Connect with us

Znanost

Psihijatrija

Osobe iznad 50-te godine života vole čitati zlobne priče o mladima

Kada imaju izbora, stariji ljudi radije čitaju o lošim nego o pozitivnim stvarima vezanima uz mlade, pokazuje nova studija. Zapravo, starijim čitateljima koji radije čitaju negativne zgode o mladima kao da malo poraste samopouzdanje, potvrđuju rezultati.

Što je onda s mlađim ljudima? Pa eto, oni jednostavno ne žele čitati o starijim osobama. Ovi podaci rezultat su istraživanja u kojem je sudjelovalo 276 Nijemaca koji su trebali pročitati časopis za koji su smatrali da predstavlja probnu verziju online publikacije o pažljivo odabranim pričama o mlađim i starijim osobama.

“Naši rezultati idu u prilog tvrdnji da ljudi koriste medije radi izgradnje vlastitog društvenog identiteta”, rekla je Silvia Knobloch-Westerwick, vodeća autorica studije i izvanredni profesor komunikologije na Ohio State Universityju. “Stari i mladi imaju različite potrebe kada se koriste medijima, a to je razvidno po onome što odabiru za čitanje.” Mlađi ljudi, relativno nesigurni po pitanju vlastitog identiteta, radije čitaju o svojim vršnjacima da vide kakav život oni vode, rekla je Knobloch-Westerwick. Stariji su, s druge strane, sigurniji u vlastiti identitet. Međutim, kada su već dio kulture okrenute mladima, tada im je je potrebna svojevrsna injekcija samopouzdanja. Razlog je to zašto su im draže negativne priče o mladima, koji uživaju viši status u našem društvu.

Knobloch-Westerwick provela je istraživanje s Matthiasom Hastallom s Zeppelin Universität u Friedrichshafenu. Njihovi rezultati objavljeni su u rujanskom broju časopisa Journal of Communication. Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 178 mlađih (18 do 30 godina) i 98 starijih osoba (50 do 65 godina). U računalom laboratoriju, ispitanici su testirali online časopis nedostupan javnosti.

Eksperimentalni časopis osmišljen je posebno radi istraživanja a sadržavao je deset pomno odabranih priča. Svaka pojedina priča fokusirala se na jednu osobu, no postojale su dvije različite verzije, jedna s negativnim zapletom i druga sa pozitivnim (svakome pojedinom sudioniku ponuđena je tek jedna od dvije verzije). Primjerice, pozitivan članak bio je naslovljen “Prava posjete osigurana temeljem odvažnoga prosvjeda – uspjeh prosvjeda na visini od 30 metara.” Negativna verzija je bila naslovljena “Prava posjete uskraćena unatoč odvažnom prosvjed – uzaludni prosvjedi na visini od 30 metara.”

Priče su uključivale fotografiju sudionika prosvjeda, polovica se odnosila na starije osobe, dok se preostala polovica odnosila na mlađe osobe. Sudionicima istraživanja rečeno je da nemaju dovoljno vremena pročitati svaku pojedinu priču, stoga su trebali kliknuti na priču koja im se činila najzanimljivijom. Ispitanici su odreda upoznati s nizom pozitivnih i negativnih priča o mlađim i starijim osobama. Računalo je potajno bilježilo koje je priče svaki pojedini sudionik klikao te koliko su dugo proveli vremena u čitanja svakog članka.

Svaku pojedinu priču ispitanici su prethodno intenzivno provjerili kako bi utvrdili da su priče pozitivnog ili negativnog predznaka, fotografije su se precizno razlikovale prema dobi, dok su ljudi na fotografijama uglavnom bili simpatične pojave, rekla je Knobloch-Westerwick. Rezultati su pokazali da su stariji ispitanici bili skloniji odabiru članaka negativnog predznaka o mlađim ljudima, no zato nisu bili pretjerano skloni niti odbojni naspram članaka bilo pozitivnog ili negativnog predznaka o ljudima svoje dobne skupine.

Mlađi ljudi iskazali su slab interes za članke o starijima – neovisno o tome jesu li priče bile pozitivnog ili negativnog predznaka. Zato im je bilo drago čitati priče pozitivnog predznaka o njihovoj vlastitoj dobnoj skupini, za razliku od priča negativnog predznaka, rekla je. Nakon što su ispitanici okončali s pregledavanjem i ocjenjivanjem online časopisa, dobili su kratak upitnik koji je trebao odrediti razinu njihova samopouzdanja. Rezultati su pokazali da mladi ljudi nisu iskazivali razlike u samopouzdanju na temelju onoga što su pročitali. Međutim, što su stariji ljudi više čitali negativne priče o mladima, to je viša bila razina njihova samopouzdanja.

Do ovoga istraživanja došlo je iz razloga što je prethodno istraživanje u izvedbi istih autora, raspolažući istovjetnim podacima, dalo sasvim neočekivane rezultate, rekla je Knobloch-Westerwick. Izvorno istraživanje poigralo se pretpostavkom da su ljudima draže medijske poruke koje portretiraju ljude poput njih samih – u ovom slučaju, ljudi iste dobi i istog spola. Sve u svemu, izvorno istraživanje pokazalo se doista točnim. Međutim, istraživači su ostali zbunjeni činjenicom da su starije osobe u prvom istraživanju iskazivale jednako zanimanje za priče o mladima baš kao i o starijima, poput sebe.

“Sada znamo zašto stariji ljudi vole čitati o mladima – traže negativna iskustva o njima”, rekla je. “Naš novi rezultati podudaraju se s ostalim istraživanjima koja pokazuju da društveni identitet ljudi pomaže u određivanju medijskih poruka koje biramo. Dob je samo jedna vrsta društvenog identiteta koja mogu utjecati na naše medijske odabire.”

Izvor: Ohio State University

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Psihijatrija

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh