Connect with us

Znanost

Na rubu znanosti

Oči vam se sklapaju, vi spavate…

Kada čujete riječ hipnoza vjerojatno ćete zamisliti čovjeka sa cilindrom koji pred očima ljudi njiše džepni sat na lancu dovodeći ih u stanje slično snu i ti su ljudi spremni izvršiti sve naredbe hipnotičara.

Na ovakav lik hipnotičara često nailazimo u filmovima, knjigama i stripovima. Ipak, ova predodžba ima jako malo sličnosti sa stvarnom hipnozom. Ljudi podvrgnuti hipnozi nisu sluge svojih „gospodara“ – oni imaju potpunu slobodnu volju i ne nalaze se u stanju sličnom snu, ustvari su hiperbudni. U zadnjem smo stoljeću doznali mnogo toga o hipnozi. Ipak, taj je fenomen i dalje misterij koji plijeni našu pažnju.

Znanstvenici još nisu otkrili kako djeluje hipnoza. Vidjeli su što sve čovjek koji je podvrgnut hipnozi može napraviti, ali nikada nisu objasnili zašto. Da bismo razumjeli hipnozu morali bi najprije razumjeti kako funkcionira ljudski um, a od tog smo odgovora još daleko, pa je sasvim izgledno da će hipnoza ostati misterij još neko vrijeme. Ipak, psihijatri razumiju neke osnovne značajke hipnoze i imaju model njenog djelovanja. To je stanje transa koje karakterizira ekstremna sugestibilnost, opuštenost i pojačana mašta. Za vrijeme hipnoze potpuno ste svjesni, ali „isključite“ većinu vanjskih podražaja i koncentrirate se jedino na ono na što vas hipnotičar usmjerava. Zamišljeni događaji čine vam se, u neku ruku, stvarnima, u smislu da oni uključuju vaše osjećaje. Zamišljeni događaj može uzrokovati stvarnu sreću, tugu ili strah. Za vrijeme gledanja filma, npr. može se dogoditi da zaplačete ili da ustuknete od straha. No većina se psihijatara usredotočuje na stanje transa do kojeg dovode namjerno opuštanje i vježbe fokusiranja. Kod konvencionalne hipnoze pristupate idejama hiptnotičara ili svojim vlastitim, kao da su stvarne. Ako hipnotičar kaže da se bojite, možete se početi znojiti ili osjetiti paniku. No vi ste cijelo vrijeme svjesni da je sve to zamišljeno. U ovom specifičnom mentalnom stanju ljudi nisu prestrašeni i opušteni su. U takvom su stanju također skloni prihvaćati sugestiju, tj. kada im hipnotičar kaže da nešto naprave, oni će vjerojatno tu ideju potpuno prihvatiti. Ipak, hipnotičar vas ne može natjerati da napravite nešto što ne želite.

Otac moderne hipnoze je Franz Mesmer, austrijski liječnik. Mesmer je vjerovao da je hipnoza mistična sila koja se prenosi s hipnotičara na hipnotiziranu osobu (on ju je zvao „životinjski magnetizam“). Iako se ideja o mističnosti nije dugo održala, vjerovanje da moć hipnoze dolazi od hipnotičara opstalo je dosta dugo, pa se hipnoza izvorno zvala mesmerizam. Riječ hipnoza prvi je upotrijebio škotski kirurg iz 19. stoljeća, James Braid, nadjenuvši joj to ime po grčkoj riječi hypnos (spavati).

Mišljenje koje o hipnozi prevladava je da je ona način da se izravno pristupi podsvijesti osobe. Inače smo svjesni samo onoga što se događa u svjesnom dijelu našeg uma. Svjesno razmišljate o problemima, birate riječi koje izgovarate, svjesno se pokušavate sjetiti gdje ste ostavili ključeve. Međutim, kod svih ovih radnji svjesni dio vašeg uma radi zajedno sa podsvjesnim. Podsvijest sastavlja planove i ideje, ostvarujući ih kroz svjesni dio vašeg uma. Kada vam odjednom „sine“ nova ideja, ona je došla iz vaše podsvijesti. Vaša podsvijest također obrađuje i tjelesne informacije koje prima vaše tijelo. Psihijatri teoretiziraju da hipnoza djeluje tako da smiri i ukroti svjesni dio uma, kako bi on igrao manje aktivnu ulogu u procesu mišljenja. U ovom stanju i dalje ste svjesni svega što se događa, ali vaša je svijest tada manje važna od vaše podsvijesti. Ovo omogućuje vama i hipnotičaru da radite izravno sa podsviješću. Vaša je svijest zadužena za logiku, i kočenje, dok je podsvijest mjesto gdje „stoluju“ mašta i impulsi. Kada vaš podsvjesni um preuzme kontrolu osjećate se slobodnije, a možda i kreativnije. Ljudi pod hipnozom rade tako bizarne stvari svojom voljom jer njihova svijest ne filtrira i ne povezuje informacije koje oni tada dobivaju. Čini im se kao da naputci hipnotičara dolaze izravno iz podsvijesti, a ne od druge osobe. Zato automatski reagiraju na ove naputke i reflekse, jednako kao što bi reagirali i na vlastite misli. Podsvijest regulira vaša osjetila, kao što su okus, dodir i vid, kao i vaše emocije. Podsvijest je također i „skladište“ svih vaših sjećanja. Zato se često dogodi da se ljudi pod hipnozom sjete događaja koje su potisnuli ili zaboravili. U ovom segmentu hipnotičar mora biti jako oprezan, jer je kod osoba pod hipnozom vrlo lako izazvati lažna sjećanja. Ove su teorije o hipnozi zasnovane isključivo na logičkom zaključivanju, i nikako ih ne treba uzeti kao znanstveno potvrđene. Međutim, postoje i neki fizički podaci koje su istraživači prikupili o hipnozi.

Tjelesne funkcije ljudi podvrgnutih hipnozi i onih koji to nisu ne razlikuju se previše. Moguće je da rad srca kod hipnotiziranih ljudi bude nešto sporiji, ali to se može pripisati i stanju opuštenosti. Ipak, čini se da postoji drukčija aktivnost mozga. Najbolji primjeri za to dolaze iz elektroencefalografskih nalaza (EEG), koji pokazuju električnu aktivnost mozga. Istraživanja su pokazala da mozgovi proizvode različite moždane valove, ritmove električne voltaže, ovisno o njihovom stanju. Dubok san ima drukčiji ritam od sanjanja, a opuštenost od budnosti. Istraživači su proučavali i obrasce koji se pojavljuju u cerebralnom korteksu za vrijeme hipnoze. U ovim su istraživanjima sudionici podvrgnuti hipnozi pokazivali smanjenu aktivnost u lijevoj hemisferi moždanog korteksa, dok je aktivnost u desnoj bila pojačana. Neurolozi vjeruju da je lijeva hemisfera logički kontrolni centar mozga, ona djeluje na dedukciju, rasuđivanje i dogovor. Nasuprot tome, desna hemisfera kontrolira maštu i kreativnost. Povećana aktivnost lijeve, a smanjena desne hemisfere potvrđuje ideju da, dok smo pod hipnozom, naša podsvijest „vodi glavnu riječ.“

Sve metode hipnoze imaju zajedničke preduvjete za njihovu uspješnost:
– Osoba mora željeti biti hipnotizirana
– Osoba mora vjerovati da može biti hipnotizirana
– Osoba se mora osjećati ugodno i opušteno

Neke od metoda hipnoze su:
– Fiksiranje pogleda – ovu metodu često vidite na filmovima kada hipnotičar maše džepnim satom ispred očiju osobe koju želi hipnotizirati. Osnovna je ideja postići da se osoba toliko snažno usredotoči na sat da zanemari sve ostale podražaje.
– Nagla hipnoza – ideja je opteretiti mozak naglim i čvrstim zapovijedima. Ako su zapovijedi silovite, a hipnotičar dovoljno uvjerljiv, sudionik će se predati svoju svjesnu kontrolu nad situacijom.
– Progresivno opuštanje i slike – Upravo ovu metodu najčešće koriste psihijatri. Govoreći sporim, umirujućim glasom hipnotičar izaziva opuštenost i usredotočenost.
– Gubitak ravnoteže – Ova metoda stvara gubitak ravnoteže pomoću sporog ritmičnog ljuljanja, na sličan način uspavljujemo djecu.

Ukoliko se odlučite podvrgnuti hipnozi budite sigurni da to svojevoljno želite. Uz malo vjere u ovaj fenomen vaša će podsvijest na određeno vrijeme biti vaša vodilja.

Izvor: howstuffworks.com

 

 

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Na rubu znanosti

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh