Connect with us

Znanost

Šišmiši imaju ‘fosilne’ gene iz najsmrtonosnije porodice humanih virusa

Bakterije i virusi

Šišmiši imaju ‘fosilne’ gene iz najsmrtonosnije porodice humanih virusa

Moderni tobolčari možda su popularne životinje u zoološkom vrtu i u dječjim knjigama, ali nova istraživanja biologa s University at Buffalo otkrivaju da oni imaju “fosilnu” kopiju gena koji kodira za filoviruse, a koji uzrokuju ebolu i Marburg hemoragijsku groznicu i koji su najsmrtonosniji virusi poznati ljudima.

Objavljen ovog tjedna u online časopisu BMC Evolutionary Biology, članak “Filoviruses are ancient and integrated into mammalian genomes” pokazuje po prvi put da su sisavci imali filoviruse najmanje nekoliko desetaka milijuna godina, za razliku od postojeće procjene od nekoliko tisuća. To sugerira da su te vrste, koje su izdržavale infekcije filovirusima bez negativnih posljedica po zdravlje, mogle selektivno sačuvati te takozvane “fosilne” gene kao gensku obranu. Rad ima važne implikacije za razvoj potencijalnih humanih cjepiva, kao i za modeliranje epidemija i otkrivanja nastajanja bolesti, uključujući nove filoviruse.

“Ovaj rad identificira prvu zarobljenu `fosilnu` kopiju gena nalik filovirusu u genomu sisavaca”, kaže Derek J. Taylor, dr.sc., izvanredni profesor bioloških znanosti na UB College of Arts and Sciences i koautor. “Naši rezultati potvrđuju prvi put da je nekoliko skupina sisavaca, uključujući i grupe kao što su tobolčari koji nikada nisu kolonizirali Afriku, povezano s filovirusima.”

UB koautori kažu da ako rijetko zarobljeni geni predstavljaju antivirusnu obranu ili genomske ožiljke postojećih infekcija, onda rad otvara nove mogućnosti za identificiranje vrsta koje su akumulacije za filoviruse, a koje imaju virus, ali nemaju nikakvih simptoma. “Akumulacije za filoviruse ostaju veliki misterij”, kaže Jeremy A. Bruenn, dr.sc., UB profesor bioloških znanosti i koautor. “Moramo ga identificirati jer jednom kad filovirus napadne čovjeka, to može biti smrtonosno.”

Kada su UB istraživači proučavali uzorke iz krzna klokana u Buffalo zoološkom vrtu i smeđih šišmiša uhvaćenih u UB kampusu, otkrili su da genomi obiju životinja kao i nekih drugih malih sisavaca sadrže “fosilne” kopije gena za ove smrtonosne viruse, te tako na taj način mogu biti vrste kandidati za njihovu akumulaciju. “Tko je znao da šišmiši u potkrovlju kao i moderni tobolčari imaju fosilne genske kopije grupe virusa koje su najsmrtonosnije za većinu ljudi”, pita Taylor. Istraživanje također demonstrira novi mehanizam kojim različite vrste sisavaca mogu steći gene, kroz neretrovirusno integriranu RNA virusa, koju su UB znanstvenici ranije identificirali u eukariota, a koja je bila nepoznata u sisavaca.

UB znanstvenici napominju da je dobro poznato da se RNA retrovirusi, kao što su HIV-AIDS, mogu integrirati u genom sisavaca. “Ali zato što filovirusi inficiraju samo citoplazmu stanice, a ne jezgru i zato što nemaju sredstva za izradu kopija DNA koja bi mogla biti integrirana u genom – kao što to čine retrovirusi – nikada se nije mislilo da bi se prijenos gena mogao dogoditi između neretrovirusne RNA virusa i domaćina”, kaže Bruenn. “A ovaj rad pokazuje upravo to i može dokazati da su oni daleko veći generalni fenomen nego što je to trenutno poznato.”

Istraživanje također otkriva da su postojeće procjene da su filovirusi nastali iz sisavaca prije nekoliko tisuća godina bile daleko izvan granica. “Naša otkrića pokazuju da su filovirusi stari najmanje između 10 milijuna i 24 milijuna godina, a vjerojatno i mnogo stariji”, kaže Taylor. “Umjesto da evoluiraju tijekom rasta poljoprivrede, oni su vjerojatno evoluirali tijekom uspona sisavaca.”

Izvor: University at Buffalo

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Bakterije i virusi

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh