Connect with us

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Fizika

Plastika na bazi biljnih spojeva nije nužno ekološki prihvatljivije rješenje

Prema istraživanju Odjela za Znanost o okolišu i tehnologiju, biopolimeri možda predstavljaju ekološki prihvatljiviji materijal, ali uzgoj i teška kemijska obrada sirovina čine ga gorim izborom od plastike dobivene obradom nafte.

Analiza plastike dobivene obradom biljaka i nafte provedena je na sveučilištu u Pittsburghu. Prema rezultatima, iznesenim u članku objavljenom u znanstvenom časopisu Environmental Science & Technology, biopolimeri nisu nužno bolji ekološki izbor u odnosu na plastične derivate nafte. Tim znanstvenika sa sveučilišta `Pitt` su otkrili kako je mnogo jeftinije proizvesti tradicionalne plastike u odnosu na biopolimeri, iako su ekološki prihvatljiviji materijal.

“Biopolimere, u odnosu na druga plastike, odlikuje bolja biorazgradivost, manja toksičnost, a za njihovu proizvodnju koriste se obnovljivi izvori. Međutim, uzgoj odgovarajućih biljaka kao i njihova kemijska obrada mogu zahtijevati veliku energiju, da i ne spominjemo količinu pesticida i gnojiva koja se pritom otpušta u okoliš”, navodi vodeći autor članka, Michaelangelo Tabone (ENG, A&S `10. On je i proveo analizu za vrijeme postdiplomskog studija u laboratoriju Amy Landis, profesorice civilnog i inženjerstva okoliša na Swanson školi inženjerstva pri sveučilištu `Pitt`. Tabone i Landis surađivali su s Jamesom Creggom, studentom postdiplomskog studija kemije na Školi za umjetnost i znanost, koja također radi u sklopu sveučilišta `Pitt` te Ericom Beckmanom, doravnatelju `Pittovog` Mascaro centra za održive inovacije. Eric Beckman ujedno je i `George M. Bevier` profesor kemijskog i naftnog inženjerstva na školi Swanson. Financijska sredstva za ovaj projekt osigurala je Nacionalna zaklada za znanost.

Znanstvenici su obradili 12 vrsta plastika – sedam polimera nastalih obradom nafte, četiri biopolimera i jedan hibrid. Tim je započeo s procjenom održivosti ciklusa života za svaki polimer u pretprodukcijskoj fazi. Na taj su način procijenili na koji način potrošnja energije, toksičnost materijala i kemijske tvari, potrebnih za proizvodnju 0,03 kg plastike, utječu na okoliš i zdravlje. Potom su proučili svojstva, poput biorazgradivosti, toksičnosti, potencijalne proizvodnje velike količine otpada te energetske isplativosti za svaku gotovu plastiku.

Rezultati analize podataka otkrili su kako se biopolimeri, gledajući proces proizvodnje, nalazi na popisu veliki zagađivača. Tim je to pripisao upotrebi značajne količine gnojiva i pesticida korištenih za uzgoj na velikim zemljanim površinama. Potom su morali uzeti u obzir intenzivan proces kemijske obrade biljaka ne bi li se proizvela bioplastika. Sva su četiri biopolimera uvelike utjecala na razgradnju ozona. Dvije testirane forme polimera na bazi šećera (standardne polilaktične kiseline (PLA-G) i tipa proizvedenog od strane NatureWorksa (PLA-NW), ujedno i najraširenije plastike na bazi šećera u SAD-u) pokazale su maksimalni doprinos eutrofikaciji, koja nastaje kada prezagnojena tijela na bazi vode ne mogu više podržavati život. Jedan tip polihidroalkanoata na bazi kukuruza, PHA-G, našao se na vrhu popisa po pitanju zakiseljavanja zemlje. Uz to, biopolimeri su nadmašili većinu polimera dobivenih obradom nafte u kategorijama ekotoksičnosti i potencijalnog karcinogenog utjecaja.

Međutim, jednom kada se završi proces proizvodnje, biopolimeri nadmašuju sve ostale plastike u kategoriji očuvanja okoliša. Na primjer: gotova NatureWorks plastika na bazi šećera skočila je sa šestog mjesta (za vrijeme proizvodnje) na prvo u kategoriji ekološki prihvatljivih proizvoda. S druge strane, sveprisutna plastika na bazi polipropilena (PP), koja se uvelike koristi za proizvodnju različitih oblika ambalaže, bila je najekološkija tvar tijekom proizvodnje, ali kao gotov proizvod pala je na zadnje mjesto u kategoriji ekološki prihvatljivih materijala.

Zanimljivo je što su znanstvenici otkrili o biopolitetilen tereftalatu, plastičnom hibridu biopolimera i polimera dobivenih obradom nafte (B-PET). B-PET naime kombinira sve nedostatke agrikulturalnog pristupa i plastika dobivenih obradom nafte. Našao se na nezavidnom 12. mjestu što se tiče procesa proizvodnje, odnosno na 8. u kategoriji gotovih plastika spremnih za upotrebu.Ladis nastavlja s projektom. Planira podvrgnuti polimere sveobuhvatnoj procjeni održivosti tijekom životnog vijeka. Takva će analiza uključiti i faktore štetnosti po okoliš tijekom upotrebe i odbacivanja polimera.

Izvor: University of Pittsburghp

Ostavi komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Oglašavanje

Možda će vas zanimati

Ekologija i okoliš

Ispitivane rijeke spadaju u grupu od devet velikih europskih rijeka kojima su se znanstvenici 2019. bavili u okviru misije o mikroplastici.

Biljke i životinje

Istraživači Sveučilišta u Sjevernoj Karolini pokušali su objasniti zašto morske kornjače progutaju ogromne količine plastičnog smeća kad naiđu na njega. I odgovor je –...

Bakterije i virusi

Rasadnici bakterija i gljivica

Ekologija i okoliš

Izvoz onečišćenog plastičnog otpada u zemlje u razvoju bit će zabranjen ili ograničen novim zakonom. Pravilo predstavljeno parlamentu Velike Britanije ima za cilj zaštitu...

Oglašavanje