Connect with us

Znanost

Biljke i životinje

Razvijeni mozgovi drevnih crva

Zajednički predak kojeg smo dijelili s crvima, a koji je lutao morima prije oko 600 milijuna godina, možda je imao sofisticirani mozak koji je otpuštao hormone u krv i koji je bio spojen s raznim osjetljivim organima. Dokaz ne dolazi iz novootkrivenog fosila već iz studije na mikro-RNA. Radi se o malim RNA molekulama koje reguliraju izražavanje gena kod danas živih životinja.

Znanstvenici iz European Molecular Biology Laboratory (EMBL), Heidelberga, Njemačka, otkrili su da su takve molekule pronađene u točno istim tkivima kod životinja različitog podrijetla i na različitim razinama evolucijskog stabla. Njihova otkrića, objavljena u časopisu Nature, otvaraju nove horizonte u proučavanju funkcija specifičnih mikro-RNA molekula.

Životinje s različitih grana evolucijskog stabla, različitog podrijetla, posjeduju specifične mikro-RNA molekule koje su evoluirale samo u njihovom slučaju. S druge strane, posjeduju i mikro-RNA molekule koje su zajedničke njima i drugim organizmima. Te zajedničke molekule, koje su ostale sačuvane tijekom evolucije, naslijedili su od zajedničkog pretka.

Znanstvenici EMBL-a promatrali su morskog kolutičavca Platynereis dumerilii za kojega se smatra da se jako malo promjenio u zadnjih 600 milijuna godina. Znanstvenici su vizualizirali mjesta gdje su izražene te sačuvane mikro-RNA molekule, a zatim su usporedili Platynereisa sa drugim životinjama. Otkrili su da je u slučaju Platynereisa taj mikro-RNA izrazito specifičan za određena tkiva i vrste stanica, a ustvrdili su i da se specifičnost tkiva sačuvala kroz stotine milijuna godina evolucije ove vrste.

Znanstvenici tumače rezultate na slijedeći način: ako je drevni mikro–RNA nađen u specifičnom dijelu mozga jedne vrste i u vrlo sličnoj zoni mozga druge vrste, tada je takav mozak vjerojatno postojao i kod zadnjeg zajedničkog pretka tih dviju životinja. Na osnovu toga, znanstvenici su bili u stanju sakupiti djeliće prošlosti, sliku osobina zadnjeg zajedničkog pretka kojeg su dijelili crvi i ljudi.

„Gledajući gdje su u tijelu evoluirali različiti mikro-RNA, u stanju smo složiti sliku predaka za koje ne postoje fosili i razotkriti osobine o kojima nam fosili nisu u stanju ništa reći,“ govori Detlev Arendt, voditelj studije. „No razotkrivajući gdje su ti drevni mikro–RNA izraženi u životinjama koje pripadaju različitim granama evolucijskog stabla za sada se pokazalo doista izazovno.“

„Ustanovili smo da kolutičavci poput Platynereisa i kičmenjaci poput nas dijele neke mikro–RNA molekule koje su specifične za dijelove centralnog živčanog sustava odgovornog za sekreciju hormona u krv, kao i druge koji su ograničeni na ostale dijelove centralnog ili perifernog živčanog sustava ili muskulature ili crijeva,“ objašnjava Foteini Christodonuou koji je proveo većinu eksperimentalnog rada. „To znači da je naš zajednički predak već posjedovao sve te strukture.“

Spoznaja o tome gdje su se nalazili izraženi mikro–RNA u našim precima mogla bi pomoći znanstvenicima da razumiju današnju ulogu specifičnih molekula mikro–RNA, pošto im pruža indikacije gdje da gledaju.
„Ako se zna da je određen mikro–RNA evoluirao u crijevima, postoji velika vjerojatnost da i danas vrši istu funkciju na tom mjestu,“ objašnjava EMBL-ov znanstvenik Peer Bork koji je također doprinio studiji. Sljedeći pothvat Arendta i kolega trebalo bi biti istraživanje točne funkcije svih tih sačuvanih mikro–RNA molekula. Znanstvenike zanima koje gene reguliraju i u koje su procese bili upleteni ti geni, a sve u namjeri da determiniraju koja je mogla biti njihova uloga u drevnoj prošlosti.

Izvor: sciencedaily.com

 

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Biljke i životinje

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh