Connect with us

Znanost

Biotehnologija

Super bakterijama do goriva za automobile na vodik

Vodik se danas koristi prvenstveno za proizvodnju kemikalija, ali mu se predviđa blistava budućnost kao goriva za vozila u spoju sa gorivim ćelijama.

Kako bi se povećala proizvodnja vodika, a na ekološki prihvatljiv način, u šumski ili kućni otpad dodaju se bakterije slično kao kod proizvodnje bioplina. Problem kod ove metodologije niski je prinos vodika. Međutim, znanstvenici su po prvi puta proučavali bakteriju otkrivenu u novije vrijeme koja proizvodi dvostruko više vodika nego bakterije koje su se dosad koristile u tim procesima.

„Postoje tri važna razloga zašto ove bakterije, nazvane Caldicellulosiruptor saccharolyticus, proizvode više vodika od ostalih. Jedan je taj da su se prilagodile niskoenergetskom okruženju, zbog čega su razvile visokoučinkovit sustav prijenosa ugljikohidrata i sposobnost razbijanja teško dostupnih dijelova biljke pomoću enzima. To na kraju dovodi do veće proizvodnje vodika. Drugi razlog je da mogu izdržati više temperature nego mnoge druge bakterije. Što je viša temperatura, može se proizvesti više vodika“, zaključuje Karin Willquist, istraživačica na doktorskom studiju na Sveučilištu u Lundu koja će uskoro o tome braniti disertaciju.

Treći razlog jest taj da bakterije CS mogu proizvoditi vodik čak i u nepovoljnim uvjetima, kao što je proizvodnja pod pritiskom koja je nužna ako želimo financijski isplativu proizvodnju vodika. S druge strane, bakterije ne podnose visoke koncentracije soli ili vodika što uzrokuje smanjenje proizvodnje vodika. Kada se vodik koristi kao energent, primjerice kao automobilsko gorivo, jedini je nusproizvod voda. Međutim, budući da je za proizvodnju vodika konvencionalnom metodom potrebna velika količina energije, vodik još uvijek nije ekološki energent.



Danas su uobičajeni načini za dobivanje vodika `reforming` metana ili elektroliza vode. Međutim, metan nije obnovljiv i njegovo korištenje vodi do povećanja emisija ugljičnog dioksida. Elektroliza zahtijeva energiju, koja se obično dobiva od fosilnih goriva. Ponekad se vodik može dobiti od energije vjetra ili sunca što je ekološki prihvatljiva alternativa, iako je energija vjetra kontroverzna iz drugih razloga.

„Ako se vodik proizvodi iz biomase, nema dodatnog ugljičnog dioksida, budući da je ugljični dioksid koji se stvara u proizvodnji vodika isti onaj koji se apsorbira iz atmosfere i koji koriste biljke. Bio-vodik će se vjerojatno u budućnosti nadopunjavati s bioplinom“, predviđa Karin Willquist. Danas postoje auti na vodik, npr. Honda FCX, ali ih je malo. Razlog je preskupa proizvodnja vodika i nepostojanje potrebne infrastrukture za vodik. „Prvi korak prema društvu vodika moglo bi biti miješanje vodika i metana uz korištenje postojeće infrastrukture za metan. Na primjer, autobusi u Malmöu voze na smjesu vodika i metana“, kaže Karin Willquist.

Bakterija Caldicellulosiruptor saccharolyticus prvi je puta bila izolirana 1987. godine na Novom Zelandu. Međutim, tek su nedavno istraživači počeli uočavati njezin potencijal za proizvodnju vodika.

Izvor: Lund University

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Biotehnologija

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh