Connect with us

Znanost

Psihologija

Od bespomoćnosti do dominacije

U svakoj fazi ranog razvoja, ljudsko potomstvo zaostaje za mladunčadi drugih vrsta. Mače može prehodati sobu već par trenutka nakon okota i uloviti prvog miša u roku od nekoliko tjedana, dok ljudski potomak treba više mjeseci za svoj prvi korak, a godine da nauči rješavati čak i jednostavne zadatke, poput vezivanja cipela ili preskakanja užeta, a da ne spominjemo složenije zadaće poput pripreme obroka.

Ipak, u utrci za spoznajom ljudske bebe su poput kornjače iz Ezopove basne: one pobjeđuju u završnici nakon sporog ali upornog uspinjanja. Kao odrasli, vozimo snažne sportske automobile, vrlo brzo trčimo po nogometnim terenima, a graciozno se krećemo po baletnim pozornicama, pišemo duge članke o svim mogućim temama, lansiramo rakete u svemir. Vladamo sobom i svojim okolišem na način svojstven našoj vrsti.

Ipak, naša postignuća kriju i neke zagonetke. U utrci iz basne zeca koji je zastao i zadrijemao pobjeđuje uporna i spora kornjača. Za razliku od sposobnih kornjača, ljudske bebe su bespomoćne. Nisu u stanju naučiti nijednu od temeljnih vještina nužnih za samostalno preživljavanje. Pa kako onda ljudske bebe na kraju uspiju steći prednost pred ostalim mladuncima?

U novom članku objavljenom u časopisu Current Directions in Psychological Science, Sharon Thompson-Schill, Michael Ramscar i Evangelia Chrysikou iznose tezu da je bespomoćnost ono što ljudskim bebama kasnije daje prednost pred drugim bićima. Oni pretpostavljaju da je upravo sporiji razvoj mozga ono što nam kasnije omogućava kulturnu nadgradnju poput jezika koji je temelj ljudskih postignuća. Autori pojašnjavaju da je naša ranjivost u najranijem uzrastu evolucijski kompromis “baš kao što je to i ljudski grkljan, koji je s jedne strane omogućio nastanak ljudskog govora, s druge strane prilično loše prilagođen za sigurno gutanje. Na isti način, naša sposobnost za učenje govora plaća se cijenom produženog perioda spoznajne nezrelosti”.

Iznesene tvrdnja mogu se povezati i s ranije poznatom činjenicom o kasnom razvoju čeonog dijela kore velikog mozga (PFC). Dok se kod drugih životinjskih vrsta sve regije mozga usklađeno razvijaju, kod ljudi, razvoj PFC znatno zaostaje za drugim područjima. PFC regija je zadužena za široki spektar složenih planiranja i ponašanja potaknutih pažnjom. Stoga se često ovo područje naziva “kontrolnim” centrom mozga. Jedna od njegovih glavnih funkcija je selektivno filtriranje informacija iz osjetila, dopuštajući nam ostvarenje konkretnih akcija, ciljeva ili zadataka. Stoga se “kognitivna kontrola” smatra jednim od najboljih znakova funkcije i zrelosti PFC regije.

Za procjenu PFC funkcije u odraslih primjenjuje se Stroopov test. Zadatak uključuje boje i riječi. Riječ (pojam) je ispisana slovima u boji, ali tako da su boje u suprotnosti s značenjem pojma. Na primjer, u testu je riječ “crven”, napisana zelenom tintom, a ispitanik mora odrediti boju slova kojim je ispisana riječ. Zadatak uključuje naše razlučivanje onoga što vidimo i govorimo i usredotočenje na zahtjev odabiranja boje slova. Ovaj zadatak zdrave odrasle osobe mogu uspješno obaviti s tek ponekad malo oklijevanja.

Zbog nezrelosti PFC-a djeca ne uspijevaju uspješno riješiti Stroop test. Što su mlađa njihova uspješnost pri rješavanju testa je slabija, a djeca ispod četiri godine su redovito neuspješna. Premda mlade osobe uče brzo i lako, te čak i kad u potpunosti razumiju što se od njih traži, nisu sposobne razdvojiti suprotnosti i odgovoriti ispravno čak ni u ponavljanom rješavanju.

Izvor: Scientific American

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Psihologija

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh