Connect with us

Znanost

Arheologija i paleontologija

Priča o pronalasku zagonetnog čovjeka, hobita (homo floresiensis)


Malene ljudske kosti i ostaci zuba uz kameni alat pronađeni na otoku Flores. Istraživači su ispočetka smatrali da je riječ o djetetu starom oko tri godine, no daljnje je istraživanje pokazalo kako malene lomljive kosti, pronađene u prostranoj špilji na indonezijskom otoku Flores, pripadaju odrasloj osobi visokoj nešto manje od jednog metra.

Postavilo se pitanje je li pronađen samo suvremeni čovjek koji je obolio od neke bolesti ili možda pothranjenosti? No, ustanovilo se da nije. Kosti su izgledale primitivne i drugi ostatci iz Liang Bua, što znači “hladna špilja”, pokazali su kako ovaj kostur nije unikatan. Bio je tipičan pripadnik populacije malenih bića koji su jednom živjeli na ovom udaljenom otoku. Otkrivena je nova vrsta ljudi.

U laboratoriju, gdje su proučavane kosti i drugi artefakti, sveukupna se slika malih ljudi počela iscrtavati. Ovaj naš rođak, nadimkom hobit, živio je prije samo 18 tisuća godina, u vremenu u kojem je suvremeni čovjek zaposjeo gotovo cijeli planet, iako izgleda mnogo starijim.

Naišli smo na izgubljeni svijet: preživjele pigmejce iz rane ere, daleko od glavnih struja ljudske  prahistorije. Tko su oni bili? I što nam ovaj izgubljeni rođak govori o našoj evoluciji?

354 kilometara dugačak otok između Azije i Australije, Flores, nikada nije bio povezan kopnom. Čak i u vrijeme najniže razine mora, do Floresa je iz Azije bilo potrebno prijeći morsku površinu dugu 24 kilometra. Prije nego što su se životinje poput majmuna, svinja i pasa počele dovoziti na otok, što je bilo prije oko 4 tisuće godina, jedini sisavci na otoku bili su stegodonti (izumrli preci slona) i neki glodavci. Ljudi nisu mogli doći do Floresa prije nego su izgrađeni brodovi.

Tijekom pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća Theodor Verhoeven, svećenik i arheolog, pronašao je znakove o postojanju ljudskih predaka na otoku. U špilji Soa Basin na Floresu pronašao je kamene artefakte pored fosila stegodonta, za koje je pretpostavio da su nastali prije približno 750 tisuća godina. homo erectus, čovjekov predak, odnosno hominin (termin koji se koristi za ljude i ljudske rođake), živio je u okolici otoka Jave prije 1.5 milijuna godina te je Verhoeven zaključio da je erectus nekako prešao more i stigao do otoka Flores.

Kao amater u arheologiji, Verhoeven nije uspio dokazati svoju teoriju. No, 1990. su godine drugi znanstvenici i istraživači, koristeći moderne tehnologije datiranja, ustanovili da su pronađeni artefakti  stari oko 840 tisuća godina. Verhoeven je bio u pravu: naši su preci došli do Floresa puno prije dolaska suvremenog čovjeka. No do tada još nisu pronađeni ostaci tih ranih doseljenika na otok.

Traženje je nastavljeno, s fokusom na Liang Bua u visinskom području zapadnog Floresa. Do rujna 2003. tim, koji se sastojao od indonezijskih i australskih istraživača te 35 mangarijskih pomoćnih radnika, iskopao je šest metara ispod površine špilje. Mlađi su slojevi bili bogati kamenim artefaktima i životinjskim kostima, no i dalje nisu bili pronađeni ljudski ostaci.

Par dana prije završetka tromjesečnog iskapanja, sreća se napokon nasmiješila pronalaskom komadića kosti. Nakon toga pronašli su dio lubanje, a slijedili su ga čeljust, zdjelica i dvije još uvijek spojene kosti noge – skoro cijeli kostur hobita.

Iskapanje kostura hobita

“Znali smo da smo došli do nevjerojatnog otkrića, no nismo se usudili pomaknuti kosti koje su bile natopljene vodom i stoga veoma krhke. Ostavili smo ga da se suši tri dana, nanijeli masu za skrućivanje, a zatim izvukli kostur zajedno sa cijelim blokom zemlje u kojem je ležao”, rekao je Peter Brown, paleontolog sa Sveučilišta New England u Australiji.

Položenog na naša koljena, kostura smo prenijeli nazad u Jakartu, grad u Indoneziji. Tu je Peter Brown nadzirao čišćenje, konzervaciju i analizu. Prema strukturi zdjelice zaključeno je da se radi o ženskom hobitu, a prema zubima je zaključeno da se radi o odrasloj osobi. Njezino koso čelo, ispupčene obrve u obliku zakrivljenog luka i čeljust pogodna za mrvljenje orašastih plodova ukazuju na homo erectusa, ali njezina visina odskače od tih karakteristika i posve je unikatna.

No nije samo njezina visina i težina (25 kilograma) odudarala od očekivanog, već i izrazito malen mozak. Brown je izračunao volumen mozga te zaključio da iznosi manje od trećine onoga kojeg ima suvremeni čovjek. Hobit je imao daleko manji mozak od bilo kojeg člana roda homo. Premali je čak i za čimpanze.

Malena lubanja najviše podsjeća, ne na snažnog homo erectusa iz istočne Azije, već na mnogo starijeg i manjeg pronađenog fosila homo erectusa. Gledana odozgora, lubanja je udubljena na sljepoočnicama, karakteristika viđena kod 1.77 milijun godina starih ljudi Dmanisi iz Gruzije, u zapadnoj Aziji, dok njena donja čeljust sliči onoj pronađenoj kod još starijih fosila poput Lucy, 3.2 milijuna starom Astralopithecusu iz Etiopije.

A najčudnije od svega je to što je živjela praktički do jučer. Radiokarbonsko datiranje materijala pronađeno u blizini kostura pokazalo je da je živjela prije 18 tisuća godina. Do 2004. godine, iskapanja su otkrila još šest kostura koji datiraju do prije 95 tisuća do 13 tisuća godina.

Skeptici tvrde kako je riječ o običnim ljudima oboljelim od mikrocefalije, bolesti koja se manifestira smanjenim mozgom i tijelom, a ostale pronađene kosti objašnjavaju kao kosti djece. No nedavno je otkrivena i druga lubanja odrasle osobe, jednako malena kao i prethodna. Time su opovrgnute teorije o bolesti te je potvrđena teorija o potpuno novoj ljudskoj vrsti: homo floresiensis, koji je najvjerojatnije evoluirao od ranijih homo erectusa. Njezina se visina objašnjava prilagodbi na okoliš, odnosno izoliranosti na malenom otoku koja je trajala stotinama tisuća godina.

Unatoč malenom mozgu imali su sofisticiranu tehnologiju. Mjesto na kojem su palili vatru, njihove pougljenjene kosti i tisuće dijelova kamenih alata pronađeni su pored iskopanih kostura. Maleni su ljudi vjerojatno lovili veće životinje koje su živjele na otoku.

Ovaj je nalaz pokrenuo niz pitanja. Kako su ovi hominidi došli do Floresa? Je li homo erectus ipak bio bolji moreplovac od onoga što se misli, pa je bio u stanju sagraditi lađe? Isto tako se postavlja pitanje jesu li se suvremeni ljudi i hobiti ikada susreli; homo sapiens doselio je na područje Australije prije 50 tisuća godina. Daljnja iskapanja na Floresu i okolnim otocima možda će dati odgovore na ta i druga pitanja.

U međuvremenu, morat ćemo se zadovoljiti pričama lokalnog stanovništva o malenim, dlakavim ljudima sa spljoštenim čelima, pričama koje otočani prepričavaju još i danas. Nevjerojatno je kako pučke legende mogu zadržati sjećanje na drugu vrstu ljudi koja je živjela na otoku tisućama godina ranije.

Prvi hominidi, homo erectus, koji su stupili na ovo područje prešli su iz Azije na Indoneziju, ali njihov trag nestaje na otoku Javi gdje su pronađene njihove kosti stare 1.5 milijuna godina. Nitko ne vjeruje da su prešli oceansku barijeru zvanu Wallaceva linija sve do prije 50 tisuća godina kada su to učinili suvremeni ljudi. No kameni alati stari 840 tisuća godina pronađeni na Floresu znak su da je homo erectus ipak prešao Wallacovu liniju. “Kako su ju uspjeli prijeći, ostaje zagonetka”, rekao je Mike Morwood sa Sveučilišta New England u Australiji.

Kosturi homo floresiensisa upola su manji od homo sapiensa. “Čim sam pogledao pronađenu čeljust znao sam da se radi o nekoj potpuno novoj vrsti”, rekao je paleontologist Peter Brown. Kutnjaci imaju korijen potpuno drugačiji od našeg. Zdjelica kod žene je isto tako mnogo šira, dok su njene ruke duge skoro do koljena, no nježni dlanovi i zglobne kosti pokazuju kako se nije mnogo penjala po stablima.

Zašto su ljudi s Floresa bili tako maleni? Biogeograf Mark Lomolino, koji proučava taj fenomen nazvan “otočnim patuljstvom”, objašnjava: “Znamo da na povećanje evolucijskog pritiska neke jedinke reagiraju smanjivanjem poput stegodonta, izumrle vrste slona, koji su se zbog uvjeta na otoku smanjili za 80%.” Peter Brown tvrdi kako su homo floresiensis evoluirali iz populacije homo erectusa koji je došao na Flores prije 800 tisuća godina. “Najveći problem je što još nismo pronašli kosti homo erectusa“, rekao je Brown. “Sve što imamo su kosti ljudi malenih tijela. ”

Izvor: NationalGeographic

8 komentara

8 Comments

  1. Mirela Mada

    rujan 5, 2012 kod 8:23 pm

    Zanimljivo!

  2. Monika Miše

    rujan 5, 2012 kod 8:25 pm

    Kopirajte tekst za ove sa besplatnog fejsa,čini se zanimljivo 🙂

  3. Manowar

    rujan 5, 2012 kod 11:04 pm

    Frodo 😛

  4. Nela Katić

    rujan 5, 2012 kod 10:07 pm

    tekst je predugačak za objavu u komentarima

  5. Milan Banic

    rujan 6, 2012 kod 12:22 am

    Vijest stara bar try godine

  6. Litha Midsummer

    rujan 6, 2012 kod 11:11 am

    Zato i nije najnovija “vijest” , nego “priča” o pronalasku, koja je u orginalu mnogo opširnija. 😉

  7. Mirko Kuric

    rujan 6, 2012 kod 9:56 am

    taj je bio velik ,među patuljcima.

  8. Behemoth

    prosinac 15, 2012 kod 4:13 pm

    Nije to nista zagonetno…

    Homo Floresiensis,je obicna varijacija neandertalca, isto kao i krapinski čoovjek i mnogi drugi. samo je ovaj malo manji… big deal…

    Ima mnogo fosila covjeka koji se danas nalaze i namjerno im se daju neka nova izmisljena imena iako vec od ranije spadaju pod Neandertalca , H. Ergastera ( koji su potomci Noe ) i također daju se nova imena H. Habilisu ( koji je samo varijacija majmuna ):D

    Edukacija :

    1) Did Humans Really Evolve From Apelike Creatures?
    http://www.answersingenesis.org/articles/am/v7/n3/did-humans-evolve-video

    2) http://www.answersingenesis.org/articles/nab2/humans-evolve-apelike-creatures

    3) http://www.answersingenesis.org/media/video/ondemand/lucy
    (obavezno pogledati ovdje su detalji koje morate znati)

    By Dr. David Menton Ph.D (anatomija, stanicna biologija)

    4)Image of God or Planet of the Apes http://www.answersingenesis.org/media/video/ondemand/planet-of-apes
    5) Did Neanderthals and Modern Humans Share a Common Gene Pool
    http://www.answersingenesis.org/media/video/ondemand/neanderthal

    By: Dr. David A. DeWitt Ph.D (Biology, Biochemistry, Neuroscience)

    p.s. Ne odgovaram na neinformirane “argumente” niti ad hominem napade, uvrede, i negodovanja 😀

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Arheologija i paleontologija

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh