Connect with us

Znanost

Foto: Pixabay/Izvor: phys.org

Društvene znanosti

Srušen “mit” jezične povijesti? Jezici ne dijele jednu jedinstvenu povijest

„Mit“ jezične povijesti: jezici ne dijele jednu povijest nego više različitih komponenti evoluira različitim putanjama i različitom brzinom. Opsežna studija pacifičkih jezika otkriva da se sile koje utječu na gramatičke promjene razliku od onih koje su u korijenu leksičkih promjena. Gramatika se mijenja brže i posebno je pod utjecajem kontakta s nesrodnim jezicima, dok su same riječi otpornije na promjenu.

Međunarodni tim istraživača koje vode znanstvenici sa Instituta za znanost ljudske povijesti Max Planck otkrio je da gramatička struktura jezika tijekom vremena prolazi kroz promjene brže nego vokabular, što ruši dugo održavanu lingvističku pretpostavku. Studija, objavljena 2. listopada u časopisu PNAS, analizrala je 81 austronezijski jezik na osnovi detaljne baze podataka o gramatičkoj strukturi i leksikonu. Analizom ovih jezika, koji svi pripadaju istoj jezičnoj obitelji i geografskom području, koristeći se sofisticiranim modeliranjem, znanstvenici su uspjeli razaznat kako brzo su se različiti aspekti jezika mijenjali. Zapanjujuće različiti procesi, čini se, oblikuju leksikon i gramatiku – leksikon se mijenjao više kada su nastali novi jezici, dok su gramatičke strukture pod većim utjecajem kontakata s drugim jezicima.

Jedno fascinantno pitanje za lingviste je da li svi aspekti jezika evoluiraju kao integrirani sustav sa svim aspektima (gramatika, morfologija, fonologija, leksikon) i dijele istu povijest ili različiti aspekti jezika pokazuju i različite povijesti. Ima li svaka riječ svoju vlastitu povijest? Ova studija, u koju su bili uključeni znanstvenici s Instituta Max Planck, Nacionalnog sveučilišta u Australiji, Sveučilišta u Oxfordu i Sveučilišta Uppsala adresirali su ovo pitanje uspoređujući gramatičke strukture i leksikon preko 80 austronezijskih jezika. Ova studija primijenila je najsuvremenije računalne metode kako bi analizirali ne samo velik broj riječi, nego i velik broj gramatičkih elemenata iz jezika koji su geografski grupirani. Ovo je omogućilo vrijedne i duboke usporedbe.

Zanimljivo, studija je pronašla da se gramatičke strukture u prosjeku mijenaju brže nego vokabular. „Pronašli smo zapanjujuće razlike u sveukupnom obrascu stopa promjene izmđđu osnovnog vokabulara i gramatičkih svojstava jezika“, objasnio je Simon Greenhill s Instituta Max Planck, glavni autor studije. „Gramatičke strukture brže su se mijenjale i čini se da je vjerojatnije da će pasti pod utjecaj susjednih jezika, dok se leksikon mijenjao više s formacijom novih jezika.“ Drugi autor, Stephen Levinson, komentira: „Ovo je pomalo neočekivano otkriće, jer su mnogi mislili da bi nam gramatika mogla pružiti dublji uvid u jezičnu povijest od vokabulara, no i dalje postoji razlog za oprez: usporedili smo visoko konzervativni vokabular s nefiltriranim rasponom gramatičkih varijabli, i jezična obitelj je neobična zbog načina na koji je preinačena tijekom kolonizacije uzastopnih otoka. No, jasno je da promjene gramatike i vokabulara nisu usko povezane, čak i unutar grana jezične obitelji, pa je proučavanje i jednog i drugog značajno unaprijedilo našu sposobnost rekonstrukcije jezične povijesti.“



Znanstvenici su otkrili da su postojali specifični elementi i vokabulara i gramatike koji se mijenjaju sporije, kao i elementi koji se mijenjaju brže. Jedno zanimljivo otkriće je to da su sporo evoluirajuće gramatičke strukture uglavnom one kojih su govornici manje svjesni. Zašto je to tako? Kada se dva jezika združe, ili kada se jedan jezik podijeli u dva, govornici ovih jezika naglašavaju ili prisvajaju određene elemente kako bi se identificirali ili razlikovali od drugih. Svima nam je poznato kako je jednostavno razlikovati skupine među govornicima vlastitog jezika putem naglaska ili dijalekta, i često radimo asocijacije na temelju tih razlika. Ljudi su ovo radili i u prošlosti i, tvrde znanstvnici, ovo je jedan od glavnih pokretača jezične promjene. No, ako je govornik nesvjestan određenih gramatičkih struktura jer su suptilne, neće ih pokušati promijeniti ili koristiti kao oznaku grupnog identiteta. Zato te značajke jezika čest ostaju stabilne. Znanstvenici su zabilježili i da su određene značajke koje ostaju stabilnije tijekom vremena specifične za svaku jezičnu skupinu.

Znanstvenici sugeriraju da, iako gramatika u cjelini možda i nije najbolji alat ispitivanja jezične promjene, nijansiraniji pristup koji bi kombinirao računalne metode s opsežnim bazama podataka o gramatici i leksikonu mogao bi omogućiti pogled u dublju povijest. Russell Gray, viši autor studije, rekao je: „Jedna od zaista kul stvari koje smo pronašli je da bi ovaj pristup u konačnici mogao omogućiti detekciju kada i gdje su govornici različitih jezika stupali u interakciju prije više tisuća godina.

gnothi seauton

3 komentara

3 Comments

  1. Don Berna

    listopad 3, 2017 kod 7:01 pm

    to je još jedna misterija za Adamite

  2. Ivan Turinski

    listopad 3, 2017 kod 10:37 pm

    “znanost” :DD

    • pero

      listopad 4, 2017 kod 12:52 pm

      Glupan :DD

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Više u Društvene znanosti

Popularno

Na Vrh