Connect with us

Znanost

Prošlo stoljeće među najsušim stoljećima u sjeverozapadnoj Africi

Arheologija i paleontologija

Prošlo stoljeće među najsušim stoljećima u sjeverozapadnoj Africi

Suše s kraja 20. stoljeća konkuriraju nekim od najvećih suša u sjevernoj Africi u proteklim stoljećima, kako otkriva novo istraživanje koje se vraća kroz vrijeme do 1179. godine.

Prva rekonstrukcija suša kroz više stoljeća koja uključuje Maroko, Alžir i Tunis pokazuje učestale i jake suše tijekom 13. i 16. stoljeća te u kasnijem dijelu 20. stoljeća. Međunarodna istraživačka skupina izračunala je klimatsku povijest sjeverozapadne Afrike koristeći podatke zabilježene u godovima drveća. Najstarije drveće iz kojeg su uzeti uzorci sadrži podatke o klimi srednjovjekovnog razdoblja. Jedan uzorak godova drveća iz Maroka potječe iz davne 883. godine.

„Pitanje vode od životne je važnosti za ovaj dio svijeta“, kaže vodeći istraživač Ramzi Touchan sa Sveučilišta Arizona. „Ovo je prva rekonstrukcija regionalne klime koju mogu koristiti upravitelji vodenih resursa.“. U velikom dijelu sjeverne Afrike instrumenti bilježe informacije o vremenu 50 godina ili manje, što je prekratko vrijeme da bi se omogućilo dugoročno shvaćanje regionalne klima nužno za planiranje resursa, kaže Touchan.

„Jedan od najvažnijih načina da shvatimo promjenjivost klime je korištenje zamjenskih zapisa, a jedan od najpouzdanijih zamjenskih zapisa su godovi drveća“, kaže Touchan, izvanredni profesor – istraživač u Laboratoriju za istraživanje godova drveća na Sveučilištu Arizona. Skupina je razvila prvu sistematski uzorkovanu mrežu kronologije godova drveća diljem sjeverozapadne Afrike, kaže koautor David Meko, također istraživač Laboratorija za istraživanje godova drveća.

Mreža je omogućila istraživačima analizu obrazaca proteklih suša u čitavoj regiji, kaže Meko, izvanredni profesor – istraživač Sveučilišta Arizona. Širina godišnjeg rasta prstenova u semiaridnim okolišima je u visokoj korelaciji s količinom padalina. Skupina je otkrila da se trend sve suše klime u 20. stoljeću podudara s onim što klimatski modeli predviđaju da će se događati kako se klima zagrijava. Istraživanje je jedno od prvih istraživanja koje uspoređuje projekcije klimatskih modela s rekonstrukcijama nekadašnje klime regije na osnovi godova drveća. Drveće iz regije i mrtvo drvo potrebni za ovakvo istraživanje ubrzano nestaju zbog kombinacije masovnog izumiranja drveća, sječe i populacijskog pritiska, kaže Touchan.

„Imamo priliku napraviti nešto što zovemo dendrokronologija“, kaže Touchan. ,,Ovo su područja u kojima moramo dobiti tu informaciju sad ili će nestati.“ Pokazujući na presjek starog drveta iz Maroka, Touchan kaže: „Ovo potječe iz 883. godine i dobiveno je iz panja. Ako ne uzmemo te podatke, nestat će. Zato je to pravo blago.“ Rad skupine „Prostorno – vremenska varijabilnost suše u sjeverozapadnoj Africi tijekom posljednjih devet stoljeća“ sad je dostupan na Internetu i bit će objavljen u budućem izdanju časopisa Climate Dynamics. Istraživanje je financirala Nacionalna zaklada za znanost.

Skupina je prikupila uzorke nekoliko različitih vrsta četinjača i hrastova, jer je istraživanje pokazalo da testiranje više različitih vrsta iz iste regije pruža bolje indikatore regionalne klime. Trenutna kronologija godova drveća nastavlja se na prethodni rad ove skupine i drugih istraživača u sjeverozapadnoj Africi. Kronologija objedinjuje uzorke uzete s barem 20 drveta sa svakog od 39 različitih lokacija. Neprestana suša bila je proširenija diljem sjeverozapadne Afrike prije 1500. godine nego u narednih četiri stoljeća, kako su otkrili istraživači. No uzorak raširene regionalne suše se, kako se čini, ponovo širi krajem 20. stoljeća. Prostorni opseg nove regionalne kronologije godova drveća otkrio je da na sušu u Maroku nisu utjecale iste vrste oceanskih i atmosferskih uvjeta kao na sušu u Alžiru i Tunisu. Suša u Maroku u jakoj je vezi s sjevernim/južnim kolebanjem anomalija tlaka zraka u sjevernom Atlantskom oceanu zvanim Sjevernoatlantska oscilacija. No suša u Maroku je prilično slabo povezana s El Ninom. Kao kontrast tome, suša u Alžiru i Tunisu čini se povezanijom s toplim tropskim Atlantskim oceanom.

Touchan se nada da će proširiti geografski doseg nove mreže diljem sjeverne Afrike, uključujući Libiju i dodatne dijelove Alžira. Kao dodatak, želi i proširiti kronologiju dalje u prošlost kako bi premostio prazninu u arheološkom materijalu. Kronologije godova drveća postoje već stoljećima duboko u prošlosti, no one „plutaju“ što znači da nema kontinuiranog zapisa koji bi povezao te kronologije s onima koje sežu natrag u sadašnjost, kaže on. „Ako uspijemo premostiti ovu prazninu, to će biti otkriće za svijet“, kaže Touchan. Koautori Touchana i Meko-a su Kevin J. Anchukaitis sa Lamont Doherty opservatorija Zemlje Sveučilišta Columbia u Palisades, N.Y.; Mohamed Sabir iz Nacionalne škole šumarskog inženjerstva u Sale, Maroko; Said Attalah sa Sveučilišta Ourgla, Alžir; i Ali Aloui sa Silvo – pastoralnog instituta Tabarka, Tunis.

Izvor: University of Arizona

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Arheologija i paleontologija

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh