Connect with us

Znanost

Biotehnologija

Nove nanočestice u borbi protiv kardiovaskularnih bolesti

Znanstvenici s MIT i Odjela za medicinu na Harvardu proizveli su nanočestice koje ciljano prianjaju na stijenke arterija i polako otpuštaju lijek. Radi se o novom pristupu koji nudi alternativu dosadašnjem liječenju pacijenata s kardiovaskularnim problemima kojima se ugrađuju privremeni umeci koji ispuštaju lijek u krvne žile.

Čestice su presvučene malim fragmentima proteina koji omogućuju vezanje na ciljane proteine stijenki krvnih žila, a mogu se načiniti tako da postupno otpuštaju lijek kroz nekoliko dana. “Između ostalog, ovakve su čestice među prvima koje se mogu precizno vezati za oštećeno tkivo krvne žile,” ističe Omid Farokhzad, izvanredni profesor s harvardskog odsjeka za medicinu te autor rada na temu nanočestica objavljenog 18. siječnja u “Proceedings of the National Academy of Sciences”. Farokhzad i profesor Robert Langer s MIT-a, koji je također autor već spomenutog rada, već su surađivali na primjeni nanočestica u lociranju i uništavanju tumora.

“Nanogrebeni”, kako ih nazivaju zbog sposobnosti prianjanja na stijenke krvnih žila, mogu naciljati specifičnu strukturu, poznatu kao unutarnja membrana, koja se izlaže tek ako je stijenka krvne žile oštećena. Stoga se nameće mogućnost primjene nanočestica u liječenju ateroskleroze i ostalih upalnih procesa krvožilnog sustava. U ovom je istraživanju korišten paclitaxel, lijek koji inhibira diobu stanica te na taj način sprečava formiranje ožiljka koji bi mogao začepiti arteriju.

“Ovo je vrlo uzbudljiv primjer nanotehnologije i ciljanog liječenja u akciji i nadamo se kako će u budućnosti biti podloga za širu primjenu,” kaže Langer. Znanstvenici se nadaju kako će nanočestice postati komplementaran, ako ne i primaran, odabir u odnosu na korištenje umetaka koji su uobičajeni pri tretiranju većine slučajeva začepljenih ili oštećenih arterija, a pogotovo u onim slučajima kada nisu prikladni.

Same su nanočestice sfernog oblika, 60 nm u promjeru, a sastoje se od tri sloja: jezgre koja sadrži kompleks lijeka i polimera pod nazivom PLA, srednjeg sloja od sojinog lecitina i vanjskog omotača koji se sastoji od polimera pod nazivom PEG koji štiti česticu na putu kroz krvotok. Lijek se oslobađa tek kada se odvoji od PLA polimernog lanca, što se odvija postepeno reakcijom esterske hidrolize. Što je dulji lanac polimera dulje traje proces otpuštanja lijeka. Manipulacijom duljine lanca kontrolira se vrijeme potrebno za otpuštanje lijeka. Testiranjem na laboratorijskim kulturama stanica uspjeli su postići postepeno otpuštanje lijeka kroz čak 12 dana. Testiranjem na laboratorijskim štakorima, znanstvenici su pokazali kako su nanočestice, intravenozno unijete u organizam preko repa, uspjele doprijeti do cilja – oštećenog zida lijeve karotide. Nanočestice su se “prilijepile” za oštećenje dvostruko brže od nanočestica koje nisu ustrojene tako da imaju određen cilj.

“Pošto ove nanočestice mogu otpuštati lijek kroz dulji vremenski period, a u organizam se mogu unijeti intravenozno, pacijenti više neće morati prolaziti kroz torturu opetovanih kirurških zahvata ne bi li im se lijek injektirao direktno na oštećeno mjesto,” ističe Juliana Chan, diplomantica u Langerovom laboratoriju, a ujedno i vodeći autor ovog rada.

Kako su to postigli? Znanstvenici su pregledali cijeli niz kratkih peptidnih lanaca ne bi li pronašli onaj koji se najbolje veže za molekule na površini unutarnje membrane krvnih žila. Tako su došli do lanca sastavljenog od sedam aminokiselina pod nazivom C11 koji sačinjava vanjski sloj ovih nanočestica. Sljedeći korak je dvotjedno testiranje na laboratorijskim štakorima u cilju određivanja najefektivnije doze lijeka za oštećenja na tkivu krvnih žila. Ove bi se nanočestice mogle pokazati korisnima i u liječenju tumora.

Po riječima Farokhzada: “Ova bi tehnologija mogla dobiti široku primjenu u liječenju drugih teških bolesti poput raka te ostalih upalnih procesa čiji su simptomi vaskularna permeabilnost i vaskularna oštećenja.”

Izvor: esciencenews.com

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Biotehnologija

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh