Connect with us

Znanost

Društvene znanosti

Titanic: Treba vremena da se postupi ispravno

Na dan kada je potonuo Titanic vladalo je junaštvo. Dok je brodski orkestar svirao umirujuću glazbu da bi smirio putnike, žene i djeca praćeni su do ograničenog broja čamaca za spašavanje, ostavljajući zdrave, mlade muškarce da potonu zajedno s brodom. Tri godine kasnije, potonuće Lusitanije, pogođene njemačkim torpedom, bila je sasvim druga priča.

Civilni putnički brod prevrnuo se za nekoliko minuta, a mladi i zdravi muškarci probili su se do čamaca za spašavanje, ostavljajući žene i djecu da se utope.

Ove dramatične razlike u ponašanju na tonućem brodu mogu se sve svesti na vrijeme. Titanicu je trebalo 2 sata i 40 minuta da potone ispod valova. Nasuprot tome, Lusitania je potonula za 18 minuta. Novo istraživanje, objavljeno prošlog tjedna u online izdanju Proceedings of the National Academy of Sciences, kaže da u ekstremnim situacijama socijalne norme – u ovome slučaju da žene i djeca idu prvi – trebaju vremena da bi se pojavile.

Znanstvenici, predvođeni ekonomistom Bennoom Torglerom, sa Queenslandskog tehnološkog sveučilišta u Brisbaneu, istraživali su podatke o preživjelima s brodova da bi otkrili kako se ljudi ponašaju u ekstremnim situacijama. “Ključ je vrijeme, ovo je zaista krucijalno otkriće”, kaže Torgler. U metežu brzih, stresnih situacija mentalitet “svatko za sebe” možda prevlada. To bi objasnilo zašto su se mladi zdravi muškarci s Lusitanije spasili ne osvrćući se na druge putnike. “Ljudi su imali samo nekoliko minuta pa je do izražaja došlo instinktivno ponašanje – preživljavanje najpodobnijih”, kaže Torgler.

Podaci iz situacija “život ili smrt” na dvama brodovima su prirodni eksperiment koji se nikada ne bi mogao provesti u laboratoriju, komentirao je bihevioralni ekonomist Colin Camerer sa sveučilišta Caltech. “Neke od ovih dramatičnih eksperimenata mi ne možemo napraviti, pa tražimo povijesne analogne situacije. Ponekad nabasate na ove zlatne rudnike povijesnih podataka, a to je ono što oni ovdje imaju.”

Iako su brodovi potonuli pod drukčijm okolnostima, imali su ključne sličnosti koje su omogućile Torgleru i njegovim kolegama da usporede tko se spasio s brodova. Titanic i Lusitania prevozili su sličan broj i tip putnika, čineći time dva broda sličnim “terenskom eksperimentu”, rekao je Torgler. Većina podataka o socijalnom ponašanju u stresnim situacijama dolazi iz odgovora koje ljudi sami pružaju u anketama ili iz razvodnjenih laboratorijskih simulacija, kaže Torgler. “Snaga analiziranja ljudi u stvarnim situacijama leži u tome što se tada otkrivaju njihovi stvarni izbori”, kaže on.

Istraživači su pregledali povijesne izvještaje i bilješke i analizirali koji su putnici preživjeli u odnosu na spol, dob, i klasu brodske kabine. Žene na Titanicu imale su preko 50% veće izglede za preživljavanje nego muškarci, dok žene na brzo tonućoj Lusitaniji nisu imale nikakvu prednost, otkrio je tim. Na Titanicu su muškarci u dobi između 16 i 35 godina imali oko 7% manje izglede za preživljavanje od bilo koga drugog, dok su na Lusitaniji mladi muškarci imali oko 8% veće izglede za preživljavanje. Na Titanicu su djeca imala 31% veću vjerojatnost da dođu do čamaca za spašavanje, a na Lusitaniji su djeca prošla malo gore nego drugi putnici, otkriva skupina znanstvenika.

Štoviše, na Titanicu su putnici iz prve klase imali oko 44% veće izglede za preživljavanje, dok na Lusitaniji karta za prvu klasu nije darovala nikakve prednosti. Bogati su putnici imali više vremena iskoristiti svoj utjecaj pogađajući se za svoje mjesto u čamcima za spašavanje dok je Titanic tonuo, pretpostavlja Torgler. Duži vremenski okviri, kao što su gotovo tri sata koja su trebala Titanicu da potone, omogućuju pojavu socijalnih normi i reda, pretpostavljaju istraživači. Tim proučava i druge povijesne epizode, kao što su planinarske nesreće i napadi 11. rujna, kako bi testirali utjecaj vremena na društveno ponašanje.

Nalazi istraživanja su uvjerljivi, kaže Camerer. “Pod ekstremnim vremenskim pritiscima vrijedi pravilo `svatko za sebe`. Za koordinaciju i poštivanje normi treba vremena”, kaže on. “Kada ljudi imaju vremena promisliti, tada dolazi do pro-socijalnog ponašanja.”

Izvor: sciencenews.org

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Društvene znanosti

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh