Connect with us

Znanost

Inženjerstvo

RoboJelly – bespilotna mini-podmornica koja kao pogonsko gorivo koristi morsku vodu


RoboJelly jedna je od rijetkih vrsta meduza koje se uistinu ne trebate bojati. Ovo podvodno vozilo uistinu izgleda i „pliva“ kao meduza, ali ono je zapravo goriva ćelija priključena na umjetni mišić. Najbolje od svega – upravo bi ovaj izum mogao biti trajno i izrazito efikasno rješenje za dugotrajno jeftino proučavanje podvodnog svijeta, piše SingularityHub.

RoboJelly je izum koji potpisuju profesor Shashank Priya i njegov tim sa sveučilišta Virginia Tech’s College of Engineering. Ovaj biomimetički robot dizajniran je tako da se uvijek vraća u svoj izvorni oblik. RoboJelly ima izgled zvona, a njegova površina slična gumi zapravo je specifična „pametna“ legura koja ima sposobnost da se vrati u izvorni oblik nakon što se na nju djeluje raznim silama. Dimenzije zvonolikog izuma gotovo su identične prosječnom primjerku meduze Aurelia Aurita, a zanimljivo je i kako se RoboJelly kroz vodu kreće istom polaganom pulsirajućom mehanikom kao i njegov organski pandan.

I sada konačno dolazimo do najzanimljivije stvari u čitavoj priči – RoboJelly ne mora jesti sitne morske organizme kako bi dobio energiju potrebnu za kretanje, već je dobiva direktno iz morske vode.

RoboJelly je načinjen od osam temeljnih dijelova koji su umotani u ugljične nanocjevčice premazane posebnim praškom od platine. Vodik i kisik iz vode, elementi koji se oslobađaju u procesu elektrolize za koji je zaslužna goriva ćelija, prenose se u svaki od temeljnih dijelova mehanizma gdje zatim platinasti prašak djeluje kao katalizator i ubrzava kemijsku reakciju između dva elementa. Ova kemijska reakcija proizvodi toplinu zbog koje se zvonoliki uređaj (odnosno njegovih osam temeljnih dijelova) savija. Ukratko, nakon savijanja posebna se legura vraća u izvorni oblik i RoboJelly u pravom smislu riječi – pliva. Ako je vjerovati riječima tvoraca ovog izuma, RoboJelly je prvi podvodni robot koji je pogonjen eksternim izvorom vodika.

Istraživanje tokom kojeg je konstruiran ovaj uistinu nevjerojatni izum objavljeno je prošlog ožujka u časopisu Smart Materials and Structures. O njegovoj učinkovitosti i kretnjama koje uistinu nalikuju pravoj organskoj meduzi uvjerite se u priloženom videu.

Profesori sa Sveučilišta u Virginiji RoboJelly razvijaju već četiri godine, a izum još nije ni blizu svoje konačne verzije. Robot koji je prikazan u videu ne pokreće se u potpunosti uz pomoć vodika, već je pogonjen elektronski. Prototip robota koji koristi isključivo vodik kao pogonsko gorivo za sada je testiran samo na dnu posebno dizajniranog akvarija. Ekipa iza RoboJellyja radi i na prototipovima različitih veličina – od onih veličine šake pa sve do umjetnih meduza velikih i do par metara. Konačni cilj biomemetike – zamjena bioloških organizama s mehaničkim pandanima – nije toliko jednostavan da uključuje puko repliciranje originalnog proizvoda. Dapače, konačni je cilj preuzeti tek osnovne „naputke“ za dizajn koji se mogu pronaći u prirodi te onda konstruirati proizvod koji će biti potencijalno bolji, uspješniji i efikasniji. U slučaju profesora Priyae i suradnika, konačni cilj je stvoriti mehaničku meduzu koja će biti barem u nekim segmentima uspješnija od onih koje već postoje u prirodi. Praktički beskonačan izvor energije kojom je RoboJelly pogonjen, znači i da, u teoriji, ova umjetna meduza može plivati sve dok se ne pokvari neki od njenih temeljnih dijelova.  Čitavo to vrijeme RoboJelly će odašiljati veoma vrijedne podatke iz podzemnog svijeta, a znanstvenici predviđaju da će izum biti korišten u mnoštvo različitih slučajeva – od određivanja veličine naftnih mrlji pa do preciznog mapiranja raznih morskih struja.

No, bilo bi naivno misliti da će se RoboJelly upotrebljavati isključivo u plemenite znanstvene svrhe. Treba imati na umu kako iza projekta stoji financijska podloga teška 5 milijardi dolara koju je omogućio Centar za podmorsko ratovanje, sastavni dio američke mornarice. Dio financija omogućio je i državni Ured za istraživanje mora. Znanstvenici sa Sveučilišta u Virginiji osmišljavaju mehanizme pomoću kojih će se RoboJelly kretati, no mnoštvo drugih znanstvenika s raznih sveučilišta oprema ovog podvodnog robota različitim senzorima.

Za kraj, zašto baš meduza? Zašto znanstvenici senzore nisu jednostavno priključili na nekakav Sensorbot? Odgovor je zapravo prilično jednostavan – nešto što uistinu izgleda kao organski morski organizam ima mnogo veće šanse da ostane nezamijećen od očitih mehaničkih tvorevina. Također, s praktički neograničenim izvorom energije, vojska RoboJellyja može biti izrazito koristan način za promatranje, nadziranje i proučavanje praktički svakog kutka prilično neistraženog podzemnog svijeta.


Područje interesa nedefinirano. Geek u procesu izrade.

1 komentar

1 komentar

  1. Dino Alberini

    lipanj 14, 2012 kod 6:33 pm

    Ovako, kako ste opisali, to je perpetuum mobile.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Inženjerstvo

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh