Connect with us

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Robotika

Poboljšanja u hodanju i trčanju robota

Znanstvenici Sveučilišta Oregon State ostvarili su uistinu značajan korak naprijed na području robotike. Zahvaljujući ovom radu, roboti bi u budućnosti mogli i hodati i trčati i to uz minimalnu potrošnju energije.

Postizanjem optimalne razine rada robotičkih mehanizama, istraživanja se rapidno približavaju realizaciji situacija slanja robota u vojne operacije, ugradnje prostetičkih udova koji bi mogli povećati izdržljivost i snagu ljudi, mogao bi se ostvariti čak i povratak funkcije nogu osobama osuđenim na invalidska kolica. Posljednji rezultati istraživanja Laboratorija za robotičku dinamiku pri OSU prezentirat će se na čak dvije konferencije od kojih je jedna IEEE konferencija za robotiku i automatizaciju.

Istraživački odjel OSU-a nedavno je primio potporu u iznosu od 750 000 dolara za rad na Programu pomicanja ljudskih potencijala u znanosti. Potporu je odobrila Nacionalna zaklada za znanost. Dovršenje robota koji će biti opremljen najnovijim tehnologijama trebao bi biti gotov već ovog ljeta.

“Rad na tehnologijama za pokretanje robota dugo se vremena oslanjao na iskustvo i intuiciju”, objašnjava Jonathan Hurst, profesor asistent robotike i mehaničkog dizajna na Sveučilištu Oregon State. “Kroz naš smo se rad u biti vratili korak unazad ne bi li pomnije proučili osnove dinamike mehaničkih sustava. Željeli smo znati koji tip ponašanja robota možemo realno očekivati. Kamen ne može letjeti, bez obzira kakvu vi programsku podršku za njega napišete. Ovdje se radi o značajnom napretku kroz koji ćemo moći saznati što može, a što ne može raditi, i to prije konstrukcije samog robota”, dodaje Hurst.

Trenutačno su pokretne trake najraširenija primjena robotike. U tim situacijama roboti izvršavaju jednu te istu funkciju, poput podizanja i spuštanja komponenata s trake i na nju, barem tisuću puta na dan. Gledamo li sa strane pokreta, teško je kopirati ljude i životinje. Uz optimalnu `potrošnju` energije, ljudi i životinje mogu se jednoliko kretati po neravnom terenu pri čemu se ne možemo dovoljno nadiviti ujednačenoj reakciji mišića i tetiva. Na različite sile i vanjske utjecaje reagiraju na različite načine. Uzmite na primjer držanje šalice kave tijekom vožnje po neravnom terenu, a da se pritom kava ne prolije i situaciju u kojoj morate s naporom držati nešto, a da se ne pomakne.

U zadnjih nekoliko istraživanja, znanstvenici OSU-a su uspjeli dokazati kako se gore navedene situacije međusobno isključuju. Žele li ljudi promijeniti dinamiku svoje ruke, oni reagiraju opuštanjem suprotnih parova mišića. Što se tiče robota, pokazalo se da koliko su bolje u rješavanju jedne od gore navedenih situacija, toliko lošije rješavaju drugu. Pri izradi suvremenih robota nastoji ih se učiniti što krućim, a da istovremeno mogu postići ujednačen hod. Ipak, za ovaj je pristup potrebna ogromna energija. Veliki trošak čini ove robote neadekvatnim za praktičnu primjenu. Znanstvenici s OSU-a nastoje kreirati robot koji će imati iste, ako ne i bolje radne odlike, ali koji neće zahtijevati toliku energiju; najbolje od oba svijeta uz što vjerniju imitaciju životinjske dinamike.

“Želimo li učiniti robot atraktivnim, on će morati moći izvršavati ovakve zadatke i to uz što manju potrebu za energijom”, ističe Hurst. “Postoje strojevi koji mogu samostalno hodati i ne iziskuju gotovo nikakvu energiju za rad, ali takvi roboti padnu čim nalete na najmanju moguću prepreku. Želimo li uštedjeti na energiji, morat ćemo koristiti motore ili aktivne kontrole, a istovremeno održavati jednaku pasivnost.” Pošto je njihov rad u skladu s gore navedenim ciljevima, tim s OSU-a nada se kako će osvojiti i tzv. “W” nagradu. Radi se o nagradi vrijednoj 200 000 dolara za prvi robot koji može prijeći 10 km u 10 000 s, preko i kroz prepreke te da mu je za to potrebna manja energija negoli je potrebna čovjeku da izvrši isti zadatak. Dio tima s OSU-a blisko surađuje s engleskim kolegama na proučavanju dinamike nojeva. Životinje, pa tako i nojevi, dok trče mogu brzo reagirati na neočekivane promjene uvjeta na terenu. Tu bi se mogla skrivati toliko tražena poveznica s robotikom.

“Dugoročno gledano, ne postoji razlog zbog kojeg ne bismo mogli moći konstruirati robote koji bi se mogli pohvaliti izvrsnom dinamikom pokreta”, ističe Hurst. “Očito je kako bi ovaj rad mogao biti posebno zanimljiv vojsci i policiji. Naime, takve bi se robote moglo slati na izvršavanje najopasnijih misija i operacija. Osobno, mislim kako bi mogao poslužiti čak i za razvijanje prostetičkih udova koji bi radili mnogo bolje od današnje tehnologije. Na temelju ovog rada možda bi se moglo načiniti i vanjski kostur uz koji bi osobe osuđene na invalidska kolica mogle čak i prohodati.”

Izvor: Oregon State University

Ostavi komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Oglašavanje

Možda će vas zanimati

Bakterije i virusi

Roboti tijekom noći koriste ultraljubičasto svjetlo kako bi uništili viruse i bakterije.

Robotika

Humanoidni robot pruža pomoć pri izdavanju potvrda o nekažnjavanju i nekonzumiranju opijata, što je u Rusiji neophodno za rješavanje brojnih pravnih poslova.

Robotika

Japanski znanstvenici Hiroshi Ishiguro i Kohei Ogawa stvorili su robota koji nosi ime Erica.

Robotika

Robota, to jest robotiziranu ruku, programirali u sami učenici.

Oglašavanje