Connect with us

Znanost

Psihologija

U potrazi za korijenima ljudskog morala u životinjskom carstvu

Tragajući za korijenima ljudskog morala u životinjskom svijetu, autori su se usredotočili na pripadnike iz porodice pasa koji znaju kako igrati pošteno. Autori su Marc Bekoff, profesor emeritus ekologije i evolucijske biologije na University of Colorado, Boulder i Jessica Pierce, etičarka i suradnica na University of Colorado Health Sciences Center u Centru za bioetiku i društvene znanosti.

Svaki vlasnik psa zna da svoga ljubimca može naučiti kućnim pravilima. Kada pas prekrši jedno od pravila, puzanjem i spuštenim ušima pokazat će da zna da je pogriješio, što će često biti dovoljno da se umili vlasniku kako bi si osigurao brz oprost. No, malo ljudi se prestalo pitati zašto psi imaju tako istančan osjećaj za dobro i loše. Čimpanze, ali i nečovjekoliki majmuni, redovito su izvor saznanja za istraživače. Logično bi bilo da naši najbliži srodnici imaju svojstva slična našim vlastitim, što otkriva postojanje njihovog instinkta za pravednost. No, rad znanstvenika sugerira da čopori divljih pasa mogu biti još bolji analog za rane skupine ljudi – i proučavanjem pasa, vukova i kojota, otkrili su ponašanja koja aludiraju na korijene ljudskog morala.

Moral, kao što su istraživači definirali u knjizi Wild Justice, skup je međusobno povezanih različitih načina ponašanja koja kultiviraju i reguliraju društvene interakcije. Razna ponašanja, uključujući altruizam, toleranciju, praštanje, uzajamnost i poštenje, odmah su vidljivi na ravnopravnom načinu na koji se vukovi i kojoti igraju jedan s drugim. Canidae (pripadnici porodice pasa) slijede stroga pravila ponašanja kada se igraju i na taj način uče svoju mladunčad pravilima ponašanja koje je prihvatljivo u čoporu, što im omogućuje uspjeh. Igra je također važna jer gradi odnos povjerenja između članova čopora, koji omogućuje podjelu rada, dominaciju hijerarhije i suradnju u lovu, podizanju mladih, obrani teritorija i hrane. Budući da ova socijalna organizacija sliči onoj ranih ljudi (kakvoj antropolozi i drugi stručnjaci vjeruju da je postojala), proučavanje porodice pasa može ponuditi uvid u moralni kodeks koji je dozvoljen da bi naše naslijeđeno društvo raslo i cvjetalo.

Igranje po pravilima

Kada se životinje iz porodice pasa, ali i druge životinje igraju, one se koriste radnjama kao što su energični ugrizi, namještanje i trešenje tijela što se lako može pogrešno protumačiti od strane sudionika. Godine mukotrpnih video analiza od strane Bekoffa i njegovih studenata pokazuju, međutim, da pojedinci pažljivo pregovaraju tijekom igre, slijedeći četiri opća pravila kako bi se spriječilo da igra eskalira u borbu.

Komunicirajte jasno. Životinje objavljuju da se žele igrati, a ne boriti se ili pariti. Pripadnici porodice pasa koristite naklon u obliku luka za objavu da se žele igrati, čučeći na svojim prednjim, a istodobno stojeći na stražnjim nogama. Tim položajem tijela koriste se gotovo isključivo za vrijeme igre i on je visoko stereotipan, to jest, oni tim položajem šalju uvijek istu poruku “Dođi se igrati sa mnom” ili “Još uvijek se želim igrati”, koja je posve jasna. Čak i kada je igra naizgled agresivna s pokazivanjem zubi, rikom ili ugrizima, položajem tijela u obliku luka od svojih prijatelja u igri traže podnošenje ili izbjegavanje igre na oko 15 posto vremena, što sugerira da vjeruju poruci poslanoj preko karakterističnog položaja tijela jer nakon nje slijedi nastavak zabave. Međusobno povjerenje i poštena komunikacija ključni su za nesmetano funkcioniranje društvene skupine.

Pripazite na svoje ponašanje. Životinje procjenjuju sposobnosti svojeg partnera u igri. Na primjer, kojot možda neće ugristi svog partnera u igri onoliko jako koliko bi mogao, hendikepirajući sebe da bi održao fer igru. I dominantni član čopora može poslati poruku preokreta u ulogama, prevrtanjem na leđa (što je znak za podnošenje, čime daje do znanja da neće biti agresije), i tako omogućiti svom nižem partneru da tijekom igre bez straha pobijedi. Ljudska se djeca također ponašaju na taj način tijekom igre. Poštenim igranjem svaki član grupe može se igrati sa svakim članom, što stvara veze koje održavaju grupu kohezivnom i jakom.

Priznajte kada ste u krivu. Čak i kad svatko želi da sve bude fer, igra ponekad može izmaknuti kontroli. Kada životinja slučajno povrijedi partnera u igri, ona se ispriča, baš kao što bi to napravio i čovjek. Nakon jakog ugriza, naklonom šalje poruku: “Oprosti što sam te tako ugrizao – to je još uvijek igra bez obzira na to što sam upravo učinio. Ne prekidaj igru, igrat ću pošteno.” Da bi se igra nastavila, onaj drugi mora oprostiti svom partneru ono loše što je učinio. Oprost se gotovo uvijek ponudi, razumijevanja i tolerancije ima u izobilju tijekom igre, kao i u svakodnevnom životu.

Budite iskreni. Isprike, kao i poziv na igru, moraju biti iskrene – pojedinci koji nastave igrati nepošteno ili šalju neiskrene signale brzo će biti prognani iz grupe. To je daleko ozbiljnija posljedica nego jednostavno smanjiti vrijeme za igru. Na primjer, Bekoffovo dugoročno istraživanje pokazuje da mladi kojoti koji ne igraju pošteno, često završe tako da moraju ostaviti svoj čopor i tada imaju i do četiri puta veću vjerojatnost umrijeti, od onih pojedinaca koji su ostali u čoporu. Kršenje društvenih normi, koje se stječu tijekom igre, nije dobro za očuvanje gena.

Fair play se, dakle, može shvatiti kao evoluirana prilagodba koja omogućuje pojedincu da formira i održava društvene veze. Pripadnici porodice pasa, kao i ljudi, oblikuju zamršene društvene mreže i žive po pravilima ponašanja koja održavaju društvo stabilnim, što je neophodno kako bi se osiguralo preživljavanje svakog pojedinca. Osnovna pravila pravednosti koja su vodič u međusobnoj igri, slična su pravilima pravednosti koja su osnova za odnose među odraslima. Ova moralna inteligencija, tako evidentna u svih divljih, ali i domaćih pripadnika porodice pasa, vjerojatno je slična onoj naših ranih ljudskih predaka. I možda je upravo zbog sposobnosti poimanja dobra i zla dozvoljeno ljudskom društvu da procvate i proširi se diljem svijeta.

Izvor: scientificamerican.com

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Psihologija

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh