Connect with us

Znanost

Arheologija i paleontologija

Paleontolozi otkrili fosile pernatih dinosaura na američkom tlu


Nedavne 2008. godine lovac na fosile Frank Hadfield otišao je na jednu od svojih misija po pustopoljinama blizu Drumhellera u kanadskoj saveznoj državi Alberti. Na jednoj od uzvisina kojima je šetao, Hadfield je uočio ostatke nečega što je nalikovalo tipičnom malenom dinosauru-mesožderu. Čim je uočio ove ostatke, obavio je nekoliko telefonskih poziva i veoma skoro mu se na mjestu pronalaska fosila pridružio Francois Therrien, paleontolog zaposlen u obližnjem paleontološkom muzeju Royal Tyrell, piše Discover Magazine.

Samo po sebi ovo je otkriće bilo zanimljivo, iako vjerojatno (barem se tada činilo tako) ne i pretjerano važno za znanstvenu zajednicu. Drumheller je područje koje se nalazi u samom srcu tzv. Doline dinosaura na jugu Alberte. Jasno, ova dolina ime nije zaslužila slučajno; u pradavnoj povijesti njom su tekle velike rijeke na čijem su pjeskovitom dnu ostala zauvijek zarobljena tijela mnogih prethistorijskih životinja. Otprilike 40 različitih vrsta dinosaura po prvi je put otkriveno upravo ovdje, a sama dolina zaštićeni je dio UNESCO-ve svjetske baštine više od 30 godina. Kad je na Hadfieldov poziv Therrien konačno stigao na mjesto pronalaska fosila te počeo obavljati složene radove iskapanja, dogodilo se nešto što apsolutno nitko nije očekivao.

Dok su izvlačili fosil na površinu, jedan njegov dio se odlomio. Nakon što ga je pomnije promotrio, Therrien je uočio kako je taj komadić bio ‘prošaran’ crnim prugama koje su mu se odmah učinile poznatima. Kao i svi moderni paleontolozi, Therrien je bio upoznat sa spektakularnim pronalaskom fosila pernatih dinosaura u kineskom Liaoningu. Upravo je ovo nalazište postalo kamen temeljac za teorije koje tvrde su ptice zapravo potomci dinosaura i to ponajviše zbog nevjerojatno dobro očuvanog perja u blatu ovog kineskog prethistorijskog jezera. ‘Da smo sada u Kini, ovo što vidimo definitivno bi nazvali perjem’, našalio se Therrien dok je pregledavao odlomljeni komadić netom iskopanog fosila.

Jasno, nakon što se ova vijest proširila znanstvenom zajednicom, interes za novootkriveni fosil bio je svakog dana sve izraženiji. Znanstvenici su čak promijenili uobičajenu metodu očuvanja fosila, čisteći ga samo do razine kože, a ne do razine kosti kao što je to običaj. Ovo su učinili kako bi mogli lakše primijetiti naznake perja na preostalim dijelovima ove prastare životinje. Njihov trud definitivno nije bio uzaludan, budući da je u ovotjednom izdanju časopisa Science spomenuti fosil iz 2008. godine zajedno s još jednim fosilom iz 2009. godine i službeno proglašen prvim pernatim dinosaurom ikad pronađenim na američkom tlu. Ovo saznanje tim je zanimljivije s ovbzirom da se do sada smatralo kako je kamen-pješčar jednostavno pregrub da bi mogao očuvati perje u tako dugom vremenskom periodu. Sad kad su saznali kako je to ipak moguće, znanstvenici će moći tražiti i očekivati pronalazak novih pernatih dinosaura na mjestima za koje se smatralo kako ne mogu ‘skrivati’ ovu vrstu prastanovnika Zemlje. Također, fosili iz 2008. i 2009. godine (zajedno s još jednim fosilom iz 1995. godine koji je nanovo pregledan i kod kojeg je također utvrđeno postojanje perja) mogu ponuditi neke nove odgovore na pitanje uloge perja u životima životinja koje ga nisu koristile za letenje.

Fosili o kojima je riječ u ovom članku pripadaju vrsti Ornithomimus Edmontonicus, što znači da su izgledali otprilike kao današnji nojevi, odnosno da se radilo o mesožderima koji su se kretali na dvije noge, kao i većina drugih pernatih dinosaura koje su znanstvenici do sada otkrili. Prvi fosil kojeg je Hadfield otkrio bio je djelomični ostatak odrasle jedinke na čijim su prsima, ‘ramenima’ i leđima pronađene specifične crne linije koje karakteriziraju posebnu vrstu perja koja se naziva ‘dinofuzz’ (u slobodnom prijevodu, “dinosaurske malje”). Kod fosila iz 2009. godine radilo se o mlađoj jedinki, tek nešto starijoj od godine dana, sudeći prema veličini kostiju. Na ovom fosilu također su pronađeni tragovi koji upućuju na postojanje ‘dinofuzza’, ali znanstvenici smatraju da je perje u ovom slučaju bilo naneseno na životinju nakon njene smrti (nanosima vjetra ili riječnim nanosima, budući da je životinja uginula i našla se zakopana naglavačke u riječnom koritu).

Ovi nalazi sa sobom su povlačili i mnoga druga pitanja. Dinosauri roda Ornithomimus prvi su put pronađeni prije više od stotine godina, a paleontolozi su tek prije petnaestak godina uopće postali svjesni činjenice da su određene vrste dinosaura imale tijelo prekriveno perjem. Činjenica da nitko do sada nije tražio perje kod životinja pronađenih u koritima ove i sličnih rijeka navela je znanstvenike da se zapitaju što je s fosilima koji su otkriveni prije 10, 20, 30, 50 ili 100 godina? ‘Budući da nisu znali da je uopće moguće očuvati meka tkiva u ovoj vrsti pijeska, vrlo je izgledno kako su i drugi pronađeni fosili imali tijelo prekriveno perjem, no ono je bilo uništeno u postupku obrade fosila’, kaže Therrien.

Nakon ove spoznaje, lokalni paleontolozi svoju su pažnju usmjerili na nadaleko poznati i odlično očuvani fosil dinosaura Ornithomimusa koji se čuva u Royal Tyrrel muzeju u Alberti. Konkretno, radi se o odrasloj jedinki pronađenoj 1995. godine. Kao i ostali fosili pronađeni u ovom vremenu, u postupku obrade i ovi su ostatci bili ‘očišćeni’ sve do kosti, ali znanstvenike su zaintrigirale misteriozne tamne linije na jednoj od ‘ruku’ fosila za koje zapravo nikada nije pronađeno adekvatno objašnjenje. Nakon pregleda širokog raspona literature, tim paleontologa je zaključio da razmak između ovih tamnih linija u znatnoj mjeri odgovara razmaku između velikih komada perja koji se nalaze na krilima današnjih nojeva.

Ukoliko bi se ova hipoteza pokazala točnom, to bi značilo da je ovaj tip dinosaura razvio pravo perje (za razliku od dinosaurskih malja ili ‘dinofuzza’) mnogo ranije nego što je to itko pretpostavljao. Također, u slučaju da je hipoteza istinita, to bi bacilo i novo svjetlo na dosad prilično maglovito pitanje čemu je uopće perje služilo ovim prethistorijskim životinjama. Fosil koji je pronađen 2008. godine nije bio cjelovit i nedostajale su mu ‘ruke’, tako da znanstvenici nisu mogli pogledati tamo kako bi pronašli dodatne informacije o potencijalnom perju. No, fosil mlade jedinke iz 2009. godine bio je čitav te je sadržavao i ‘ruke’, ali na njima nisu pronađeni nikakvi tragovi potencijalnog perja. Na temelju ovih podataka znanstvenici su razvili teoriju kako se ‘pravo’ perje (neki ga nazivaju i prototipom krila) kod ove vrste dinosaura razvijalo tek nakon što bi životinja dosegla određeni stupanj zrelosti. “Ako je to uistinu bio slučaj, to bi značilo i da perje nije bilo neophodno za svakodnevan život i preživljavanje mlađih jedinki ove vrste dinosaura”, tvrdi Darla Zelenitsky, profesorica paleontologije na Sveučilištu u Calgaryju. Ovaj nalaz suprotan je svemu što znamo o modernim pticama – njihovi potomci mekano paperje veoma rano zamjenjuju pravim funkcionalnim perjem i to je zapravo nužno za njihov opstanak. Ako kod ovih prethistorijskih nojeva perje nije bilo ključno za preživljavanje, to bi moglo značiti da se ono koristilo isključivo u određenim aktivnostima u kojima su sudjelovale odrasle jedinke, poput rituala parenja.

Profesor ornitologije s Yalea, Richard Prum, koji je dugo proučavao perje kineskih dinosaura iz Liaoninga, smatra kako je ova hipoteza sasvim realna. On nije u potpunosti uvjeren da su Ornithomimusi uistinu imali razvijeno pravo čvrsto perje, iako analogiju s perjem nojeva smatra prilično ispravnom. “Sasvim sigurno bi bilo mnogo uvjerljivije kad bismo imali fosil s velikim dugim perjem koje visi s njegove ruke. U tom smislu moguće je kako će pojedini dijelovi priče o pernatim dinosaurima u budućnosti biti reinterpretirani na neki drugi način.” Ipak, unatoč oprezu pri donošenju konačnih sudova, Prum priznaje da je mogućnost postojanja perja koje nije služilo (isključivo) zemaljskom kretanju prilično uzbudljiva.

No, već sad je jasno da većina pernatih dinosaura nije bila u stanju letjeti, a postoji prilično mnoštvo teorija kojima se pokušava objasniti koju je točno ulogu perje imalo u njihovim životima. Za ‘dinofuzz’ stvar je relativno jednostavna – ova vrsta paperja vjerojatno je dinosaurima služila kao neka vrsta toplinske izolacije. Funkcija ‘pravog’ perja, s druge strane, i dalje je priličan misterij. Jedna teorija tvrdi kako je ono imalo ulogu stabilizatora – dok su trčali na dvije noge prostranim poljanama, dinosauri su svoje perjem prekrivene ruke koristili kako bi što bolje održavali ravnotežu. Osim ove, zanimljiva je i ideja da su perje koristili za neke oblike komunikacije. Danas znamo relativno malo o “društvenim” odnosima među dinosaurima, a ako novi nalazi potvrde činjenicu da su razvijeno perje imale samo sasvim odrasle jedinke, onda bi to otvorilo prostor za paleontologe da razviju teoriju o perju kao sredstvu komunikacije odnosno signalizacije.

Ne treba posebno ni naglašavati, potraga za “pernatijim” fosilima već je u punom jeku. “Još ovog ljeta bila sam u potrazi za novim nalazištima, a sigurna sam da su ljudi iz muzeja činili isto. Sigurna sam da će, nakon objave znanstvenog članka u časopisu Science, još veći broj znanstvenika pohrliti u potragu za Ornithomimusima“, smatra Darla Zelenitsky. “Također, sigurna sam kako će mnogi znanstvenici početi nanovo pregledavati svoje zbirke fosila i obrađivati određene fosile koje su dosad zanemarivali.”

Na tragu ovih razmišljanja je i Therrien koji kaže: “Sad smo barem sigurni da je pernate dinosaure moguće pronaći praktički bilo gdje”, ali i upozorava znanstvenike i paleontologe amatere da moraju biti oprezni. “Da nije bilo riječ o prilično sretnom spletu okolnosti, siguran sam da nikad ne bismo uočili perje o kojem sada pričamo. Kao i mnogo puta do sada, jednostavno bi fosil pripremali na ustaljene načine, a to bi značilo i trajno uništavanje svih dokaza o postojanju perja.”

Područje interesa nedefinirano. Geek u procesu izrade.

8 komentara

8 Comments

  1. Boris Babic

    studeni 4, 2012 kod 7:04 pm

    koja zvijer

  2. Mirko Kuric

    studeni 4, 2012 kod 7:05 pm

    sigurno su kokodakali kao kokoši!!!!

  3. Goran Vedris

    studeni 4, 2012 kod 7:15 pm

    to je još od prije poznata činjenica, a zanimljivo je da su kosti dinosaura radioaktivne, i to ne blago radioaktivne, nego se zato i mažu s zaštitom, a u muzejima se postavljaju kopije. postoje na internetu članci o tome, al na engleskom, nigdje nisam našao na hrvatskom

  4. Ankica Menrat Jurisic

    studeni 4, 2012 kod 8:50 pm

    mora da je to atomska prakoka…

  5. hrvoje

    studeni 4, 2012 kod 11:57 pm

    “…u američkoj saveznoj državi Alberti”, prilicno sam siguran da SAD nema saveznu drzavu Albertu

  6. Behemoth

    prosinac 15, 2012 kod 3:44 pm

    Opet ti famozni “ptica dinsoauri” pa do kad ? 😀

    1) Archeopterix = obicna ptica
    2) Archeoraptor = kineska krivotvorina, sastavljena od 25 komadica fosila od 5 razlicitih gmazova i ptica ( cak je i jedna nožna košcica piljena na pola da se od nje dobije suprotna noga i sbe je to skupa zaljepljeno no otkriveno je da je falsifikat i sam ateisticki paleontolog koji je to otkrio je javio national geographicu da je to prevara, aoni su svejedno to objavili kao nekakav “dokaz evolucije” i cak stavili u udzbenike!

    3) A takozvani “dinofuzz” , u kojem s e ne vidi nikakvih naznaka perja, je obicna diskoloracija oko rubova fosila dinsoaura, nego mnogih drugih zivotinja za koje svako dijete zna da nisu imali perje. 😀

    EDUKACIJA :

    1) Evo kako su zapravo izumrli dinosauri i dokazi da se nisu mogli i nikada nisu pretvarali u ptice:

    http://www.answersingenesis.org/media/video/ondemand/creation-evolution-deception By Dr. Monty White Ph.D (geolog)

    2) http://www.answersingenesis.org/media/audio/archive/special-webcast/dinosaur-bird-theories-fakes

    p.s. Ne odgovaram na neinformirane “argumente” niti ad hominem napade, uvrede, i negodovanja 😀

  7. Josip

    prosinac 28, 2012 kod 6:18 pm

    Da, perje kod reptila nije imalo primarnu funkciju, već je to odraz geofizičkih promjena u CNS-u reptila. Pitanje je koja je to sila uzrokovala da gmižuči gmazovi sa tla teže poletjeti u zrak. Ta silnica je djelovala na CNS, te time neurološke promjene, koje su se odrazile primarno na promjenu (neuro)fiziologije, a sekundarno i na morfologiju tipa perja. Neurohormoni, naime uvjetuju ekspresiju genoma određenih stanica, te time i mutagenezu tkiva. Mislim kako smo i mi svjedoci tog geofizičkog razdoblja prelaska s aluvijala na diluvijal i karcinogeneza. Iste te silnice danas tjeraju kitove i dupine da se nasukaju na kopno. Iste te silnice su uzrokovale izlasku latimerije na kopno, koju smo nedavno pronašli živu u indijskom oceanu. Mislim da se na Zemlji događa nešto predivno, a Maje su za to znale.

    Zapravo Tera est stela artua. Mijenjamo se psihički, tj. mentalno, što uvjetuje neurofiziološki, što uvjetuje morfološki.

    • Josip

      prosinac 28, 2012 kod 6:52 pm

      Mislim kako je ta sila posljedica medijacije Sunca i Zemlje, gdje je Sunce medijator, a Zemlja medij. Što je manja Sunčeva aktivnost, to je jača geološka aktivnost Zemlje, što potvrđuju Sunčeve pjege i tektonika Zemlje. Mšljenja sam kako porast entropije (anergije) u Sunčevom spektru, potiče entalpiju (energiju) Zemlje. To je u uskoj svezi s razinom svijesti i nagona životinja, a vjerojatno je direktna reperkusija na fotoreceptornu žljezdu -epifizu i njen neurohormonalni utjecaj na mentalno stanje i mutagenezu tkiva, što mijenja našu fiziologiju i u konačnici morfologiju.

      Temporum muntantur et nos mutamur in ibis.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Arheologija i paleontologija

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh