Connect with us

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Biljke i životinje

Potaknuta religijom meksička špiljska riba razvila otpornost na otrov

Stoljetna vjerska svečanost autohtonog naroda u južnom Meksiku, dovela je do male evolucijske promjene u lokalnoj vrsti ribe, prema istraživačima iz Texas A&M University.

Još prije dolaska Christophera Columbusa u Novi svijet, Zoque narod južnog Meksika svake godine bi za uskrsne blagdane duboko u sumpornoj špilji Cueva del Azufre molio svoja božanstava za obilnu kišnu sezonu. U sklopu godišnjeg rituala, oni puštaju u spiljsku vodu posebnu pastu vezanu lišćem, napravljenu od limuna i korijenja biljke barbasco, koji raste iznad tla, pastu koja je prirodni toksin za ribe. Vjerujući da je spiljska riba poklon njihovih bogova, oni se hrane svojim otrovanim plijenom sve dok njihovi usjevi nisu spremni za žetvu.

Ipak, tim znanstvenika na čelu s dr. Michael Tobler, evolucijskim ekologom na Oklahoma State University i dr. Gil Rosenthal, profesorom biologije na Texas A&M, otkrio je da su neke od tih riba uspjele ne samo razviti otpornost na snažan toksin biljke već i prenijeti svoje tolerantne gene na svoje potomstvo, omogućujući im tako da prežive inače sigurnu smrt za svoju braću koja nisu evoluirala. Njihovo otkriće nedavno je objavljeno u online časopisu Biology Letters. Tobler je proučavao male, špiljske vrste riba poznate kao Atlantska molly ili Poecilia mexicana i njihovu tajanstvenu sposobnost da opstanu u toksičnom sumpornom okruženju Cueva del Azufre još od 2004. godine. Tobler je doktorirao na University of Zurich 2008.godine i proveo sljedeće dvije godine kao postdoktorski znanstveni suradnik na Texas A&M, studirajući pod Rosenthal i dr. Kirk Winemiller, profesor biljnog i životinjskog svijeta i znanosti o ribarstvu, kao dio dvogodišnjeg programa $79,000 Swiss National Science Foundation Postdoctoral Fellowship.

Nakon saznanja o svetim obredima Zoque naroda i svjedočenja iz prve ruke događaju u 2007.godini, Tobler i Rosenthal odlučili su istražiti učinke ove neobične svečanosti na molly i njeno stanište. Ironično, to je bila posljednja ceremonija ikada više održana, jer je Zoques narod završio s tom praksom te godine zbog političkog pritiska iz Vlade, koja je nastojala sačuvati špilju kao izvor za turizam i potencijalni prihod. “Željeli smo napraviti laboratorijski eksperiment gdje ćemo izložiti ribu iz različitih dijelova potoka biljci barbasco”, kaže Tobler. “Neke od tih riba bile su više izloženije od drugih.” U ožujku 2010.godine, tim je prikupio uzorke ribe molly iz dva različita područja špilje, a koje su godišnje bile izložene barbasco toksinu, kao i iz dva druga područja uzvodno, dalje od Zoque rituala. S obje skupine riba u jednom spremniku, oni su stavili korijen barbasco da bi utvrdili kako će obje grupe riba reagirati.

Otkrili su da su molly ribe koje su godišnje izložene barbascou doista otpornije od riba koje se nalaze dalje uzvodno – do te mjere da su one bile u stanju plivati u štetnoj vodi gotovo 50 posto duže. Tobler i Rosenthalova grupa zaključili su da su ljudska bića s vremenom, ne samo utjecala na dinamiku populacije molly, već i nehotice započela evolucijski proces prirodnog odabira. Molly koje su mogle tolerirati otrovne uvjete preživjele su i prenijele te osobine na svoje potomstvo, ostavljajući tako one koje su nastradale uslijed njihove sudbine služenja Zoque kao svečana gozba. “Odlična stvar je da je ova ceremonija nestala na dulje vrijeme i da su ribe odgovorile evolucijski”, kaže Tobler. “Mnogo vrsta ne bi moglo živjeti s tim promjenama. U tome se vidi kako ljudska aktivnost djeluje na ljude.” Rosenthal tvrdi da ideja o nametnutoj evolucijskoj divergenciji na vrste na izuzetno lokalizirano prostornoj skali nije novi koncept. U stvari, on kaže, da se to događa od početka čovječanstva te da je ideja o “plemenitog divljaka” prošlost. “Mi obično imamo tu prekrasnu Pocahontas ideju da je prije no što su Europljani došli, sve bilo netaknuto a u skladu s prirodom te da su sve promjene u našoj okolini bile poslije industrijalizacije”, objašnjava znanstvenik. “Ne. Ljudi su mijenjali okoliš oduvijek.” Štoviše, kaže Rosenthal, jednom kada vrsta postane genetički prilagođena na ljudsku prisutnost, nije joj lako da se iznenada vrati u staro stanje.

Nakon što je njihov ritual zabranjen, Zoques još uvijek izvode svečanosti ismijavanja svaki Uskrs. Tobler bi međutim želio vidjeti nastavak Zoque izvorne svečanosti, ali na način koji je održiv za prirodu kao i za druge stanovnike splje. Tobler i Rosenthal vjeruju da je ključ u pronalasku ravnoteže između ljudskog djelovanja i njihove okoline. U slučaju Zoquesa, to može značiti nekoliko ograničenja za korištenje barbascoa za ritual, kao što je ispuštanje toksina samo 50 do 60 metara u špilju, a ne 100 metara. U očekivanju daljnjeg rješenja, Tobler će nastaviti svoje istraživanje s ribama molly u Oklahomi, gdje su one smještene u poseban spremnik izgrađen da sigurno imitira njihove životne uvjete sa sumporom u Cueva del Azufre. “Moramo shvatiti koji je stvaran utjecaj na te ribe, a ne eliminirati u potpunosti svečanosti”, kaže Tobler. “Nadamo se da ćemo pronaći ravnotežu između prakse kulture tih ljudi i ekosustava.”

Izvor: Texas A&M University

Ostavi komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Oglašavanje

Možda će vas zanimati

Wellness i prehrana

Znanstvenici sa Sveučilišta Friedrich Schiller u Jeni i Sveučilišne bolnice u Jeni dekodirali su antihipertenzivni učinak omega-3 masnih kiselina. U dva objavljena članka u...

Arheologija i paleontologija

Pronađeni fosil ribe dug je oko jedan metar i star oko 45 milijuna godina.

Biljke i životinje

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je u suradnji s Udrugom Hyla izdalo je popularno-stručnu knjigu “Strane vrste slatkovodnih riba u Hrvatskoj”, prvo cjelovito djelo o...

Biljke i životinje

Izgledala je poput monstruma iz horror filmova – kirnja koju su floridski ribari krajem prosinca ulovili na zapadnoj obali na dubini od 180 metara, dugačka...

Oglašavanje