Connect with us

Znanost

Društvene znanosti

Nisu svi igrači videoigara neuspješni u prijateljstvu i vezama

Nisu svi igrači videoigara predodređeni za život bez društvenih veza i nestanak dotadašnjih prijateljstava, navode istraživači Benjamin Hickerson  i Andrew Mowen s Državnog sveučilišta u Pennsylvaniji, koji tvrde da to puno ovisi o ulozi same aktivnosti igranja igara u životu igrača. Rezultati njihovoga istraživanja objavljeni su u časopisu Society and Leisure. “Tu je čest stereotip – ako igrate videoigre, onda ste samotnjak”, rekao je Hickerson. “Ali, to može imati više veze s načinom na koji osoba sudjeluje u igranju jer to određuje kako igranje utječe na njihove socijalne veze.”

U istraživanju ljudi koji su igrali igre s više igrača i pucačke igre u prvome licu, kao što su Call of Duty i Halo, pokazalo se da su oni igrači koji su organizirali svoje živote oko same aktivnosti igranja osjetili negativan učinak na prijateljstva i druge socijalne odnose. S druge strane, istraživači su otkrili da oni igrači koji su koristili igranje igara u prvome redu ​​kao sredstvo jačanja svojih društvenih veza, tvrde da su doživjeli poboljšanje svojih društvenih veza i socijalne podrške.

Hickerson navodi da pokazatelji, kao što su količina vremena i novca potrošeni na igre, nisu bili povezani s uspješnosti igrača u održavanju svojih društvenih veza.

“Ono što studija naglašava jest da igranje videoigara nije uvijek negativno”, rekao je Hickerson. “Igrači zapravo možda rade nešto pozitivno kada igranje igara postaje način povezivanja s prijateljima s kojima inače ne bi mogli provesti vrijeme, posebno s prijateljima koji geografski nisu blizu.”

Igre s više igrača i igre s pucačem u prvome licu dopuštaju igračima videoigara da se natječu putem interneta protiv drugih igrača diljem svijeta, ili da se udruže u timove s drugim igračima u različitim borbenim scenarijima.

Hickerson kaže da ljudi izvlače smisao iz aktivnosti slobodnoga vremena na razne načine, uključujući i to da ih koriste kako bi uspostavili i održavali prijateljstva, dakle za društveno povezivanje, te da bavljenje takvom aktivnošću uključuje potrebu da u određenoj mjeri organiziraju svoj život oko nje, što je vezano za tzv. centralnost.

Istraživači, koji su se oslanjali na ljestvicu vrijednosti koju koriste stručnjaci za procjenu sudjelovanja osobe u slobodnim aktivnostima, tvrde da ostali faktori ljestvice, kao što su dobiveno zadovoljstvo i vlastiti identitet iz videoigara, ne utječu bitno na društvene veze.

Za prikupljanje podataka za istraživanje znanstvenici su anketirali igrače koji su čekali u redu za noćnu premijernu prodaju nove verzije videoigre Call of Duty: Black Ops u dvije središnje trgovine videoigara u  Pennsylvaniji. Hickerson navodi da su igrači koji dolaze na ovakva okupljanja premijerne prodaje novih verzija igara uglavnom i ponašanjem i psihološki predani igranju igara.
Istraživači su zatražili od 175 kupaca videoigara da ispune upitnik o svojim navikama igranja i stavovima. 166 ispitanika vratilo je potpuno ispunjeni upitnik.

Da bi se ocijenilo ima li igranje videoigara središnju ulogu u životu igrača ili ne, sudionici su upitani da procijene istinitost izjava poput: “smatram da je veliki dio moga života organiziran oko videoigara” i “ulažem većinu svoje energije i resursa u igranje videoigara.”
Istraživači su mjerili i koja je uloga socijalnih veza u njihovome igranju pitajući koliko se slažu s izjavama poput: “većina mojih prijatelja na neki je način povezana s igranjem videoigara” i “uživam raspravljati o videoigrama sa svojim prijateljima.”

Za mjerenje ulaganja u igranje, istraživači su zamolili sudionike da procijene koliko vremena i novca troše na igranje videoigara. U prosjeku, ispitanici su proveli 20,5 sati tjedno igrajući videoigre, a većina je potrošila više od 200 dolara godišnje na videoigre.
Međutim, neki igrači koji su sudjelovali u istraživanju uložili su daleko više u igranje, i financijski i po ponašanju, kazao je Hickerson.
“Neki sudionici su naznačili da su proveli više od 100 sati tjedno na igranje igara, što je znatno iznad prosjeka”, kazao je Hickerson. “To su ljudi koji su se skroz uložili u igranje i koji su organizirali svoje živote oko igranja videoigara.”

Hickerson rekao da ova informacija može pomoći dizajnerima videoigara da izrade igre koje identificiraju problematična ponašanja, kao što je, primjerice, prekomjerna centralnost, i da izrade igre s takvim značajkama koje pomažu igračima da održavaju svoja prijateljstva i odnose.

Izvor: Penn State

Kao magistar informacijske znanosti, iz profesionalnih razloga posebno prati razvoj kako gospodarskih i znanstvenih prilika u zemlji i svijetu, tako i općih kulturnih i drugih događanja poput razvoja tehnologije i njezinog utjecaja na društvo.

10 komentara

10 Comments

  1. Dalibor Hho Centar

    siječanj 24, 2013 kod 1:33 pm

    UT GOTY, CS, Tactical Ops, AA1, AA2, AA3, COD, …… FPS rules :):):)

  2. Harley Quinn

    siječanj 24, 2013 kod 1:33 pm

    Deni i had to xD

  3. Matej Grubišić

    siječanj 24, 2013 kod 1:43 pm

    osim ako igraš Skyrim

  4. Velimir Abaddon

    siječanj 24, 2013 kod 1:57 pm

    Skyrim nije igra. Skyrim je invalidna morska krava breja zamaskirana u hack n slahs 3d šetnju.

  5. Sandra Veličanstvena

    siječanj 24, 2013 kod 2:14 pm

    Tu su online igre koje se igraju s drugim igračima, komunicira se s njima preko skajpa, chata itd., s prijateljima, partnerima i ljudima diljem svijeta. Tak da tu ima itekakve socijalizacije. 😀

  6. Goran Bocka Štipka Batković

    siječanj 24, 2013 kod 2:26 pm

    😛

  7. Valentino Zukić

    siječanj 24, 2013 kod 2:30 pm

    Da,kao nisu svi,ima ih nekoliko da se izvuku iz toga pakla. Nije da je industrija igara odavno presisala filmsku po zaradi,i da skoro svako igra nesto,makar Angry Birdse,al eto,gameri su subkultura i osudjeni umrijet sami.

  8. Milos Dabic

    siječanj 24, 2013 kod 2:53 pm

    Jedno je igrati igrice i biti igrac a drugo je biti opterecen kompjuterima i izgubiti kontakt sa sociajlnim okruzenjem!
    Veliki sam igrac ali sam i zato vema drustven.Samo kada imam slobodno vreme onda mogu da vidim skoro sve moje drugare ali kada nisam vidjam oko 20 ili vod mojih drugova tokom dana.

  9. Alan Marić

    siječanj 24, 2013 kod 5:02 pm

    glupost

  10. Jasmin Begovic

    siječanj 24, 2013 kod 5:48 pm

    to je samo jedan dio zabave u kojo susrećeš druge ljude preko igre i stvaraš još veći krug poznanstva, a ne zatvor 🙂

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Društvene znanosti

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh