Connect with us

Znanost

Neuroznanost

Može li povremeno gladovanje u djetinjstvu usporiti kognitivno opadanje u starosti?


Ljudi koji su ponekad kao djeca znali gladovati imaju manji pad kognitivnih sposobnosti u starijoj dobi od ljudi koji su uvijek imali dovoljno hrane za jelo, zaključuje se u novome istraživanju objavljenom u medicinskom časopisu Američke akademije za neurologiju Neurology.

“Ti su rezultati bili neočekivani jer su druge studije pokazale da za ljude koji su kao djeca živjeli u nepovoljnim uvjetima postoji veća vjerojatnost pojave problema kao što su bolesti srca, duševne bolesti, pa čak i niže kognitivne sposobnosti od ljudi u čijemu djetinjstvu nije bilo takvih nedaća”, rekla je autorica studije dr. sc. Lisa L . Barnes, iz Medicinskog centra Rush Sveučilišta u Chicagu.
U studiji je sudjelovalo 6.158 ljudi čija je prosječna dob bila 75 godina, a koji su živjeli u Chicagu. Sudionici, od kojih su 62% Afroamerikanci, bili su upitani o svojemu zdravlju dok su bili djeca, financijskim prilikama obitelji te o kućnim  uvjetima za učenje, ovisno o tome koliko su im često drugi čitali ili pričali priče ili se igrali s njima. Zatim su svake tri godine, do ukupno 16 godina trajanja istraživanja, sudionici pristupali kognitivnim testovima radi mjerenja bilo kakvih promjena.

Za 5,8% afroameričkih ispitanika, koji su izvijestili da su ponekad, često ili uvijek bili bez dovoljno hrane, veća je vjerojatnost da će imati nižu stopu kognitivnoga propadanja ili za oko trećinu manji pad, od onih koji rijetko ili nikada nisu bili bez dovoljno hrane. Za 8,4 % afroameričkih sudionika koji su izvijestili da su u dobi od 12 godina bili puno mršaviji od druge djece njihove dobi, također je veća vjerojatnost da će imati manju stopu kognitivnoga propadanja, također za jednu trećinu, od onih koji su rekli da su bili otprilike iste težine ili teži od druge djece njihove dobi. Za bijelce nije zabilježen odnos između bilo kojega od faktora nedaća u djetinjstvu i kognitivnoga propadanja.

Barnes je kazala da znanstvenici nisu sigurni zašto bi glad u djetinjstvu mogla imati zaštitni učinak na kognitivno propadanje. Jedno od mogućih objašnjenja moglo bi biti u istraživanju koje je pokazalo da restrikcija kalorija može odgoditi početak dobnih promjena u tijelu i produžiti životni vijek. Drugo objašnjenje mogla bi biti prirodna selekcija. Stariji ljudi iz studije koji su tijekom djetinjstva živjeli u nepovoljnim uvjetima možda su od onih najčvršćih i najotpornijih iz svoga doba, a oni koji su živjeli s najekstremnijim nedaćama možda su umrli prije nego su doživjeli starost.

Barnes napominje da su rezultati ostali isti i nakon što su istraživači prilagodili faktore, kao što je količina obrazovnih i zdravstvenih problema. Rezultati se nisu promijenili ni nakon što su istraživači ponovili analizu isključivši ljude s najnižim kognitivnim funkcijama na početku istraživanja kako bi se isključila mogućnost da ljudi s blagom, nedijagnosticiranom Alzheimerovom bolešću budu uključeni u studiju.

Zbog relativno malo bijelaca koji su izvijestili o nepovoljnim prilikama tijekom djetinjstva studija možda nije bila u mogućnosti otkriti učinak nedaća na kognitivno propadanje u bijelaca, kazala je Barnes.

Izvori: American Academy of Neurology

Kao magistar informacijske znanosti, iz profesionalnih razloga posebno prati razvoj kako gospodarskih i znanstvenih prilika u zemlji i svijetu, tako i općih kulturnih i drugih događanja poput razvoja tehnologije i njezinog utjecaja na društvo.

4 komentara

4 Comments

  1. Daniela Dunat

    siječanj 6, 2013 kod 1:29 pm

    Mislim da ´´povremeno´´ gladovanje može-ubiti! Dijete koje je dobivalo potrebne nutritijente i živjelo u uvjetima zadovoljavajućih higijenskih standarda, a prema tome se i uredno fiziološki i kognitivno razvijalmo, u rapidnom i akutnom bi se opadanju spomenutih uvjeta vjerojatno razboljelo i oštetilo organske sustave i psihički razvoj. U zemljama trećeg svijeta, a i na Zapadu, postoje i opstoje socijalne margine koje doslovno skapavaju od gladi i žive u uvjetima minimalne higijene. Takvim prilikama ti su ljudi izloženi su od rođenja, pa se u višem ili manjem postotku uspiju prilagoditi i izboriti za opstanak. Može li to ojačati njihov fiziološki ili psihološki razvoj, pitanje je koje zahtjeva dubiozan i dugotrajan eksperimentalni pristup..

  2. Adnan Halitovic

    siječanj 6, 2013 kod 1:47 pm

    Danielo, ovde se zapravo bukvalno misli o POVREMENOM gladovanju, sto za sobom ne povlaci i to da dete nece imati sve potrebne nutritijente . opste je poznato da je ponekad preterivanje u jelu i picu opterecuje ceo organizam, od zeluca, srca, jetre, pankreasa, cirkulatornog sistema, a to za sobom povlaci da je zatim i mozgu manje krvi ,tj kiseonika koje prenosi, dostupno , zato nam se posle obilnijih obroka spava . to ne bi bilo opasno kad ne bi bilo ucestalo , kakav je slucaj na zapadu a i kod nas . tako da se u ovom slucaju pojam ´´povremeno gladovanje´´ odnosi na neku vrstu posta, koji inace na razlicite nacine postoji u svim religijama, a sad vidimo da to nije slucajno.

  3. Daniela Dunat

    siječanj 6, 2013 kod 1:57 pm

    Slažem se, globalno. Što se tiče religijskog isposništva, ni ono nije propisano posve maloj djeci.. Ja sam prvenstveno mislila na tu populaciju, jer je u članku riječ o utjecaju spomenutih uvjeta iz djetinjstva na kogniciju u starijoj dobi. ´´Detoksikacija´´ postom zbog konzumerizma i (pre)obilja je nešto drugo i vjerujem da nije opasno ako se ne provodi jako često i dugotrajno.

  4. Miroslav Unuk

    siječanj 6, 2013 kod 6:00 pm

    Da, Daniela… no ovdje se radi o maloj djeci, jer se kao starci ne bi sjećali što i koliko su jeli kad su imali recimo 2 godine….

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Neuroznanost

Popularno

Advertisement
Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh