Connect with us

Znanost

Ekologija i okoliš

Švedska treba više smeća


(Credit: United Nations Photo / Flickr)

(Credit: United Nations Photo / Flickr)

Švedska je uvijek bila korak ispred svojih susjeda kad je riječ o smanjenju štetnog utjecaja na okoliš. Kako bi proizvela energiju, Švedska čini nešto jedinstveno – pomoću spalionica pretvara smeće u energiju koju koristi cijela država. Na prvi pogled, time se rješavaju dva problema – Šveđani se rješavaju smeća prije nego što se nakupi te proizvode električnu energiju bez iskorištavanja fosilnih goriva.

No sada se Švedska suočava s izazovom – prema podacima Agencije za zaštitu okoliša, Švedskoj je potrebno više smeća, zbog čega ga je počela uvoziti iz susjedne Norveške. Dosad je uvezeno 881.000 tona.

Od ove inovativne ideje svi imaju korist. Švedska energijom dobivenom iz smeća opskrbljuje većinu svojih domova, a za to dobiva i novce. Norveška se, s druge strane, rješava otpada za kojeg ne mora osiguravati prostor gdje bi ga zakopala. Pepeo Norveška dobiva natrag, no on zauzima mnogo manje prostora. I nitko ne mora kopati u potrazi za energijom.

Ova situacija podsjeća na otok prepun smeća udaljen oko 1600 kilometara od Havaja. 2009. godine grupa ljudi počela se baviti rastućom gomilom smeća koja je sjeverni Tihi ocean učinila ekološki mrtvom zonom. Institut The Ocean Voyages u Kaliforniji testirao je načine za rješavanje tog otpada, uključujući i spaljivanje kako bi se dobila energija ili čak i nafta.

Nažalost, ideja koja funkcionira za Švedsku ne može se tako lako kopirati i drugdje. Pogotovo ne na geografski neprikladnom području kao što je sjeverni dio Tihog oceana gdje nakon dana spaljivanja smeća nastane još veća hrpa otpada.

Može li se metoda spaljivanja smeća primijeniti i u SAD-u na nacionalnoj razini? Neki menadžeri za otpad smatraju da može, no samo ako postoje određeni uvjeti. Poput gradova u Švedskoj, općine u SAD-u moraju uložiti novac u infrastrukturu koja bi integrirala skupljanje smeća i njegovo pretvaranje u energiju. Ne treba zaboraviti niti ogromne potrebe SAD-a za energijom. Postoji i problem s pepelom koji može biti kemijski potentniji nego svježi otpad.

Čak i ako velike države ne mogu usvojiti tehnologiju spaljivanja otpada uspješno kao Švedska, ova tehnologija i dalje raste. Okrug Montgomery u Marylandu ima spalionicu otpada, a grad Pontotoc u saveznoj državi Mississippi planira otpad pretvoriti u tekuće gorivo.

Izvor: NatGeo

Babuške su zle.

12 komentara

12 Comments

  1. Khlog Orrgo

    svibanj 24, 2013 kod 7:41 pm

    jel ovoga sto pali auta i razbija prozore vec pet dana uzastopno ili …:)

  2. Olga Vidović

    svibanj 24, 2013 kod 7:44 pm

    Kad pročiste Norvešku mogu doći kod nas, po šumama ima dovoljno za par desetljeća opskrbe cijele Švedske. Ja ću im ga pakirati ako treba…tjaj kakav je ovo narod.

  3. Nataša Ljubić Klemše

    svibanj 24, 2013 kod 7:54 pm

    Bumerang efekt: najprije ljude učiš da sve recikliraju, a kad to nauče kažeš im da trebaju proizvesti više smeća!!! Koji paradoks!!!

    • Danica Djuric Ilic

      veljača 25, 2015 kod 12:06 pm

      U Svedskoj se puno govori o “stepenicama – otpada (avfallstrappan)” koje predstavljaju hierarhiu rukovanja otpadom.
      1. smanji otpad,
      2. koristi polovnu robu,
      3. recikliraj,
      4. proizvedi energiju (parno grejanje + struju),
      5. deponiraj (samo sto je deponiranje organskog otpada zabranjeno zbog otpustanja metana).
      Kada se ispostuju prve tri stepenice uvek ostane deo otpada koji moze jedino da se koristi kao gorivo (npr. decje pelene, otpad iz bolnica, papir koje je vec bio 6-7 puta recikliran…)

  4. Katarina Petravic

    svibanj 24, 2013 kod 8:35 pm

    Smeća kolko hoćeš i kakvog hoćeš….

  5. Goran Miji

    svibanj 24, 2013 kod 10:08 pm

    Amerikanci ne korsite spalionice jer imaju velike površine i otpad (ljepše nego smeće) mogu odlagati, dok zemlje poput Švedske i Japana nemaju prostor koji bi uništavali deponijem. Takošer standard Švedske je vrlo visok te spaljivanje koje košta od 100 – 150 eura/tona je još vrlo skupo , a za Hrvatsku koaj u Zagrebu plaća od 50% i pre skupo. Također važno je napomenuti da švedska i reciklira otpad i također cilj joj je dobiti RDF ili SRF otpad iz goriva otpad s plastikom. Vjerojatno zbo eu direktiva da se mora reciklirai 60% otpada oni će morati saditi brzo rastuće vrbe za dodatno spaljivanje, također EU će zabranitit izvoz smeća jer na tqaj način se ne postižu EU direktive. Ali ono što je zanimljivo da jedna ekološka Švedska bez problema gradi spalionice, i također 47% energije dobiva iz nuklearki i iz energije vode. U Hrvatskoj riječ spalionica i riječ nuklearka su zabranjene. Zemlje koje imaju spalionice Švicarska, Švedska, Njemačka, francuska koje nemaju Hrvatska, Bosna, Srbija Rumunjska itd. no comment

  6. Hrvoje Hančević-Grabić

    svibanj 25, 2013 kod 4:18 am

    Moj klijent u HR godinama pokusava izgraditi spalionice koje ta firma gradi po Europi.
    Imaju rijeseno financiranje, studije o okolisu i sve, ali ne mogu dobiti dozvole jer nasi vrte veliki biznis skladistenja, reorganiziranja i pomicanja smeca s lijeva na desno, pa nazad.
    Mi si bas volimo otezavati zivot, ako netko u ime toga izvuce nesto novca pa si kupi kucu. Jedna kuca u zamjenu za toksicnu buducnost generacija i generacija.
    Ista firma (austrijskog porijekla) gradi i elektrane na bio otpad (bio masu), pa mislite li da su ijednu izgradili kod nas?
    Ali izgraditi hidroelektranu, za koju svi misle da je nestetna a momentalno pobije sav zivot u rijeci i hrpu onoga sto ovisi o njoj te ju pretvori u mrtav mlaz vode – na to smo uvijek spremni.

  7. Mirjana Kodila

    svibanj 26, 2013 kod 6:27 pm

    hrvatska hvala bogu ima smeca mogli bi im posudit malo:P

  8. Marijana Golac

    svibanj 30, 2013 kod 11:05 am

    jooš bolje – prodat

    • Dragos

      ožujak 7, 2014 kod 9:01 pm

      I onda bi se političari posvađali tko će upraviti s novcima. Linić bi kaza da je to novac, Zmajlović, da je iz otpada, Pusićka da je izvan Hrvatske. Ako bi bilo sriće mozda bi se i potukli i otišli na bolovanje. Jedini način da Hrvatska profitira. Naravno, ni KaraMarka nigdje ne približavati.

  9. Andrija

    ožujak 15, 2014 kod 12:50 am

    Hrvoje ista je situacija i u Srbiji ja sam vec3 godine predstavnik kompanije upravo iz Svedske koja zeli da izgradi na tri lokacije u Srbiji ovakva postrojenja,a razlozi zasto se to ne desava su potpuno isti kao oni koje si ti napisao…

  10. Bojan Banjac

    travanj 29, 2014 kod 10:44 am

    1. Prva činjenica: Planeta zemlja je ogranična težino i površinom, a time i količinom obnovljivih resursa.
    2. Druga činjenica: Ljudska proizvodnja je fokusirana na iskorištavanje ograničenih sirovina, a ne na obnavljanje.
    3. Treća činjenica: Redizajnom proizvoda i odabirom obnovljivih resursa u proizvodnji moguće je umanjiti količinu otpada koja bi se odbacivala. Recikliranjem otpada u sirovine štetimo energiju potrebnu za proizvodnju i ponovno koristimo resurse koje smo eksploatirali.
    4. Četvrta činjenica: Sapljivanjem otpada nepovratno gubimo planetarne resurse radi zanemarivog postotka proizvodnje energije napspram energije utrošene za stvaranje odbačenog proizvoda
    5. Peta činjanica: Otpad nije moguće u potpunosti sortirati kako bi se u spalionice odlagale neopasne tvari. Filteri koje koriste spalionice nisu u mogućnosti apsorbirati štetne submikronske česticekoje nastaju spaljivanjem otpada kao što su npr. dioksin, živa, talij, kadmij, arsen, krom. Pri čemu samo govorimo o dimu, a ne toksičnoj šljaci (čitaj: ostatku nakon procesa spaljivanja) koja sadrži i do 50 tisuća puta više dioksina po jedinici mase od proizvoda koji koriste dioksin kao primjesu.
    6. Šesta činjenica: Ekosustav je cirulatorni sustav. Sve što odložimo u tlo pada na nas. Sve što otpustimo u atmosferu pasti će na zemlju.

    Zagovornici spaljivanja neka urade sljedeći financijski test. Probajte se grijati na novčanice.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Ekologija i okoliš

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh