Istraživači sa sveučilišta Leeds predvođeni profesorom Jensenom Krauseom napravili su seriju eksperimenata u kojima su dobrovoljci upućeni u to da nasumično šetaju prostranom dvoranom bez međusobne komunikacije.
Nekolicini njih dane su detaljne upute kuda da hodaju. Znanstvenici su ustanovili da ljudi na kraju završe slijepo slijedeći jednog ili dvojicu ljudi koji izgledaju kao da znaju kuda idu.
Objavljeni rezultati pokazuju da ako postoji samo 5%, kako ih znanstvenici zovu – “informiranih individua”, oni će utjecati na smjer gomile od oko 200 ljudi. Ostatak, njih 95%, slijedit će ih bez da toga uopće budu svjesni.
“Postoji čvrsta poveznica sa ponašanjem životinjskih skupina,” tvrdi profesor Krauss koji je studiju objavio s John Dyerom u časopisu Animal Behavior. “Svi smo se našli u situaciji kad nas ponese gomila, ali ono što je zanimljivo kod ovog istraživanja je to da je odluka donesena konsenzusom unatoč činjenici da im je bio zabranjen bilo kakav oblik komunikacije. U većini slučajeva sudionici nisu ni bili svjesni činjenice da nekog slijede.”
Ovo je izvanredan primjer prilagodbe čovjekovog mozga na društveni život. Čak i bez bilo kakve organizacije i bez ikakvih očitih pravila društvo čini da sve sjeda na svoje mjesto. Nažalost taj “mentalitet krda” ne donosi uvijek samo prednosti. Ako nismo dovoljno upućeni u nešto, skloni smo tome da slijedimo one za koje mislimo da znaju više od nas. Takva vrsta ponašanja utječe na više od samog smjera u kojem ćemo hodati. To činimo u svakodnevnom životu od biranja političara kojeg ćemo zaokružiti na izbornim listićima, do izbora vrste automobila koji ćemo kupiti.
Izvor: Adsavvy
