang He Lab, Boston Children's Hospita

Neuroznanost

Miševi oštećene leđne moždine su ponovno pokretni

Sasvim novi pristup

Većina ljudi oštećene leđne moždine je paralizirana od mjesta oštećenja naniže, čak i kad moždina nije potpuno oštećena. Znanstvenici su nedavno saznali zašto ljudi ostaju paralizirani unatoč očuvanim dijelovima te su pokazali kako mali spoj molekula oživljava umrtvljene stanice kod nekoć paraliziranih miševa.

Studiju je predvodio Zhigang He iz Centra za neurobiologiju Dječje bolnice u Bostonu. Objavljena je u stručnom časopisu Cell.

He i kolege su primijenili posve novi pristup, inspirirani uspjehom strategije temeljene na epiduralnoj električnoj stimulaciji. To je jedini način liječenja pacijenata oštećene leđne moždine koji je ispao učinkovit. Takav tretman primjenjuje struju na donji dio leđne moždine u kombinaciji s vježbama, a zasad je uspio nekolicini pacijenata povratiti sposobnost kretanja.

Odabrano je nekoliko kemijskih spojeva za koje je poznato kako mijenjaju razdražljivost neurona i prelaze barijeru između krvi i mozga. Svaki spoj je ubrizgan u grupu od 10 paraliziranih miševa intraperitonealnom injekcijom.



Kod miševa je leđna moždina bila teško oštećena, izuzev nekih netaknutih živaca. Svaka skupina (uz onu kontrolnu koja je dobivala placebo) je liječena 8 do 10 tjedana.

Jedan od sastojaka, CLP290, je imao najsnažniji učinak, povrativši sposobnost kretanja poslije 4 do 5 tjedana liječenja. Elektromiografske snimke su pokazale aktivnost dviju relevantnih grupa mišića stražnjih udova miševa. Nuspojave su bile minimalne.

Poznato je kako CLP290 aktivira protein KCC2, koji je u staničnoj membrani i prenosi klorid iz neurona. Novo istraživanje je pokazalo ključnu ulogu inhibitornih neurona kod ozlijeđene leđne moždine u oporavku motornih funkcija.

Nakon ozljede ti neuroni proizvode manje proteina KCC2. Zato i ne mogu pravilno reagirati na signale iz mozga. Nesposobni kod procesuiranja inhibitornih signala, oni reagiraju samo na ekscitatorne signale koji im potiču daljnje izgaranje. Budući da su ti neuronski signali inhibitorni, rezultat djelovanja bude previše inhibitornog signaliziranja u spinalnim krugovima u cjelini. Zbog toga se naredbe u mozgu za kretanje udova ne prenose.

Obnovom navedenog proteina KCC2, uz pomoć CLP290 ili genetičkih tehnika, inhibitorni neuroni opet mogu primati inhibitorne signale iz mozga te tako manje izgarati. Ponovna osjetljivost na upute iz mozga dovodi do reanimacije spinalnih krugova oštećenih ozljedom.

Znanstvenici su napomenuli kako je potrebno uspostaviti ravnotežu između inhibicije i ekscitacije, zato što nijedna krajnost nije dobra te su priznali kako to dosad nije bilo pokazano ni u jednom slučaju ozljede leđne moždine.

Tražili ste na googlu:

miš ostećena mozdina

Nastavi čitati

Negdje, nešto nevjerojatno čeka da bude otkriveno.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Neuroznanost

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh