Connect with us

Znanost

Foto: John Henderson and Taylor Hayes, UC Davis

Psihologija

Vizualna pozornost je usmjerena na značenje, a ne ono što se ističe

Primijećujemo li zaista u svijetu oko nas najprije ono što strši?


Naša vizualna pozornost usmjerena je na dijelove scene koji imaju značenje, a ne na one koji su istaknuti ili “strše”, prema novom istraživanju Kalifornijskog Sveučilišta Davis. Otkrića objavljena u časopisu Nature Human Behavior, preokrenula su naširoko prihvaćen model vizualne pozornosti.

“Mnogo će ljudi morati promisliti o stvarima,” navodi profesor John Henderson, voditelj istraživanja. “Hipoteza upadljivosti zaista je dominantan stav.”

Naše oči opažaju široko vidno polje ispred nas, ali pažnju fokusiramo samo na mali dio ovog polja. Na koji način odlučujemo gdje ćemo usmjeriti pozornost, bez razmišljanja o tome?

Prevladavajuća teorija u studijama pozornosti je “vizualna upadljivost”, navodi Henderson. Upadljivost podrazumijeva ono što “strši” od pozadine, kao što su bojom bogate bobice na pozadini od lišća ili jarko osvijetljen predmet u sobi.

Upadljivost je relativno lako mjeriti. Možete mjeriti relativne kontraste ili osvijetljenost u različitim područjima slike, na primjer.

Henderson ovo naziva “teorijom svraka”, naša pozornost je usmjerena na svijetle i sjajne objekte.

“Ipak, postaje očito da to ne može biti ispravno,” govori Henderson, jer bismo inače stalno bili smeteni.

Izrada karte značenja

Henderson i postdoktorski istraživač Taylor Hayes odlučili su testirati je li pažnja vođena time koliko “smisla” nalazimo u pojedinim područjima našeg gledišta. Prvo su morali izraditi “karte značenja”  testnih scena, gdje različiti dijelovi scene imaju različit nivo značenja promatraču.

Da bi ih izradili, Henderson i Hayes su uzeli slike scena, razložili ih na preklapajuće kružne pločice i poslali pojedinačne pločice na mrežnu crowdsourcing uslugu Mechanical Turk, tražeći od korisnika da ocijene značenje pločica.

Raščlanjujući glasove korisnika Mechanical Turka, uspjeli su dodijeliti razine značenja različitim područjima slike i stvoriti kartu značenja koja je usporediva s kartama upadljivosti iste scene.

Zatim su pratili pokrete očiju volontera dok su promatrali scenu. To im je dalo informacije o tome koji su dijelovi slike privlačili najveću pažnju. Ova “karta pozornosti” bila je bliža mapi značenja nego mapi upadljivosti, navodi Henderson.

U potrazi za smislom

Henderson i Hayes još uvijek nemaju čvrste podatke o tome što čini dio scene znakovitim, iako imaju neke ideje o tome. Na primjer, pretrpan stol ili polica privlače više pažnje od vrlo upadljive zrake sunca na zidu. Daljnjim radom, nadaju se razvitku “taksonomije značenja”.

Premda je istraživanje usmjereno na temeljno shvaćanje načina funkcioniranja vizualne pozornosti, moguće su i druge primjene. Na primjer, u razvoju automatiziranog vizualnog sustava koji omogućuje računalu da snimi sigurnosnu snimku ili da automatski identificira i snima slike na mreži.

 

 

Tražili ste na googlu:

vizualna pozornost

Nastavi čitati
Advertisement
Možda vas zanima...
Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Psihologija

Popularno

Advertisement
Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh