Connect with us

Znanost

Astronomija

Tritonovo ljetno nebo sačinjeno od metana i ugljikovog monoksida

“Pronašli smo čvrsti dokaz da Sunce još uvijek ima utjecaj na Triton iako je jako udaljeno od njega. Ovaj ledeni mjesec zapravo ima godišnja doba kao i mi na Zemlji, ali se ona smjenjuju puno sporije”, rekao je Emmanuel Lellouch, vodeći autor rada u kojem su obznanjeni ovi rezultati i koji je objavljen u časopisu Astronomy & Astrophysics.

Na Tritonu, gdje je prosječna površinska temperatura otprilike minus 235° Celzija, trenutno je ljeto na južnoj hemisferi, a zima na sjevernoj. Kako se Tritonova južna hemisfera zagrijava, tanki se sloj smrznutog dušika, metana i ugljikovog monoksida na Tritonovoj površini pretvara u plin i zgušnjava ledenu atmosferu dok prolazi ljetno doba tijekom Neptunove 165 godina duge orbite oko Sunca. Godišnje doba na Tritonu traje malo više od 40 godina i Triton je prošao južni ljetni solsticij u 2000. godini.

Na temelju izmjerene količine plina, Lellouch i njegovi kolege procijenili su da se Tritonov atmosferski tlak vjerojatno povećao za četiri puta u usporedbi s mjerenjima koje je 1989. godine napravio Voyager 2 dok je još trajalo proljeće na tom gigantskom mjesecu. Atmosferski tlak na Tritonu je sada između 40 i 60 mikrobara – 20 000 puta manji nego na Zemlji.

Za ugljikov monoksid se zna da je prisutan kao led na površini, ali su Lellouch i njegov tim otkrili da je Tritonov gornji površinski sloj deset puta bogatiji ugljičnim monoksidom od dubljih slojeva i da upravo taj gornji sloj hrani atmosferu ugljičnim monoksidom. Dok je većina atmosfere sačinjena od dušika (kao i na Zemlji), metan u atmosferi, koji je prvi put otkrio Voyager 2 i čije je postojanje tek sada potvrđeno ovim istraživanjem sa Zemlje, također igra vrlo važnu ulogu. “Klima i atmosferski modeli Tritona moraju se ponovo složiti jer smo otkrili postojanje ugljikovog monoksida i ponovno izmjerili metan”, izjavila je koautorica Catherine de Bergh.

Od Neptunovih 13 mjeseca, Triton je najveći i s promjerom od 2700 kilometara (ili tri četvrtine Zemljinog Mjeseca) sedmi je mjesec po veličini u cijelom Sunčevom sustavu. Od njegovog otkrića 1846. godine, Triton je fascinirao astronome svojom geološkom aktivnošću, mnogim različitim vrstama površinskog leda poput smrznutog dušika, ali i vode i suhog leda (smrznutog ugljikovog dioksida) i njegovim jedinstvenim retrogradnim kretanjem.

Promatranje Tritonove atmosfere, koja je ugrubo 30 puta dalje od Sunca od Zemlje, nije lako. U 1980.-ima astronomi su teoretizirali da bi atmosfera na Neptunovom mjesecu mogla biti gusta poput one na Marsu (7 milibara). Tek je prolaskom pokraj planeta 1989. godine Voyager 2 zabilježio atmosferu sačinjenu od dušika i metana i izmjerio pritisak od 14 mikrobara, 70 000 puta manju gustoću od atmosfere na Zemlji. Od tada, zemaljska promatranja bila su ograničena. Promatranja zvjezdanih okultacija (fenomena koji se događa kada tijelo iz Sunčevog sustava prođe ispred zvijezde i blokira njenu svjetlost) indicirala su da se Tritonov površinski tlak povećao u 1990.-ima. Tek je razvoj Cryogenic High-Resolution Infrared Echelle Spectrograph (CRIRES) na Very Large Telescope (VLT) omogućio timu priliku da izvede daleko detaljnije istraživanje Tritonove atmosfere. “Trebale su nam mogućnosti i osjetljivost CRIRES-a kako bi napravili vrlo detaljan spektar za pregled vrlo rijetke atmosfere”, rekao je koautor Ulli Käufl. Promatranja su dio kampanje koja također uključuje i proučavanje Plutona.

Izvor: Eso.org

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Astronomija

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh