Connect with us

Znanost

Društvene znanosti

Skrb u najranijoj dobi utječe na školski uspjeh i ponašanje djece tinejdžera

Tinejdžeri koji su u najranijoj životnoj dobi imali kvalitetnu njegu i skrb postižu u školi bolje rezultate, kako u testovima znanja, tako i u testovima mentalnih sposobnosti.

Uz to, oni rjeđe reagiraju ekscesnim ponašanjem od vršnjaka koji su imali lošiju skrb. To pokazuju najnovija istraživanja, koja su pratila mlade ispitanike u razdoblju od mjesec dana njihove starosti do 15-te godine života. Ispitivanje je financirao National Institutes of Health (NIH). Tinejdžeri u dobi od 15 godina, koji su tijekom svoje prve 4 i pol godine života boravili dulje od vršnjaka na zbrinjavanju izvan kuće, pokazali su nešto veću sklonost impulzivnom i rizičnom ponašanju nego njihovi vršnjaci.

Namjera studije bila je praćenje dječjeg iskustva iz ranog životnog razdoblja, ali ne i traženje uzroka ili posljedica uočenih pojava. Moguće je da su na dobivene rezultate djelovali i neki drugi čimbenici, koji nisu bili kontrolirani u studiji. Autori studije su uočili da postoje razlike između dobro i loše zbrinjavane djece, koje nisu velike, ali se zadržavaju od ranog djetinjstva do tinejdžerske dobi. Slične trendove su pokazale i prethodne studije, od kojih nijedna nije pratila djecu nakon predškolskog uzrasta.

“Od prije je poznato da roditelji imaju daleko veći utjecaj na napredak i razvoj vlastitog djeteta nego li skrb izvan doma”, rekao je dr. sc. James A. Griffin, sa Child Development and Behavior Branch, pri Eunice Kennedy Shriver National Institute of Child Health and Human Development (NICHD), koji je dio NIH instituta. “Nalazi ove studije potvrđuju ranija izvješća o povezanosti između skrbi o djeci u najranijoj dobi i njihovih kasnijih školskih postignuća i ponašanja. Nov je tek podatak da se taj trend nastavlja kroz djetinjstvo i zadržava i do tinejdžerskoj dobi.”

Ovo ispitivanje je obuhvatilo 1.364 mladih, koji su praćeni od prvog mjeseca života do tinejdžerske dobi. Ono je dio velikog, dugotrajnog i sveobuhvatnog američkog NICHD projekta. Obitelji koje će biti uključene u ispitivanje su odabirane u bolnici ubrzo nakon rođenja djeteta tijekom 1991. godine, u 10 područja u SAD-u. One su bile iz različitih geografskih, demografskih, ekonomskih i etničkih prilika, dok djeca uključena u studiju nisu predstavljala reprezentativni uzorak američke populacije.

Djeca obuhvaćena studijom su praćena u razdoblju od mjeseca dana starosti sve do šestog razreda. Najmanje jednom godišnje ona su prolazila testove koji mjere mentalne sposobnosti i školski napredak. Dobiveni podaci su nadopunjavani onima o vrsti, količinu i kvaliteti skrbi koju su djeca dobivala tijekom prvih 4 i pol godina svoga života. Pri ocjenjivanju kvalitete pružene skrbi uzimano je u obzir je li u ranom razdoblju za dijete brinula majka ili neka druga osoba. Kvalitetnom skrbi je smatrana ona gdje osoba koja se brine o djetetu pruža “toplinu, podršku i potiče razvoj djetetovih mentalnih sposobnosti.”

Osobe zadužene za skrb ili podučavanje djece ocjenjivali su njihovo ponašanje u dobi od 4 i pol godine, i ponovo svake dvije godine, kroz razdoblje osnovnog školovanja. U dobi od 15 godina provjerena su školska postignuća tinejdžera. Nakon toga je od njih zatraženo da popune upitnik o svojem ponašanju. Upitnik je sadržavao pitanja o problematičnom ponašanju (nedisciplina u razredu), impulzivnom ponašanju (djelovanju bez razmišljanja o posljedicama) i rizičnim ponašanjima (ponašanje kojim bi mogli naškoditi sebi ili drugima).

Pokazalo se da je više od 40 posto djece dobivalo vrlo kvalitetnu skrb. Uočena je slaba povezanost između kvalitetnog zbrinjavanja i boljih mentalnih i školskih postignuća, uključujući čitanje i rješavanje matematičkih zadataka. Ova povezanost je uočena u dobi od 4 i pol godine, ali i 10 godina kasnije. Novost koju je pokazalo ovo istraživanje jest da mladi u dobi od 15 godina, koji su tijekom rane dječje dobi imali najbolju skrbi u tinejdžerskoj dobi, imaju manje problema u ponašanju.

“Ovi rezultati naglašavaju važnost dobrog odnosa između djece i osoba koje skrbe o njima izvan doma”, naglašava Deborah Lowe Vandell, autorica studije, sveučilišna profesorica i voditeljica Department of Education na University of California, Irvine. “Učinci dobrog odnosa u ranom djetinjstvu mogu se uočiti i znatno kasnije.” Isto tako, istraživači su zamijetili kod djece, koja su u ranom razdoblju svoga života provodila dulje vrijeme izvan kuće, pojavu impulzivnog i rizičnog ponašanja koje se zadržalo do tinejdžerske dobi. Problematična ponašanja su uočena i u najbolje zbrinjavane djece, kako dječaka tako i djevojčica.

Prema prethodnim studijama skrb izvan doma može biti korisna za djecu iz siromašnijih prilika. Stoga je u ovoj studiji provjereno kako na postignuća djece i obrasce njihovih ponašanja djeluje materijalno stanje u obitelji, razina obrazovanja majke, te depresija majke. Pokazalo se da ovi čimbenici ne utječu na rezultate kao ni na ponašanje djece. “Visoka kvaliteta skrbi o maloj djeci ne izaziva dramatično povećanje njihovog uspjeha u školi, možda zbog ranog stjecanja vještina potrebnih za školu”, izjavio je dr. sc. James A. Griffin, zamjenik voditelja NICHD Child Development & Behavior Branch. “Dulji boravak izvan kuće u ranoj dobi, međutim, djeluje nepovoljno na dječje ponašanje. Neka iskustva rane socijalizacije manifestiraju se impulzivnim i rizičnim ponašanjem. Ovi rezultati naglašavaju utjecaj skrbi o djeci u najranijoj dobi na kasniji razvoj mlade osobe.”

Izvor: NIH/National Institute of Child Health and Human Development

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Društvene znanosti

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh