Connect with us

Znanost

Novi kriteriji za transplantaciju jetre u oboljelih od karcinoma

Oboljenja i poremećaji

Novi kriteriji za transplantaciju jetre u oboljelih od karcinoma

Znanstvenici s University of California, San Francisco, predlažu da bi metode liječenja karcinoma jetre nakon uspostave milanskih kriterija u transplantaciji jetre trebale biti primjerene kod oboljelih od hepatocelularnog karcinoma (HCK) koji su na popisu za transplantaciju.

Pojedinosti će biti objavljene u kolovoškom broju časopisa Liver Transplantation, koji u ime American Association for Study of Liver Diseases (AASLD) izdaje nakladnička kuća Wiley-Blackwell. Prema American Cancer Societyju, oko 90% odraslih primarnih jetrenih karcinoma otpada na hepatocelularne karcinome. U 2009. se procjenjuje da je 22 620 odraslih osoba u SAD-u dijagnosticiran primarni karcinom jetre, uz 18 160 očekivanih smrti ove godine od HCK-a. Karcinom jetre šesti je najčešći uzrok smrti od karcinoma kod muškaraca i deveti najčešći uzrok smrti od karcinoma među ženama.

Transplantacija jetre važan je oblik liječenja pojedinih pacijenata s nerespektabilnim HCK-om. Milanski kriteriji osiguravaju smjernice u pogledu odabira HCK pacijenata za transplantaciju jetre te uključuju jedan tumor manji od pet cm ili do tri tumora manja od tri cm, bez ekstrahepatalnih manifestacija i vaskularne invazije. Milanski kriteriji usvojeni su iz razloga što mogu identificirati stanovništvo s potencijalno odličnim rezultatima prihvata presatka nakon transplantacije – koji statistički približno odgovaraju pacijentima bez HCK-a podvrgnutih presađivanju. Međutim, incidencija HCK-a očekivana je uslijed proširenja te stoga znanstvenici istražuju bi li kriterije za transplantaciju jetre trebalo proširiti kako bi još više pacijenata bilo njome obuhvaćeno.

Znanstvenici iz San Francisca navode da su se milanski i drugi kriteriji pokazali neprikladnima. Voditelj skupine znanstvenika dr. John Roberts objašnjava: “Još nismo naišli na tumor određene veličine koji ne bi predstavljao rizik od pojave recidiva, barem ne onaj koji se moglo otkriti radiološki. Nadalje, stupanj rizika nije isti za sve bolesnike obuhvaćene milanskim kriterijem.” Dr. Roberts ističe da veličina i gustoća tumora predstavljaju isključivo surogat markere fundamentalne biologije tumora te da bismo pomoću nekog drugog markera – ponašanja tumora s vremenom – omogućili biologiji tumora izlazak na scenu, još uvijek propisujući najprikladniju strategiju liječenja.

UCSF tim odlučio se za `rigidan` pristup pacijentima s velikim tumorima, uključujući metode poput radiofrekvencijske ablacije i kemoembolizacije ili obje kako bi kontrolirali tumor, a zatim je tu i neophodno razdoblje čekanja kako bi se utvrdila biologija tumora s vremenom, s obzirom na praćenje razvoja karcinoma izvan i unutar jetre. Ova paradigma rezultirala je s oko 30% pacijenata procijenjeno nepodobnih za transplantaciju zbog progresije HCK-a, dok su pacijenti određeni za transplantaciju ostvarili odlične rezultate u usporedbi s neliječenim pacijentima s tumorima podvrgnutima transplantaciji izvan milanskih kriterija. Prosječno razdoblje između prvog ablativnog postupka i transplantacije iznosilo je 8.2 mjeseci u rasponu od tri do 25 mjeseci. Ovakav pristup ide u prilog testiranju vremena kao najpouzdanijoj metodi odabira bolesnika s HCK-om koji su predodređeni za kvalitetne rezultate transplantacije. Dr. Roberts tvrdi da bi takav pristup “uklanjanja tumora i čekanja” trebalo proširiti na sve pacijente s hepatocelularnim karcinomom s popisa za transplantaciju s obzirom na to da temporalna testiranja mogu pripomoći u eliminaciji onih pacijenata iz transplantacije kod kojih je vjerojatnost od pojave posttransplantivnog recidiva iznimno velika.

“Naše iskustvo u liječenju ablativom, kao i opservacije sugeriraju da konačni ishod transplantacije ne ovisi u tolikoj mjeri o primarnom tumoru, koliko o vremenu provedenom čekajući transplantaciju”, zaključio je dr. Roberts. “Logično je da će manji i/ili rjeđi tumori, koji se vjerojatno ne bi proširili, iskoristiti određeno vremensko razdoblje kada bi se primarni tumor moglo kontrolirati. Razdoblje čekanja reduciralo bi stopu recidiva za 10% kod bolesnika obuhvaćenih programom transplantacije u okviru milanskih kriterija.

Izvor: Wiley-Blackwell

 

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Oboljenja i poremećaji

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh