Connect with us

Znanost

Arheologija i paleontologija

Što nas klima može naučiti o adaptaciji ljudi?

Današnja istraživanja o klimatskim promjenama usredotočuju se uglavnom na budućnost, govoreći o tome kako su ljudi utjecali na planetu, i koristeći računalne modele kako bi prikazali neželjene promjene kao što su porast temperatura ili povećavanje razine mora, te načine na koje bismo ih mogli izbjeći.

Ali novi izvještaj govori kako ne trebamo istraživati samo kako ljudi utječu na klimu, nego i to kako je klima utjecala na razvoj ljudi milijunima godina.

“Važno je razumjeti kako smo došli ovamo da bismo znali kamo, kao vrsta, idemo”, stoji u analizi koju je objavila američka Nacionalna akademija znanosti. Napisana kao priopćenje nacionalne znanstvene organizacije, ona izlaže plan za razdoblje od 10 – 20 godina istraživanja, koji bi unaprijedio razumijevanje klime u davna vremena, i kako je ona utjecala na ljudsku evoluciju.

Rick Potts, paleoantropolog sa Smithsonian Institutea, koji je pomogao napisati izvještaj, rekao je da su do prije dvadesetak godina znanstvenici imali prilično pojednostavljenu predodžbu o tome kako je okolina promijenila ljudsku povijest. Vjerovali su da je nekoliko velikih događaja, kao što su širenje pašnjaka u Africi i kasnija ledena doba u Europi i Aziji, označilo raskrižje na stazi evolucije koja je dovela do Homo sapiensa.

“Ali danas je raspoloživo više podataka o klimi staroga doba – kao što su podaci o temperaturi dobiveni iz jezgri sedimenata izbušenih s dna jezera ili oceana – i istraživači vjeruju kako su ljudi evoluirali usred velikih nestabilnosti i promjenjivosti okoliša”, kaže Potts, upravitelj programa Human Origins i kustos na odjelu za antropologiju Nacionalnog muzeja prirodne povijesti. “Ljudska je vrsta danas ona koja je preživjela mnoge različite promjene okoliša”, rekao je. “Za pretpostaviti je da smo `usvojili` određeni stupanj prilagodljivosti ili otpornosti.”

Ali, povijest je pokazala i da postoje granice. “Sjetimo se fosila poznatog nam kao `Lucy` – njezina vrsta, Australopithecus afarensis, živjela je prije više od 3 milijuna godina”, rekao je Potts. “Njezina je vrsta imala određenu otpornost na promjene okoliša, ali te vrste više nema.” Nedavniji je primjer klasična majanska civilizacija u južnom Meksiku i srednjoj Americi, napominje se u izvještaju. U kratkom razmaku od oko 400 godina između 750. i 1150. majanska je populacija opala za 70% ili više.

Neki arheolozi vjeruju da je niz dugih poplava “pripomogao” propasti Maja, temeljeći svoju kontroverznu teoriju na informacijama o klimi dobivenim iz jezgri sedimenata. Potts kaže kako vjeruje da će istraživački program predstavljen u novom izvještaju pomoći društvu da pogleda u svoju budućnost, a ne samo da bolje razumije svoju prošlost. Panel Akademije Znanosti predlaže pokušaj proširivanja kolekcije fosila na nova geografska područja i kroz više perioda vremena, proširivanje programa znanstvenog bušenja u jezerima i oceanima blizu mjesta na kojima su evoluirali stari ljudi, i unapređivanje klimatskih modela koje bi pomoglo znanstvenicima rekonstruirati okoliš prošlosti. Ovo bi moglo znanstvenicima pomoći da shvate koliko se brzo mijenjala klima u određenim razdobljima ljudske povijesti – i kako se to može usporediti s današnjim uvjetima.

“Mislim da moramo pomno istražiti klimatske promjene u prošlosti i usporediti ih s klimatskim promjenama u sadašnjosti, te otkriti odakle dolaze naši izvori otpornosti”, rekao je Potts. “Ono u čemu smo mi danas, eksperiment je koji nikada prije nije bio iskušan. Homo erectus nikada nije mogao izmijeniti krajolik na način na koji mi to radimo danas.”

“Tu postoji neka vrsta upozoravajuće poruke”, rekao je. “Ali i ona koja ulijeva nadu.”

Izvor: scientificamerican.com

Nastavi čitati
Advertisement

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Arheologija i paleontologija

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh