Connect with us

Znanost

Mikrobiologija

Nova rješenja u borbi protiv malarije: presađeni receptori za njuh s komarca na mušicu.

Znanstvenici sa sveučilišta Vanderbilt i Yale uspješno su transplantirali veći dio „nosa“ komaraca koji prenosi malariju u žablja jaja i voćne mušice.

Istraživanje je objašnjeno kroz dva komplementarna članka. Jedan je objavljen ovaj tjedan u online izdanju časopisa Proceedings of the National Academy of Sciences, a drugi se pojavio online 3. veljače u časopisu Nature.

Nos komarca je centriran na njegovim antenama koje su pune živčanih stanica prekrivenih specijalnim receptorima za njuh koji reagiraju na razne kemijske spojeve. Ovi receptori su usporedivi s receptorima koje nalazimo kod ljudi u nosu i na jeziku.

„Uspješno smo istražili 80% receptora za njuh komarca (Anopheles sp.) u žabljim jajima i antenama voćne mušice,“ govori Laurence Zwiebel, profesor biologije na Vanderbiltu, čiji je laboratorij obavio transplantaciju žabljih jaja. Eksperimenti sa voćnom mušicom (Drosophila melanogaster) obavljeni su u laboratoriju Johna Carlsona (Yale).

Oba dostignuća dio su petogodišnjeg projekta pod pokroviteljstvom Grand Challenges in Global Health Initiative osnovanog preko Fondacije za NIH s potporom od strane Bill & Melinda Gates Foundation, s ciljem razvijanja novih metoda suzbijanja malarije. Znanstvenici sa Sveučilišta Wageningen u Nizozemskoj, African Insect Science for Food and Health Institute u Keniji, Ifakara Health Institute u Tanzaniji i Medical Research Council Laboratories u Gambiji također sudjeluju u projektu.

Prethodno, znanstvenici su koristili žablja jaja kako bi proučavali receptore za njuh kod moljaca, pčela i voćnih mušica. DNA koji kodira receptore je ubrizgan u žablja jaja te se nakon određenog vremena proizvedu i lokaliziraju proteini. Rezultat toga je da se površina jaja prekrije receptorima za njuh. Takvo jaje je stavljeno u sistem uklještenja voltaže te je mirisna tvar otopljena u tamponu u kojem jaje pluta. Kada receptori prepoznaju miris, električna svojstva jaja se znatno promjene.

„Sistem žabljih jaja je relativno brz, izrazito osjetljiv i dopušta nam izrazito precizna mjerenja,“ govori Guirong Wang, stariji znanstveni suradnik u laboratoriju Zwiebel koji je i glavni autor PNAS studije i koji je obavio nekoliko tisuća eksperimenata sa žabljim jajima. „Doduše, mirisne solucije radimo ručno, što uvelike usporava inače brz proces.“

Usporedno, sistem s Drosophilom koji se koristi na Yaleu je puno sporiji. Potrebna su tri mjeseca da bi se napravila mušica sa njušnim receptorima komarca na antenama. Ovaj sistem koristi mutante, odnosno Drosophile koje nemaju svoje mirisne receptore. Iako je metoda sporija ipak posjeduje neke bitne prednosti. Najvažnije je ta da odgovara i na mirise koji isparavaju pa ne trebaju biti otopljeni u vodi. Također je efikasan u detekciji kemikalija koji su inhibirajući, a ne samo podražavajući.

„Oba tima su koristila isti set od 72 Anophelesova mirisna receptora i testirali su ih koristeći se istim panelom od 110 mirisa,“ govori Wang. „Rezultati testiranja od strane dva sistema su se pokazali slični. Postojale su male razlike.“

Obje studije su otkrile da komarčevi receptori reagiraju na veliki broj raznih mirisa, a tek mali broj reagira na uži izbor mirisa. U nekim slučajevima, istraživači su otkrili da jedan miris pokrene nekoliko receptora, dok u drugim slučajevima receptori su specijalno podešeni samo za određene i jedinstvene mirise. Konkretno, otkrili su 27 receptora koji reagiraju jako na neke sastojke u ljudskom znoju.

„Trenutno provjeravamo tvari koje su u interakciji sa tim receptorima. Takve nazivamo BDOCs (behaviorally disruptive olfactory compounds),” objašnjava Zwiebel.

www.sciencedaily.com

Nastavi čitati

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Mikrobiologija

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh