Connect with us

Znanost

Životopisi velikana

Philip Sclater

Philip Lutley Sclater rođen je 4. studenog, 1829, a umro 27. lipnja, 1913. Bio je engleski odvjetnik i zoolog.

Rođen je u Tanger Parku, u pokrajini Hampshire, gdje je njegov otac, William Lutley Sclater, imao ladanjsku kuću. Odrastao je u Haddington Houseu i ondje se zainteresirao za ptice. Obrazovao se u školi u Twyfordu i s 13 godina otišao na Winchester College, a kasnije Christ Church u Oxfordu, gdje je studirao znanstvenu ornitologiju. predavač mu je bio Hugh Edwin Strickland. Strickland je bio poznati ornitolog, geolog i sistematičar, koji je, među ostalim, bio poznat po proučavanju ptice Dodo. 

Sclater 1851. počinje studirati pravo i i primljen je za člana Corpus Christi Collegea. Nakon toga, 1856. posjećuje Ameriku i Lake Superior, te gornji St. Croix, odande se kanuom spustio do Mississippija i o tome pisao u djelu “Ilustrirana putovanja.” U Philadelphiji je na Akademiji prirodnih znanosti upoznao Bairda, Cassina i Leidya. Po povratku u Englesku, nekoliko se godina bavio pravom i odlazio na sastamke Zoološkog društva. 

Godine 1853. objavljuje rad u Proceedings of the Linnean Society. Razvio je sustav od šest zooloških regija koje je nazvao: palearktička, etiopska, indijska, australoazijska, nearktička i neotropska. Ova zoogeografska područja još uvijek su u upotrebi. Kasnije jezvio je i teoriju o Lemuriji (hipotetskoj nestaloj zemlji, koja je bila smještena ili u Indijskom ili u Tihom oceanu), kako bi objasnio zoološke podudarnosti koje su povezivale Madagaskar i Indiju. 1874. postaje osobni tajnik svoga brata Georgea Sclatera-Bootha, člana parlamenta, kasnije lorda Basinga. Ponuđeno mu je stalno mjesto u civilnoj službi, ali ga je odbio. Predsjednikom Britanske udruge za napredak u znanosti, kojoj se, kao član, pridružio 1847. godine. 

Sclater je bio utemeljitelj i urednik časopisa The Ibis, glasila Britanske ornitološke zajednice. Od 1860. do 1902. godine bio je tajnik Londosnkog zoološkog društva. 1901. godine opisao je okapija zapadnim znanstvenicima, iako nikad nije vidio ni jednog u živo. Njegov ured, na broju 17. na Hanoverskom trgu, postao je okupljalište londonskih prirodnjaka. Putnici i stanovnici raznih područja dijelili su s njim svoje bilješke, a on se dopisivao s tisućama ljudi. Njegova zbirka ptica narasla je do brojke od 9 000, a 1886. godine premjestio  ju je u British Museum. Otprilike u isto vrijeme, u muzeju su se nalazile zbirke Goulda, Salvina i Godmana, Humea i drugih. Među Sclaterovim važnijim knjigama nalazile su se Egzotična ornitologija (1866-69) i Nomenclator avium (Nazivlje ptica, 1873.), obje napisane u suradnji s Osbertom Salvinom, Argentinska ornitologija (1888-89) s W.H. Hudsonom i Knjiga o antilopama (1894-1900) s Oldfieldom Thomasom.

Njegov najstariji sin, William Lutley Sclater, također je bio ornitolog.

Među životinjama koje su ime dobile po Sclateru nalaze se: Scatlerov lemur (Eulemur flavifrons); Tamnokljuna papigica (ime mu je promijenjeno iz Forpus sclateri u Forpus modestus); Sclaterov fazan (Lopophorus sclateri); Pingvin uspravne krijeste (Eudyptes sclateri); Ekvadorski poglavica (Cacicus sclateri).

Izvor: Wikipedia

 

Nastavi čitati
Advertisement
Možda vas zanima...

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Životopisi velikana

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh