Connect with us

Znanost

Psihologija

Videoigra s povratnom spregom uči djecu obuzdavanju bijesa

Djeci s ozbiljnim problemima u kontroli bijesa može pomoći jednostavna videoigra koja izvrsno utječe na njihovu sposobnost reguliranja emocija, otkriva pilot-studija Dječje bolnice u Bostonu. Rezultati su objavljeni u časopisu Psychiatry Adolescent. Vidjevši da su djeca s problemima kontrole bijesa često nezainteresirana za psihoterapiju, ali vrlo željna igranja videoigara, dr. Jason Kahn i dr. Joseph Gonzalez-Heydrich u Dječjoj bolnici u Bostonu razvili su igru RAGE Control kako bi motivirali djecu da vježbaju svoje vještine kontrole emocija, što kasnije mogu koristiti u izazovnim životnim situacijama.

Igra brzog tempa uključuje pucanje na neprijateljske svemirske brodove i izbjegavanje onih prijateljskih. Kako djeca igraju, senzor na jednom prstu prati rad srca i to prikazuje na zaslonu računala. Kad otkucaji srca prijeđu određenu razinu, igrači gube mogućnost pucanja na neprijateljske svemirske brodove. Ako žele igrati što bolje, djeca moraju naučiti ostati mirna.

“Veze u mozgu između centara za kontrolu i emocionalnih centara su slabe kod osoba s teškim problemima s bijesom”, objašnjava Gonzalez-Heydrich, šef Psihofarmakologije u Dječjoj bolnici u Bostonu i viši istraživač na studiji. “Međutim, da bi uspjeli u igri RAGE Control, igrači moraju naučiti koristiti te centre u isto vrijeme i tako postizati bodove.”

U studiji, koju je vodio dr. Peter Ducharme, socijalni radnik u Dječjoj bolnici u Bostonu, uspoređuju se dvije skupine djece u dobi od 9 do 17 godina, primljene na psihijatrijski bolnički odjel zbog visoke razine bijesa. Za potrebe studije, odabrana djeca morala su imati normalan kvocijent inteligencije i nisu trebala mijenjati farmakoterapiju tijekom razdoblja istraživanja od pet dana.

Na jednu skupinu od 19 djece primijenjene su standardne terapije za bijes, uključujući kognitivno-bihevioralnu terapiju, tehnike opuštanja i edukacije socijalnih vještina kroz pet uzastopnih radnih dana. Na drugoj skupini od 18 djece, primijenjene su iste terapije, ali su posljednjih 15 minuta svoje psihoterapijske seanse provodili u igranju igre RAGE Control.

Nakon pet seansi, igrači videoigre bili su znatno bolji u održavanju niske razine otkucaja srca. Njihovi rezultati na državnom testu za izražavanje bijesa pokazali su klinički značajno smanjenje bijesa, a posebno u pogledu intenziteta ljutnje u određenom vremenu, učestalosti osjećaja ljutnje tijekom vremena i izražavanja ljutnje prema drugima ili prema predmetima.

Igrači su smanjili i potisnutu i internaliziranu ljutnju koja je dosegla graničnu statističku značajnost. Nasuprot tome, skupina sa standardnom terapijom nije pokazala značajnu promjenu od početne na bilo kojoj od gore navedenih mjera.

Igrači videoigre su svojoj terapiji dali visoke ocjene za osjećaj bespomoćnosti (5-6 na skali od 7). “Djeca su izvijestila da osjećaju bolju kontrolu nad svojim emocijama kada iz dana u dan nailaze na frustracije u igri”, kaže Ducharme. “Iako je ovo bilo pilot-istraživanje i nismo bili u mogućnosti pratiti djecu nakon što su otpuštena s terapije, mislimo da će im igra pomoći u kontroliranju emocija i u drugim sredinama.”

Istraživači sada u ambulanti Dječje bolnice u Bostonu provode nasumično, ali klinički kontrolirano ispitivanje igre RAGE Control kojoj su dodali sastavnicu suradnje. Momčad sastavljena od djeteta i roditelja u deset sesija igra videoigre. Ako otkucaji srca bilo roditelja bilo djeteta porastu, niti jedno od njih ne može pucati, što ih prisiljava da pomognu smiriti jedni druge.

Istraživački tim planira još jedno kliničko ispitivanje kojim bi testirali hoće li se povećati utjecaj igre ako djeca ponesu RAGE Control kući da se igraju s roditeljima i braćom i sestrama.

Osim toga, dr. Kahn predvodi tim u nastojanjima da se razviju igračke kojima bi se poboljšale vještine reguliranja emocija kod djece koja su premlada za igru RAGE Control. Te igračke uključuju trkaće automobile koji se zaustavljaju ako se dijete počinje previše uzbuđivati, a za još mlađu djecu, društvene igre u kojima djeca pokušavaju pomoći jedna drugima u slaganju kocki (ako porastu otkucaji srca, podloga se počinje klimati i kocke se ruše).

Kao magistar informacijske znanosti, iz profesionalnih razloga posebno prati razvoj kako gospodarskih i znanstvenih prilika u zemlji i svijetu, tako i općih kulturnih i drugih događanja poput razvoja tehnologije i njezinog utjecaja na društvo.

12 komentara

12 Comments

  1. Denis Hadžić

    14 studenoga, 2012 kod 7:58 pm

    ŠAMAR – uči djecu da obuzdavaju bijes od postojanja zivota na zemlji.

  2. Almin Mušić

    14 studenoga, 2012 kod 8:02 pm

    Videoigra da nesto nauci djecu, dajte znanstvenici budite pri sebi, jos malo pa cete reci da nakon sto dobijemo djecu mozemo se i razvesti sa svojim supruznicima jer doci ce neka igra koja ce i odgojiti djecu….://////

  3. Marijan Horvat

    14 studenoga, 2012 kod 8:05 pm

    …a odgoj ? …Ako dobro odgojiš svoje dijete, nema potrebe za ŠAMAROM !

  4. Juraj Raković

    14 studenoga, 2012 kod 8:07 pm

    Samo neobrazovani i nesposobni roditelj će okriviti videoigre za eventualne mane u djetetovoj osobnosti. Ima jedan jako lijep video na YouTubeu gdje klincu od 10 g koji u igricama kolje 100 na sat daju u ruke pravu M16 pušku, pa da vide dal će postat manijak i zaklat sve.

    Naravno da neće. Klinac se rasplakao od straha kad je pucao iz prave puške u metu. Dakle, sva ta sranja o nasilju iz videoiggrica padaju u vodu.

  5. Goran Štambuk

    14 studenoga, 2012 kod 8:12 pm

    ja bi uveo cijepljenje protiv bjesnoće za svu deriščad

  6. Almin Mušić

    14 studenoga, 2012 kod 8:14 pm

    A nek daju istom tom klincu pusku kad malo stasa, pa cete vidjeti kako proradjuje podsvijest, lakse ce njemu biti opaliti nego nekome ko nikada u zivotu nije pucao pa makar ne i na igricama…:D…prijatelji moji, morate znati sta je moc podsvijesti, kako je ona tihi upravitelj mnogih postupaka….:///// pa uzmite primjer samo manipulaciju ljudima preko tv-a, to je zaraza….:///

  7. Benjamin Koščec

    14 studenoga, 2012 kod 8:24 pm

    igre ne čine djecu bjesnu,lag ih čini

  8. Tomislav Kos

    14 studenoga, 2012 kod 8:26 pm

    videoigra je igra, isto ko i svaka druga, ima dobrih i loših… ne znam zašto bi ikome bilo lakše pucati ako je pucao u igri, nema baš puno veze jedno s drugim… a ova se čini pozitivna i korisna, šteta da neki nisu ni pročitali tekst, pa svašta pišu… većina nas je ipak normalnih, pa nam s podsvjesti ne upravljaju igre ni TV 🙂

  9. Sanela Svedrović

    14 studenoga, 2012 kod 9:20 pm

    S povratnom spregom!? Je je, kak´ da ne!

  10. Gordana Matic

    14 studenoga, 2012 kod 10:33 pm

    Mene samo zalosti da roditelji vise ´ne mogu´ utjecati na svoju djecu i pomoci im, nego im treba pomoc videoigre 🙁 Vjerujem da se posvecivanjem vremena toj djeci da puno toga rijesiti!

  11. Tomislav Kos

    14 studenoga, 2012 kod 11:22 pm

    pa sigurno da je glavna stvar da roditelj ima vremena i volje, teško se išta može bez toga… ta igra zvuči ko korisna pomoć i ideja je zanimljiva, al ništa koristi od te igre same

  12. Ana Maria Bulic

    14 studenoga, 2012 kod 11:59 pm

    pročitajte članak, 11 d.e.b.i.l.a

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Psihologija

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh