Connect with us

Znanost

Osamljeni kitovi ‘viču’ kako bi nadjačali buku

Biljke i životinje

Osamljeni kitovi ‘viču’ kako bi nadjačali buku

Baš kao i ljudi u baru ili drugim bučnim lokacijama, sjevernoamerički pravi kitovi povećavaju ton svojih poziva kako se povećava buka u okolišu. U određenom trenutku može postati previše skupocjeno da i dalje nastave vikati, kažu morski i akustični znanstvenici.

“Utjecaji povećanja oceanskih buka zbog ljudskih aktivnosti predstavljaju pravu zabrinutost za očuvanje morskih životinja poput pravih kitova”, rekla je Susan Parks, asistent profesor akustike i znanstveni suradnik Applied Research Laboratory, Penn State. “Sposobnost promjene glasanja kako bi kompenzirali buku u okolišu presudna je za uspješnu komunikaciju u sve glasnijem oceanu.”

Pravi kitovi veliki su kitovi usani koji često dolaze blizu obale. Možda su dobili ime po tome što su bili pravi kitovi za lov jer su bogati ribljim uljem, sporo plivaju i ostaju na površini nakon smrti. Zbog toga su kitolovci gotovo izlovili ove kitove do istrebljenja. Trenutno se pravi kitovi prate kako bi se odredilo zdravlje i veličina populacije. Sjeverni i južni pravi kitovi na popisu su ugroženih vrsta.

“Dozivi pravih kitova koriste se za pasivan akustični monitoring za konzervatorske napore kako bi se zaštitila ova ugrožena vrsta”, rekla je Parks. Kitovi proizvode dozive, ponekad zvane kontakt pozivi, kada su sami ili u procesu pristupanja drugim kitovima. Doziv počinje tonski nisko, a onda se diže. On je najčešći producirani poziv u pravih kitova. Parks i njezini kolege, Mark Johnson i Peter L. Tyack, Woods Hole Oceanographic Institution i Douglas Nowacek, Duke University, gledali su kratkoročne modifikacije u karakteristikama poziva pojedinih sjevernoatlantskih pravih kitova u različitim situacijama buke u okolišu. Svoje su rezultate objavili 6. srpnja u časopisu Biology Letters.

Istraživački podatci proizašli su praćenjem pravih kitova označenih sa zvučnim usisnim privjeskom u obliku čaše. Oni su slušali snimke s privjesaka sedam muških i sedam ženskih kitova u ukupnom iznosu od 107 poziva. Svaki privjesak zabilježio je od 2 do 18 poziva. Tim je proučavao razinu, trajanje i osnovnu frekvenciju primljenih poziva te usporedio razine pozadinske buke s razinama primljenih individualnih poziva. Buka ispod 400 Hz dominirala je na zabilježenoj pozadinskoj buki. Te frekvencije preklapale su se s frekvencijama poziva pravih kitova. Za velik se dio povećanja buke u pozadini oceana u staništu pravih kitova vjeruje da nastaje zbog komercionalnog ribarstva.

Čini se da pravi kitovi povećavaju amplitudu, odnosno energiju u svojim pozivima, izravno s povećanjem razine pozadinske buke bez promjene frekvencije. To sugerira da pravi kitovi mogu održavati signale svojih poziva s omjerom buke pri umjerenim razinama oceanske buke. “Prema našim spoznajama, ovo je prvi dokaz modifikacije amplitude poziva koje proizvode kitovi usani, a da ovise o buci”, rekla je Parks. Promjene uzoraka doziva, međutim, mogu dovesti do troškova, uključujući povećan utrošak energije, promjene signala i informacije koje sadrži te povećan predatorski rizik. Uz povećanu buku učinkoviti će se komunikacijski raspon za hranjenje ili parenje smanjiti i razine stresa na individualne životinje mogu narasti.

“Mogu li oni održavati širinu komunikacije u bučnijim sredinama još uvijek treba ispitati”, rekla je Parks. “Razine oceanske buke vjerojatno će se nastaviti povećavati zbog ljudske aktivnosti i postoji fizička granica na najvišu razinu izvora koju životinja može proizvesti.” Druga je implikacija za potencijalne promjene u dozivima kitova da su dozivi kitova pozivi koje konzervatori koriste za praćenje populacije pravih kitova. Oni to rade koristeći se automatiziranim akustičnim senzorima koji traže određene parametre kako bi izdvojili pozive kitova od drugih šumova.

Istraživački tim upozorava da “varijabilnost parametara poziva također može smanjiti učinkovitost algoritama detekcije te da ju treba uzeti u obzir pri izračunavanju vjerojatnosti detekcije u različitim staništima.”

Izvor: Penn State

Nastavi čitati
Advertisement

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Biljke i životinje

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh