Connect with us

Znanost

Biotehnologija

Znanstvena senzacija: Paralizirani će ponovno prohodati


Švicarski liječnički tim uspio paraliziranog miša podići na noge nakon lijekova i elektroimpulsa. Ovo je velika nada za one koje je oštećenje kralježnice prikovalo za krevet.

Štakori s ozljedom leđne moždine i teškom paralizom sada hodaju (i trče) zahvaljujući istraživačima na Saveznoj politehničkoj školi u Lausannei (EPFL). Rezultati istraživanja objavljeni 1. lipnja 2012. u časopisu Science pokazuju da prekinuti dio leđne moždine može povratiti svoju funkciju kada probudi svoju urođenu inteligenciju i regenerativnost, što je potaknulo autora članka Grégoirea Courtinea da leđnu moždinu nazove “leđni mozak”. Istraživanje koje je počelo prije 5 godina na Sveučilištu u Zürichu ukazuje na duboke promjene u našem razumijevanju središnjeg živčanog sustava. Još nije jasno mogu li slične tehnike rehabilitacije djelovati i na ljude, ali uočeni rast živaca upućuje na nove metoda za liječenje paralize.

“Nakon nekoliko tjedana neurorehabilitacije s kombinacijom robotskog oklopa i elektrokemijske stimulacije, naši štakori ne samo da nisu tek od svoje volje pokretali noge pri hodanju, nego su ubrzo i trčali, penjali se po stepenicama i izbjegavali zapreke“, objašnjava Courtine, koji drži Katedru za oporavak leđne moždine na EPFL.

Dobro je poznato da se mozak i leđna moždina mogu prilagoditi i oporaviti od umjerene ozljede, a ta je kvaliteta poznata kao neuroplastičnost. Do sada je leđna moždina pokazivala tako malo neuroplastičnosti nakon teških ozljeda da je oporavak bio nemoguć. Courtineovo istraživanje pokazuje da se, pod određenim uvjetima, plastičnost i oporavak mogu dogoditi i u ovim teškim slučajevima, ali samo ako se uspavana leđna moždina u kralježnici prvo probudi.
Da bi to učinili, Courtine i njegov tim u pokusnog štakora ubrizgavaju kemijsku otopinu monoaminskog agonista. Ove kemikalije aktiviraju odgovore stanice svojim vezivanjem na određene receptore za dopamin, adrenalin i serotonin koji se nalaze na neuronima u leđnoj moždini. Ovaj koktel lijekova zamjenjuje neurotransmitere koje kod zdravih ispitanika oslobađaju putove u moždanom deblu i djeluju podraživanjem neurona te ih pripremaju za koordiniranje pokreta donjih dijelova tijela kada dođe pravo vrijeme.
Pet do deset minuta nakon injekcije, znanstvenici su električki stimulirati leđnu moždinu s elektrodama implantiranim u najudaljeniji sloj kanala koji se zove epiduralni prostor. “Ova lokalizirana epiduralna stimulacija kontinuirano šalje električne signale kroz živčana vlakna do kemijski pobuđenih neurona koji kontroliraju pokret nogu. Sve što zatim preostaje je da se pokrene noga”, objašnjava Rubia van den Brand, koautor istraživanja.

U članku objavljenom 2009. u časopisu Nature Neuroscience, Courtine je izvijestio da se stimulirana leđna moždina štakora – fizički izolirana od mozga od reza naniže – razvila vrlo iznenađujuće. Počelo je preuzimanjem zadataka kliznih pokreta nogu, omogućujući ranije paraliziranim primjercima da hodaju, iako ne po svojoj vlastitoj volji, po velikim kolu. Ovi pokusi otkrili su da je pomicanje kola stvorilo osjetilne povratne informacije koje su pokrenule hodanje. „Leđni mozak“ je dalje preuzeo stvar i osnovno hodanje se dogodilo i bez informacija primljenih od štakorovog stvarnog mozga. To je iznenadilo istraživače te ih dovelo do vjerovanja da je životinjama potreban vrlo slab signal iz mozga za pokretanje udova vlastitom voljom.

Da bi provjerili tu teoriju, Courtine je zamijenio kolo s robotskim uređajem koji pridržava tijelo, a koji se uključivao samo onda ​​kada bi štakor izgubio ravnotežu, pružajući mu dojam da ima zdravu i radno sposobnu kralježnicu. To je ohrabrilo štakore da sami krenu prema čokoladi koja je kao nagrada čekala na drugom kraju platforme. “Postigli su da vježbanje kretanja vlastitom voljom potakne četverostruko veći rast živčanih vlakana u mozgu i leđnoj moždini, a taj ponovni rast dokazuje ogroman potencijal za neuroplastičnost čak i nakon teške ozljede središnjeg živčanog sustava”, kaže Janine Heutschi, koja je također značajno pridonijela istraživanju.

Courtine ovaj ponovni rast vlakana naziva “nova ontogeneza”, koja je neka vrsta dupliranja dječje faze rasta. Istraživači su otkrili da novoformirana vlakna zaobilaze izvorne lezije u leđnoj moždini i tako dopuštaju da signali iz mozga dođu do elektrokemijski probuđene kralježnice. Signal je bio dovoljno jak da pokrene kretanje po terenu, i to bez kola. To znači da su štakori počeli hodati sami od svoje volje prema nagradi na kraju staze, u potpunosti podržavajući vlastitu težinu na svojim stražnjim nogama.
“Ovo je svjetski kup neurorehabilitacije,” kaže Courtine. “Naši su štakori postali sportaši iako su prije samo nekoliko tjedana bili potpuno paralizirani. Govorim o stopostotnom oporavku dobrovoljnih pokreta.”

U načelu, radikalna reakcija leđne moždine kod štakora na ovaj vid liječenja pruža razlog za vjerovanje i da će osobe s ozljedom leđne moždine uskoro imati neke nove mogućnosti za izlječenje. Courtine je optimist i vjeruje da će nova faza pokusa na ljudima početi za godinu ili dvije u Centru za bolesti leđne moždine Sveučilišne bolnice Balgrist u Zürichu. U međuvremenu, istraživači na EPFL vode 9 milijuna eura vrijedan projekt pod nazivom NeuWalk (Novi hod) čiji je cilj izrada potpuno operativnog kralježničkog neuroprotetičkog sustava, nalik onom koji se koristio za štakore, a koji bi se usađivao u ljude.

Kao magistar informacijske znanosti, iz profesionalnih razloga posebno prati razvoj kako gospodarskih i znanstvenih prilika u zemlji i svijetu, tako i općih kulturnih i drugih događanja poput razvoja tehnologije i njezinog utjecaja na društvo.

12 komentara

12 Comments

  1. Damir Pascuttini

    lipanj 2, 2012 kod 11:15 am

    staro…kaj nemate nekaj kaj nisam pročital poslije autora teksta?…hehe…

  2. Krsto Majić

    lipanj 2, 2012 kod 11:24 am

    komunistička propaganda

  3. Drago Klaricic

    lipanj 2, 2012 kod 11:24 am

    ciju-miju…

  4. Kristian Jurić

    lipanj 2, 2012 kod 11:33 am

    Aj začepite s tim debilskim komentarima više ! Znanstvenici se bore za bolje sutra, a vi pljujete po njima. Debili.

  5. Krsto Majić

    lipanj 2, 2012 kod 11:50 am

    juriću,jesi ti u kolicima?

  6. Zlatko Kosta Nađ

    lipanj 2, 2012 kod 12:07 pm

    …stara vijest….znanstvenici to i onako rade za one koji si to mogu priustit…nece oni sirotini pomoc…:-P

  7. Tomislav Kos

    lipanj 2, 2012 kod 12:15 pm

    lakse je pljuvati nego koristiti mozak 🙂

  8. Magdalena Krupa

    lipanj 2, 2012 kod 12:35 pm

    Nije čudno da se kojekakvi ismijavaju,možda su genetski takvi!po mome,trebalo bi njima ili njihovim voljenima slomit kičmu na pet djelova pa ih onda pitat TAŠ MAI,MALI?

  9. Tajči Mindek

    lipanj 2, 2012 kod 1:36 pm

    “Doktori znanstvenici”se neprekidno trude da nam sačuvaju zdravlje,a kuhari da ga upropaste.
    Ovi potonji kao da su vještiji u svom poslu.

  10. Leteći Cvjetić

    lipanj 2, 2012 kod 1:37 pm

    ma, na ove maloumne mediokritete ne treba trosit vrijeme… svaka cast ekipi iz Svicarske, samo tako dalje 😉

  11. Mirko Kuric

    lipanj 2, 2012 kod 3:07 pm

    samo da to uspije i na ljudima,to bi bilo nešto što stotine čekaju.

  12. Radislav Bardak

    lipanj 2, 2012 kod 3:25 pm

    mali korak za miseve a veliki za covjecanstvo :))

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Biotehnologija

Popularno

Advertisement
Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh