Connect with us

Znanost

Vremenska bomba: Meksički zaljev postaje opasan za plovidbu

Ekologija i okoliš

Vremenska bomba: Meksički zaljev postaje opasan za plovidbu

Milijuni kilograma neeksplodiranih bombi i drugih vojnih ubojitih sredstava, koji su prije nekoliko desetljeća odbačene u Meksički zaljev, kao i pred američke obale na Atlantiku i Tihom oceanu, sad bi mogli predstavljati ozbiljnu prijetnju za brodare i 4 tisuće naftnih platformi u Zaljevu, upozoravaju dva oceanografa s američkog sveučilišta Texas A&M University. William Bryant i Neil Slowey, profesori oceanografije koji imaju više od 90 godina ukupnog istraživačkog iskustva u svim Zemljinim oceanima, zajedno s kolegom istraživačem Mikeom Kempom iz Washingtona, kažu da se bombe ukupno teške nekoliko milijuna kilograma nalaze raspršene diljem Meksičkog zaljeva kao i pred obalama najmanje 16 američkih saveznih država, od New Jerseyja do Havaja.

Bryant kaže da odbačene bombe i nisu neka tajna. “To je već desetljećima dobro poznato mnogim znanstvenicima i istraživačima mora kao i oceanografima”, objašnjava Bryant. On je o tome održao prezentaciju u San Juanu u Puerto Ricu na početku listopada skupini oceanografa i istraživača mora na konferenciji pod nazivom “Međunarodni dijalog o podvodnom streljivu.”

“Ovaj predmet je vrlo dobro dokumentiran tijekom godina”, objašnjava Bryant. “Moja prva misao, kad sam vidio vijesti o eksploziji naftne platforme Deepwater Horizon u Meksičkom zaljevu prije dvije godine, bila je: ‘Oh, moj Bože, pitam se ima li dolje nekih bombi koje su to izazvale’.”

Vojno odbacivanje neiskorištenih bombi u Meksički zaljev i na druga mjesta započeto je 1946. i nastavilo se do 1970. godine, kada je konačno bilo zabranjeno.

Milijuni kilograma – nitko, uključujući i vojsku, ne zna koliko točno – poslani su na dno oceana u vrijeme dok su brojne vojne baze nastojale smanjiti količinu streljiva na svojim lokacijama.

“Najbliža procjena je da je najmanje 14 milijuna kilograma bombi bačeno, ali to bi mogla biti vrlo konzervativna procjena”, primjećuje Bryant.

“Radi se o svim vrstama bombi, od mina do standardnih vojnih bombi, također i o nekoliko vrsta kemijskog oružja. Američka vojska je u more odbacila i bombe koje je dobila iz nacističke Njemačke odmah nakon Drugog svjetskog rata. Nitko ne zna gdje su sve one i u kakvom su stanju danas.”

Fotografije pokazuju da su neke od posuda za čuvanje kemijskog oružja, poput onih koji sadrže bojni otrov iperit, po svemu sudeći oštećene i čini se da iz njih curi njihov sadržaj.

“Ima li rizika za okoliš? Mi to ne znamo, a to je samo po sebi razlog za zabrinutost”, objašnjava Bryant. “Mi jednostavno ne znamo ništa o tim bombama, a ima 40 do 60 godina da su one tamo dolje.”

Uz promet brodova potrebnih za opskrbu četiriju tisuća naftnih i plinskih platformi, a da se ne spominju komercijalni ribolov, krstarenja i druge aktivnosti, Meksički zaljev može biti neka vrsta vlastitog morskog međudržavnog sustava autocesta. Procjenjuje se da se u bilo kojem trenutku na naftnim i plinskim platformama nalazi 30 tisuća radnika.

Bombe nisu nepoznate Bryantu i Sloweyu, koji su prelazili preko njih nebrojeno puta dok su provodili različite istraživačke projekte u Zaljevu. Fotografirali su mnoge od njih kako stoje na dnu Zaljeva poredane kao čunjevi na kuglani, neke i u područjima namijenjenim za instalacije naftnih i plinskih platformi.

“Mi smo u posljednjih nekoliko godina proučili neke od tih deponija na koje smo naišli tijekom plovidbe po Zaljevu”, kaže on. “U Teksasu je deset deponija na stotinjak kilometara od obale, ostali se nalaze udaljeni oko 160 kilometara od obale. Teksasu je sljedeći najbliži deponij onaj u Louisiani, nedaleko od ušća rijeke Mississippi u Meksički zaljev. Neki ribari koji love škampe izvukli su u svojim mrežama bombe i bačve s iperitom.”

Bombe kojima se vojska služila od 1940. do 1970.  imaju od 110 do 220 kilograma, pa čak i po 500 kilograma eksploziva, a neke od njih veličine su uredskih ormarića.

“Čini se da je vođenje evidencije tih odlagališta u najboljem slučaju nedorečeno i nepotpuno. Čak ni ljudi iz vojske ne znaju gdje se nalaze sva odlagališta, a ako oni ne znaju, to znači da nitko ne zna”, dodaje Bryant. On vjeruje da su neka streljiva bila “kratko odbačena”, što znači da su odbačena izvan za to određenih područja.

O problemu odlaganja streljiva u moru raspravljalo se na više konferencija u posljednjih nekoliko godina, a to je bila tema i na velikoj međunarodnoj konferenciji prije nekoliko godina u Poljskoj, kaže Bryant.

“Poanta je da su ove bombe danas prijetnja i da nitko ne zna kako se nositi s ovom situacijom”, kaže Bryant. “Ako kemijska sredstva cure iz nekih od njih, to je pravi problem. Ako su mnoge od njih još uvijek u stanju eksplodirati, to je još jedan drugi veliki problem.
“Svakako postoji stvarna potreba za istraživanjem lokacija tih bombi, kako bi se utvrdilo ima li curenja opasnih materijala koji bi mogli biti štetni za morski život i čovjeka”, kaže Bryant.

Kao magistar informacijske znanosti, iz profesionalnih razloga posebno prati razvoj kako gospodarskih i znanstvenih prilika u zemlji i svijetu, tako i općih kulturnih i drugih događanja poput razvoja tehnologije i njezinog utjecaja na društvo.

2 komentara

2 Comments

  1. Bernard Šomi Garić

    19 listopada, 2012 kod 2:46 pm

    baš se spremam sutra da krenem, dobro da si me upozorio…

  2. Juraj Raković

    19 listopada, 2012 kod 5:25 pm

    Hrvatski prijevod za “time bomb” je “tempirana” a ne “vremenska bomba”
    Osim ako nije neka tahionska bomba koja uništava prostor i vrijeme.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Ekologija i okoliš

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh